«

»

stu. 08 2017

Tko se boji vuka još…

Eho improviziranog medijskog dramatiziranja “slučaja Košić”.

 

Pa što onda ako je, a jest, hrvatski ogranak Katoličke crkve izabrao kontroverznog sisačkog biskupa Vladu Košića za predsjednika Vijeća HBK za nauk vjere? Crkvi na sramotu ili na diku – kako se uzme – no vjernicima ni u džep niti iz džepa. Ateistima, agnosticima i inovjercima, prirodno raspoređenim u ustavno sekularnom društvu, taj personalni manevar s nedavnog 55. sabora Hrvatske biskupske konferencije (HBK) također je zadnja rupa na svirali. I tako treba biti. Što onomad u doba Herodovo reče navodno sam Isus Krist: “Caru carevo, Bogu božje”. Kao i svaka ina udruga građana, pa tako i hrvatska udruga vjerujućih u nadnaravno i “život vječni” ima pravo na svoje kadroviranje koje ne mora uvijek biti razuman potez onima sa strane.

Da nije to što jest – naširoko prepoznatljiviji kao politikant u svećeničkoj haljini nego kao evanđeoski zauzet “pastir” vjerničkog “stada” koje agresijom jednoumlja još nije otjerao od sebe – biskupova rošada iz HBK-ovog resora ekumenizma i dijaloga u resor nauka vjere ne bi vrijedila medijske pozornosti ni u sezoni kiselih krastavaca.

Kao što biskup Košić već godinama pretjeruje i sramoti Crkvu stalnim i neovlaštenim upadima u svjetovno dvorište, inati se sekularnom društvu i mrzilački arbitrira između ustaša i partizana u najširem smislu, mediji sad lančano pretjeruju davanjem Košiću pozornosti kakvu niti zaslužuje niti je javnost zavrijedila da ju netko psihički masira likom koji nije Crkva i koji nije ovlašten – ma koliko mislio da može i smije – mijenjati ljudima živote i društvu multicipliranost. Medijski naslovi, međutim, tempirani su tako kao da inkvizicijski pohod politikantski zadrtog dijela katoličkog klera na sekularno društvo i civilnu vlast uistinu ozbiljno prijeti novovjekim lomačama, opet u ime Krista:

“Crkva evidentno ne misli da biskup Košić ima problem, opet je dobio visoku funkciju u HBK”, “Biskupi, koji se uopće ne petljaju u državu, na zasjedanju HBK pozvali su i da se ne izglasa Istanbulska konvencija”, “Košić zavladao”, “Klasić: Biskup Košić politički je aktivist, ali vjernici ga ne slijede”, “Hrvatska, zemlja Vlade Košića”…

“Na sesiji održanoj u Zagrebu prije dva tjedna Crkva je, naime, i službeno preuzela odgovornost za poticanje i orkestriranje ultrakonzervativno-nacionalističke kampanje čiji su krajnji smisao – formalno ili neformalno, svejedno – dokidanje sekularnosti u Hrvatskoj, destrukcija manjinskih, ženskih i općenito ljudskih prava, afirmacija politike nezainteresiranosti za ishod Drugog svjetskog rata i za smjer kojim Crkvu pokušava voditi papa Franjo, kao i za čitav svijet oko sebe, te pretvaranje pravednog i bezgrešnog Domovinskog rata i borbenog antikomunizma, koji podrazumijeva i suštinsku kompromitaciju antifašizma, u temeljne točke hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, komentirao je Ivica Đikić u Novostima.

“Biskupi, koje će još pet godina predvoditi zadarski nadbiskup Želimir Puljić, učinili su to gotovo izrijekom u opširnom saopćenju nakon zasjedanja, ali još efektnije u tom pogledu jest postavljanje sisačkog biskupa Vlade Košića na funkciju predsjednika HBK-ova Vijeća za nauk vjere.” Katolički mainstream u RH – “neprijateljski” prema liberalnim stajalištima službene Rimske kurije – izborom je biskupa Košića poslao indikativnu poruku izravno papi Franji. Koji je ljetos učinio presedan: nije želio produžiti mandat te praktično smijenio drugog po važnosti u hijerarhiji, prefekta Kongregacije za nauk vjere (vatikanskog MUP-a) njemačkog kardinala Gerharda Ludwiga Müllera, vođu konzervativne struje. Na Müllerovo mjesto je postavio znatno slobodoumnijeg, španjolskog kardinala, isusovca Luisa Francisa Ladarija Ferrera.

