TV rašetanje: Dan ekumenizma

I to smo dočekali. Netko je na televiziji rekao kako su Srbi i Hrvati dva “bratska naroda”, a taj netko je sociolog religije Ivan Markešić, koji je o izboru Porfirija Perića za patrijarha za N1 kazao sve što je reći trebalo

Ivan Markešić (foto Robert Anić/PIXSELL)

N1 uživo, 17. veljače, 12:30

Monotoniju dosadnog februarskog podneva prekida neki krš, lom, interupcija s ekrana. Hm, što je to, tko je to? To su Ranko Stojanac i Ćiro Blažević. “Mi smo gosti Ćire Blaževića”, kaže reporter, “koji se cijepio, a možda se i nije cijepio. Gdje se cijepio, ako se cijepio? Gospodine Blaževiću. Izazvali ste buru. Veliku.”

Gospodin Blažević: Meni je jako žao radi tog. Ja sam u nekoj dobi koja traži neku diskreciju, koja traži jedan mir. Jer, imam i toliko godina, pa vrijeme je da se malo izmaknem iz ovih svih događaja. (Ćiro dan smatra propalim ako nije dao tri intervjua i slikao se s pet obožavatelja, ali avaj, što ćeš s njim, takav je…) Međutim, neke stvari su se dogodile koje su mene uistinu frapirale.

Ranko Stojanac (naizgled zaprepašten): Što!?

Gospodin Blažević: Stavili smo na zid neke značajne ljude koji su se cijepili, a nisu u nekom redu. Onda sam od toga htio napraviti svoju neku komediju kako bih izblamirao sve ono što se napravilo važnim, da li se Boras cijepio ili njegova žena. Svi ćemo se cijepiti. Sad najedanput se svi hoće cijepiti, a donedavna smo kontestirali značaj ovog cijepljenja. Ja ne. Ja sam uvijek znao da se treba cijepiti i to svima preporučam, koji imaju neku sumnju na to cjepivo.

Ranko Stojanac (šeretski): Dakle, vi ste maneken cijepljenja?

Ćiro (prepoznaje podvalu): Ma nemoj me, sine, manekenom praviti! Ja sam nogometni trener i ništa više od toga. I sve drugo što bih pretendirao da jesam ja bih profulao, kako se u nogometnom žargonu kaže…

Ranko Stojanac (prekida jeremijadu): Jeste li se cijepili?

Ćiro (spokojno): Jesam. (Potom šeretski nastavlja) I to davnooooo…

Ranko Stojanac: Ma za Covid vas pitam.

Ćiro: Jesam. I za njega sam se davno cijepio.

Ranko Stojanac: A gdje!?

Ćiro: Kod Gige u šupi! (To ponavlja zadnjih par dana, jako mu je smiješno.) Kod Gige u šupi! To je moj banalni uličarski odgovor, jer zašto ti moraš znati gdje sam se ja cijepio. Zašto? Ti meni ne daš…

Ranko Stojanac: Jer je nedoumica. Da ste se, navodno, u Beogradu cijepili.

Ćiro: Ma to sam ja rekao. Zajebavao sam se. Sa ovim neozbiljnim stvarima koje smo mi napravili toliko ozbiljnima. I onda sam ja rekao, da, ja sam išao u Beograd, cijepit’ se, jer ovdje nisam mogao doć’ na red, a u stvari su se svi cijepili, cijeli Sabor se cijepio. Pa sam onda rekao: Čekaj, napravi od toga neku šprdnju. Išao sam u Beograd da se cijepim, da ličim na Putina. I ovo sa ruskim cjepivom… To sam htio malo da zabavim građane.

Ranko Stojanac: A jel’ vas Giga zvao? Ili ste mu se sami javili za cijepit’ se?

Gosn Blažević (lukavo se smije, u stilu “mene si našao”): Ma ne… hehehe… to sve skupa… hihihi… (počinje se ulizivati). Ja jako poštujem vašu televiziju. I gledam je redovno (rukom radi pokret kao papa na angelusu). Tu možeš dobiti informaciju od pametnih ljudi redovno. U goste vam dolaze svi eminentni stručnjaci. Ali mene malo pustite po strani… jer sam imao jutros telefon jednog svećenika koji mi kaže: Ma Ćiro, ne dozvoli da te razvlače, povuci se u tamu svoje kože. Jer sam zaslužio jedan mir. A sada – gdje sam se cijepio? Ma što je to, sine, važno gdje sam se ja cijepio?