Papi Franji jamačno neće proći ispod radara košićevska poruka iz HBK, jer njegovo čišćenje konzervativnih okamina u Crkvi ne podrazumijeva samo Vatikan. Jorge Maria Bergoglio prije se kardinala Müllera već obračunao s njegovim konzervativnim istomišljenicima: američkim kardinalom Raymondom Leom Burkeom na čelu Vrhovnog suda apostolske signature, najvišeg suda Svete Stolice, i velikim meštrom Malteških vitezova Matthewom Festingom, među čijih je 11 (doživotnih) članova Suverenog vijeća kardinal Burke bio papin izaslanik. U toj su konzervativnoj skupini Rimske kurije bili i kardinali Walter Brandmüller, Carlo Caffarra i Joachim Meisner, protivnici postsinodalne pobudnice o obitelji i braku Amoris laetitia pape Franje.

Istim konzervativnim plućima diše i (pre)glasni dio tzv. Crkve u Hrvata, oglušujući se ili marginalizirajući ključne Papine poruke o liberalizaciji i modernizaciji, prilagodbi Crkve izazovima života u 21. stoljeću. “Pobunjenički” narativ dijela episkopata, nižeg svećenstva i laičkih substruktura itekako je dnevno uočljiv u javnom prostoru. U nizu militantnih “pastirskih” homilija od zagrebačke prvostolnice do sela, duhovnih obnova, školskog vjeronauka, predbračnih priprava, publicistike i medija, milijarde raspela po svim (ne)javnim sobama i sobičcima, napadno čak i na HRT-u, napasnim “pro life” i “molitvenim” performansima na ulicama i trgovima, procesijama, pred bolničkim ginekologijama i uskoro na – graničnim prijelazima (sic). Baš tsunami (ne)hinjene pobožnosti i agresivan marš dominantne vjere na intimu građana.

Uz zombi-mrmljanja očenaša i zdravomariji pod jezivim sloganima za grubo plašenje trudnica i slikama unakaženih fetusa na zgražanje boležljivog svijeta, sad će valjda iste šačice dokonih penzića, kratkovidne mladeži i “pronatalitetno” opsjednutih časnih sestara ometati promet statiranjem na državnim međama. Valjda će pod dramatičnim slikama očajnika pred žilet-žicom očenašima i zdravomarijama zazivati Krista protiv “invazije” iz zemalja što su ih SAD/NATO i saveznici upropastili u krvi, kao – u ime “demokracije i zapadnih vrijednosti” (sic).

Al Jazeera Balkans je novi kvazivjerski cirkus – plagiran od ksenofobnih istomišljenika iz Italije i Poljske te hrvatski recikliran blagoslovom s Kaptola – najavila pod naslovom Molitvom na hrvatskim granicama protiv izbjeglica. Katolička televizija Laudato drži fenjer akciji, a organizatorica Molitve Svete Krunice na graničnim prijelazima RHBranka Ljubić na portalu 100posto.hr: pojašnjava: “Koliko je ove godine bilo požara, poplava, ubojstava, čak i potresa”. Ne kaže zašto Bog nije preventivno reagirao u tim nesrećama, nego je dopustio da se dogode i ljudima nanese veliko zlo, te zašto mu se zbog nemara treba moliti post festum baš na – graničnim prijelazima. “Mi želimo zaštititi domovinu od svega lošeg. Svi zainteresirani se mogu javiti u crkvama. Odaziv je dobar, ali još nismo pokrili sve dijelove Hrvatske, pa ne znamo na koliko ljudi se može računati ni kada će prve skupine molitelja stići na granice. Moglo bi to biti za mjesec dana, a moglo bi i za tri mjeseca.”

U odgovoru Al Jazeeri, Ljubić je bila jasnija: “Pitanje je jesu li svi koji žele doći u Hrvatsku baš izbjeglice. Znate, postoji plan da se zatre kršćanstvo! Zar ne vidite što se događa. Ljudi iz Hrvatske odlaze, a neki drugi dolaze. Nije da mi želimo prijetiti i gurati se ispred ostalih, ali i sami vidite da oni gdje god dođu grade džamije, a naši ljudi moraju imati krvava koljena da bi imali barem nekakva prava u svojoj domovini i to manja nego što ih imaju oni koji dolaze. Moramo zaštititi domovinu od navale naroda.” Nevjerojatno. Ksenofoban diskurs identičan onom nesuđenog varaždinskog župana i šefa marginalnog Hrasta Ladislava Ilčića, koji je s jeseni 2015. zgrozio civiliziranu javnost izjavom o biološkoj nadmoći muslimanskih izbjeglica nad Europljanima, “jer imaju puno djece”.

A tko je kriv Hrvatima-katolicima što – nemaju? Ima li Onaj Gore i u tome svoje prste? Neće valjda biti da statističkih čak 86,2 posto hrvatskih katolika – po popisu žitelja iz 2011. – više cijene diktate bijele kuge (godišnje više od 11.000 manje rođenih nego umrlih izravno vodi u izumiranje), nego “nacionalno-vjerski osviješteno” hopa-cup u krevetu po vjerski pronatalitetnoj teoriji/metodi života “od začeća do prirodne smrti”? Koje se vjernički poželjno ponašanje podrobno razrađuje na obveznim predbračnim tečajevima za mlade parove u pouci o tzv. prirodnom planiranju obitelji. Da autoru ovih redaka to nije ispričala zgrožena mlada liječnica s tog tečaja u Novom Zagrebu, ne bi vjerovao da svećenik pri zdravoj pameti može u 21. stoljeću zagovarati među digitalnim naraštajem vjernika planiranje obitelji metodom, božemiprosti: kažiprst-vagina-iscjedak-čaša vode-frižider-opservacija promjena boje sadržaja…

“Zanimljivo je da su Hrvatsku u više navrata posljednje dvije godine posjetili upravo neki od najistaknutijih pripadnika kardinalskog zbora koji se otvoreno suprotstavljaju liberalnim idejama pape Franje”, napisao je ljetos u Telegramu kolumnist Mladen Pleše i spomenuo prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata Roberta Saraha, prefekta Tajništva za ekonomska pitanja Georgea Pella te rečene Raymonda Lea Burkea i Gerharda Ludwiga Müllera (primio je u Zagrebu i počasni doktorat Hrvatskog katoličkog sveučilišta). “U jednom komentaru autora bliskog Kaptolu stoji kako dolazak konzervativnih kardinala u Hrvatsku govori da katolička vjera u Hrvatskoj crpi snagu iz tradicionalnih vrijednosti te da sukob tradicionalista i liberala prati život Crkve kroz vjekove te da zahvaljujući tomu Crkva dobiva novi zamah u izazovnosti vremena.”

Papa Franjo – ne bez razloga omiljen i među ateistima, agnosticima i inovjercima – ne misli tako, nego radikalno suvremenije i o tradicionalnim vrijednostima i o izazovnosti vremena. Slijedi ga cijela plejada osobito mlađeg i svećenstva nešto starije dobi, što je jamstvo prilagodljivosti Crkve vremenu, suvremenim potrebama vjernika i vitalnosti zajednice kojoj radikali nisu kadri ozbiljno nauditi. Pa ni Vlado Košić, koji možda jest moralno-ideološki autoritet samo Dariju Kordiću, Zdravku Tomcu, Đuri Glogoškom i Velimiru Bujancu. I da, politički, HDZ-ovom mainstreamu koji mu ne zna, ne usudi se skresati u lice što ga ide kad se žestoko, neovlašteno i nepozvan obara FB-om na Plenkovićeve koalicijske egzibicije. Što Košića briga tko će s kim u politici i zašto? I s kim će u vladu Božo Petrov početkom 2016. godine – s Tomislavom Karamarkom ili sa Zoranom Milanovićem? Vrag će znati zašto misli da im smije biti tutor?