Ranko Stojanac: Nije.

Ćiro: Pa nije! Onda nemoj… I cijepio sam se u Hrvatskoj, tako da bih demantirao…

Ranko Stojanac (uzima mu loptu i kreće na njegov gol): Jel’ vas vlada zvala?

Ćiro (glumi faul, valja se po terenu): Ko?

Ranko Stojanac: Vlada.

Gosn Blažević: ???

Ranko Stojanac: Vlada.

Gosn Blažević: Ne, zvao me iz vlade odgovorni šef za press. I molio me da javno kažem da se ‘oću cijepit’ jer je to bilo vrijeme kad je bila neophodnost da ljudi shvate, pa su mislili da ja imam neke svoje pobornike, pa da je bitno da ja kažem kako ću se i ja cijepiti. Eto, to su mi rekli iz hrvatske vlade, odgovorni za šport.

Ranko Stojanac: I zašto onda to niste odmah javno i rekli, da ste se cijepili, nego su to morali izvlačiti iz jadnog vas?

Gosn Blažević: Ne. Mene niko nije pitao jesam li se cijepio ili nisam. Htjeo sam da dezavuiram sav onaj značaj koji se je u javnosti pojavio, zašto se cijepio preko reda, Linić, ovaj ili onaj. Pa cijepili se ljudi, imali mogućnost da se cijepe. Pa svi ćemo se cijepiti. Na kraju. A mi smo od toga napravili jedan bum kao da živimo u blagostanju, a ne u problemima koji nas stalno zatiču, i Petrinja i… (zastaje).

Ranko Stojanac: Znači, treba se cijepit’ u svakom slučaju?

Gosn Blažević: To je moja preporuka u svakom slučaju. Iako, imam i u obitelji jednu opoziciju, koja ne želi da se cijepe.

Ranko Stojanac: I što ćete s njima?

Ćiro (tužnim, slomljenim glasom): A ne mogu im narediti više nikome. Jer nisam više šef. Ja sam samo penzioner. I ispričavam se svim gledateljima, i vašim pobornicima, što sam više dosadan. A to sam pokušavao izbjeći i u velikoj mjeri uspijevao. (Zastaje, po glavi mu se vrzma neka misao. Naglo se okreće u protunapad, leti kao junior.) A jesi se ti cijepio, sine?

Ranko Stojanac: Nisam (ne da se navući). Još uvijek čekam red.

Ćiro: Čekaš red? (podrugljivo, ispitivački)

Ranko Stojanac: Tako je.

Ćiro: A jel’ misliš da je u redu da onaj korpulentni Peđa, da se on prije mene cijepio? (Stavlja obje ruke u džep i izazivački gleda Ranka – “jesam te!”)

Ranko Stojanac: Oni su bili manekeni. Cijeli Sabor je bio maneken.

Ćiro (viče): Kud ćeš većeg manekena od mene (podsjećamo rasejanije čitatelje da je dvadeset redaka ranije Ćiro povikao da nije maneken, već obični, siroti penzić). Čovječe! Pa on je za mene mali miš!

(Ostatak zabavnog igrokaza možete pogledati na internetu. Na kraju razgovora čak se i Bobić, “kameno lice”, nasmijao dvojici zabavnih sugovornika).