Milijun je očitih dokaza iz aktualne hrvatske zbilje da Crkva ima znatno manji utjecaj na društvo, nego što se čini na prvi pogled. Militantna klerikalna manjina, čak i unutar sebe nekoherentna i programski nesuglasna/kontradiktorna, ali bučna u manipulaciji demokratskim slobodama, političko-ideološkim provokacijama i medijski napadnim promicanjem konzervativnog jednoumlja zapasala je širok javni prostor na način da se vjersko nasilno predstavlja državno/nacionalno vrednijim interesom, nadređenim sekularnom/svjetovnom. Ta vrsta agitpropa, međutim, čak u katoličkoj/vjerničkoj većini na nalazi plodno tlo. Između dvaju prošlih popisa stanovništva, oko 200.000 katolika je manje, a broj ateista i agnostika raste.

Agresivna crkvena “pro life” retorika nema natalitetnog odjeka, pa su vigilaristi skupili 168.000 (zašto ne više?) potpisa peticije za zakonsku zabranu pobačaja, što nema šanse proći ni u HDZ-ovoj kilavoj saborskoj većini, a svaki treći crkveno sklopljen brak se raspada. To je trend s već podugačkom bradom. Državno financirana Crkva i njezin episkopat u sve su većem raskoraku s vjernicima, čak većem nego u doba sirotinjske Crkve u “komunističkom mraku”, a politički oktroiran školski se vjeronauk u 25 godina pretvorio u nedjelotvornu rutinu koja ne polučuje zamišljenu svrhu. Đaci ga doživljavaju kao svaki suhoparan nastavni predmet, obvezni učiti za ocjenu.

Odgoj u vjerskom/katoličkom duhu učinkom se u dnevnom društvenom životu mladih iskazuje totalno kontraproduktivnim, štetnim i za Crkvu i za državu. Unatoč školskom vjeronauku te svemu o čemu kler i laička infrastruktura naveliko trube na seminarima duhovne obnove, molitvenim zajednicama, predbračnoj i inoj indoktrinaciji i akcijama, homilijama, čak populističkoj logistici političke desnice, među djecom i mladeži nikad nije bilo više ne samo “života u grijehu” nego i netrpeljivosti prema drukčijima, droge i inih ovisnosti, nemorala, društveno neprihvatljivog ponašanja…

Prema istraživanju Stavovi mladih o kohabitaciji sociologinje Gorane Bandalović iz Splita, objavljenom u Reviji za socijalnu politiku (2017.), od 63,8 posto ispitanika u dobi od 18 do 30 godina kojima je vjera važna u životu, čak ih 74,7 posto podržava spolne odnose prije braka, predbračnu kohabitaciju kao slobodniji način života od braka i otvoreni su alternativnim obiteljskim zajednicama. Izvanbračna se zajednica lakše prekida, smatra 62,2 posto mladih. Umirovljena psihologinja Mirjana Nazor proljetos je kazala Večernjem listu kako je “normalno da mladi stupaju u seksualne odnose neovisno o braku, koji se sklapa sve kasnije, ali pitam se imaju li kao vjernici dilema ili su to razriješili, modificirajući religijska uvjerenja kako im paše”. Mnogi – bez obzira na crkveno protivljenje “životu u grijehu” – prakticiraju tzv. individualiziranu religioznost, uključivo predbračnu kohabitaciju i seks mimo npr. gluposti prirodnog planiranja obitelji s predbračnog tečaja.