Teret Mirka Graorca, Al Jazeera, 17. veljače, 21:00

Bit će da je Mirka Graorca netko oklevetao. Jednog subotnjeg jutra 1994. na vrata njegova splitskog stana, u Stepinčevoj ulici 33, zakucala je policija. Odmah je znao da mu se ne piše dobro. Izveden je na sud i nakon petogodišnjeg procesa osuđen kao “krvnik s Manjače”. Dobio je 15 godina, što bi bilo u redu da je on to i bio. Ali, kako vidimo iz odličnog dokumentarca Branimira Zekića, niti je Graorac ikada bio na Manjači, niti je bio u vojsci, niti je ijedan svjedok mogao potvrditi tako nešto. Bio je i poligrafski ispitan. Uređaj nije pokazao da laže. U zatvoru je mučen. Morao je lizati krv po podu, nakon što su ga tukli… “Bit ću ružan mrtvac, neće me djeca prepoznati”, pomislio je. “Danas, 2020. nemamo nikakve dvojbe”, kaže Zoran Pusić. “Mirko Graorac nije imao nikakve veze s Manjačom. Suđenje je bilo nepravično, zaključio je Amnesty. Svjedoci obrane nisu saslušani, u procesu je bilo mnoštvo kontradikcija…” Nijedan svjedok optužbe – a Zekić ih je zvao – ne želi pred kamere. Svi svjedoci u Graorčevu korist, Bošnjaci, brane ga i kažu da nikad ondje nije bio. “Ma ne bih jedan dan bio u njihovoj koži”, kaže taj čovjek iz Stepinčeve ulice o svjedocima optužbe. “Oni su sami sebe toliko uništili lažima, pate zbog toga što su to napravili”, dodaje. Graorac je, ukratko, odležao nevin. Život mu se raspao. Žena mu je dobila infarkt i umrla. Stan nije mogao otkupiti. Nije dobio državljanstvo. Stigmatiziran je kao ratni zločinac. Krivaca nema, to je paradigmatski kafkijanska priča. Vrhovni sud Hrvatske ne dozvoljava obnovu postupka, jasno je zašto. Istinitu priču hrvatski novinar objavio je na bosanskoj televiziji u katarskom vlasništvu, Al Jazeeri – pametnome dovoljno.

Novi dan, N1, 19. veljače, 09:50

I to smo dočekali. Netko je na televiziji rekao kako su Srbi i Hrvati dva “bratska naroda”, a taj netko je sociolog religije Ivan Markešić, koji je o izboru Porfirija Perića za patrijarha kazao sve što je reći trebalo. “Pridonio je otopljavanju odnosa SPC-a i Katoličke crkve u Hrvatskoj kao i približavanju dvaju političkih blokova u Srbiji i u Hrvatskoj. Omogućio je da dođe do zatopljavanja odnosa Hrvata i Srba kao dva bratska naroda”, rekao je Markešić i podsjetio da je Porfirije, po dolasku u Zagreb koji ga je dobro prihvatio, pozdravio sve vjerske zajednice, pa i ateiste i agnostike. Porfirije je srpski Franjo! Svećenik koji ne ostavlja mjesta sumnji da vjeruje u Isusa, a to je danas spomena vrijedan primjer.

In memoriam Đorđe Balašević, HRT, 19. veljače, 20:05

Petak je bio dan ekumenizma, ljubavi i mira. Na tužan događaj, Balaševićevu smrt, HRT je reagirao bolje od RTS-a, pustivši dugu emisiju o umrlom kantautoru, kojega je obožavala publika diljem bivše nam države. I za najcrnjeg rata Zagrepčani su hrlili na njegove koncerte u Sloveniju. Balašević je bio genij, Arsen za stadion, pjesnik slavenske, panonske duše kakav se više neće pojaviti. Uredništvu Drugog priznanje na brzini i pametnoj odluci.

portalnovosti

4 comments

Skip to comment form

  1. N1 uživo, 17. veljače, 12:30

    Apsolutno nikakvog razloga nema za obilno citiranje razgvora Ćir i Stojanca. Ni mudro ni smiješno.

  2. Umalo se Rašeta strmopizdio u dosadu. Odradio je ovaj put, prostora radi.

  3. Dobrijane, više su citirani Ćiro i Stojanac, nego Shakespeare.

  4. Stepinčeva se prije zvala ulica Braće Santini…….oni su bili narodni heroji poginuli u Velikom ratu….U toj ulici višekatnice uglavnom naseljene aktivnim licima JNA i njihovim obiteljima……..Odatle je raseljena obitelj Ljiljane Nikolovske prve i najbolje pjevačice grupe Magazin : nikad nisu se vratili, a niti ona iz Amerike sada ne dolazi u svoj rodni grad……..

    Danas je Stepinčeva ista kao nekad, samo su neki drugi ljudi useljeni u “slobodne ” stanove i neka nova djeca rastu a da nikad nisu čula za dvojicu braće Santini ………

Odgovori