Katoličke političke stranke (npr. Hrast) godinama nemaju šanse makar se približiti sredini izbornog praga od pet posto potpore biračkog tijela unatoč kanonadi oltarske agitacije. Velika većina katolika, kojima kler nedvosmisleno “zabranjuje” glasovati za SDP-ove koalicije, dvaput zaredom, na 10 godina mandata, izabire Stjepana Mesića za predsjednika RH. Deklariranog ateista. Potom i Ivu Josipovića na istu poziciju. Deklariranog agnostika. Godine 2000. vjernici također ne mare za izbornu volju svog svećenstva. Uvjerljivo puštaju na vlast ateista/”komunista” Ivicu Račana u miješanom koalicijskom društvu, a na izborima 2011. daju povjerenje ateističkim “komunjarama” Zorana Milanovića. I zamalo 2015. nisu produljili mandate i Josipoviću i Milanoviću. Ali – u inat masovnoj klerikalnoj agitaciji i stožeraško-šatoraškim cirkusima – paklenski kažnjavaju Tomislava Karamarka i družinu neprincipijelnom koalicijom koja je jalovo profućkala građanima cijelu 2016. godinu i globalno osramotila zemlju.

Dobro, tzv. Crkva u Hrvata nije baš tigar od papira, jer dvadesetak posto praktičnih vjernika, koji drže do “pastirskih” diktata i ponašaju se po oltarskim itinererima nemaju moć, odnosno pitanje je žele li uopće prepraviti sekularnu u jednoumno katoličku Hrvatsku. Kojoj, recimo, takvi kao glavni urednik Kardinalova službenog medija Glasa Koncila vlč. Ivan Miklenić javno odriču baš – ustavnu sekularnost. Onaj čl. 41. st. 1.: “Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države”. Katolička crkva jest jednakija od drugih vjerujućih udruga građana, ali ni to u suštini nije razlog za toliku medijsku larmu zato što će kontroverzni sisački biskup voditi Vijeće HBK za nauk vjere.

Interni je problem Crkve razumije li svoju “pastirsku” (ne)utemeljenost u vjerničkom “stadu”, kohabitaciju sa sekularnim društvom ili drži da je “stado” na sigurnom, pa ima slobodu intenzivirati križarski pohod protiv svjetonazorskih “heretika”. Koji nikad neće odustati od svog epur si muove baš kao ni vjerski militanti od svog pohoda. To su dva svijeta koji, osim povremeno fanatičnom silom s kobnim posljedicama, nikad neće pokoriti jedan drugog. I tako neka ostane. Personalna, pak, rošada biskupa Košića i u tom smislu nema nikakvo šire društveno značenje. Neće se ništa bitno promijeniti u Crkvi niti će biskup biti važniji javnosti od dosadašnje nevažnosti. Eho improviziranog medijskog dramatiziranja “slučaja Košić” i odgonetka personalne premetaljke u HBK-u metaforičke su istoznačnice one iz priče o tri praščića:

“Tko se boji vuka još/ tri za groš, tri za groš./ Vuka se ne bojim ja, tra-la-la-la-la!”

h-alter

 

11 comments

Skip to comment form

  1. Stalker

    Košić je sramota hrvatskog naroda.

    1. sex pistol

      I katoličke crkve.

      Zbutega vrati se!

      1. Vagabundo

        Kao ti si išao na Zbutegine mise i slušao njegove propovijedi? Najobičnije preseravanje.

        Žrtva si medijske histerije kojima je fora profašistički pop, dvoglavo tele, žena s tri sise …. uostalom tako ti i počinje ovaj predugački tekst.

        Ako se smatream pripadnikom hrvatskog naroda, zašto bi mene bilo sram što su neki među sobom izabrali budaletinu? Vi to normalnim ljudima nabacujete neki križ kolektivne krivnje?

        Daj odrastite!

        Ništa niste naučili iz propasti slobinih profašističkijh metoda: ugroženost, kolektivna krivnja, …. sve vam se to pokazalo kontraproduktivnim.

        1. sex pistol

          Opet ti je glava u pijesku. Tipičan si noj iz priče. Tko kome nabacuje križ kolektivne suradnje? Podmećeš s ciljem dezavuiranja. Ne prolazi to. Tko je kada ovdje osudio kolektiv, zajednicu, narod? Uvijek se osuđivala pojava i pojedinci.

          Tko o čemu ti o Slobi kao baba o kolačima. Ne prolazi to.

          A s don Brankom Sbutegom imao sam čast biti na večeri. Bio je to živući genije. Pročitaj njegovu knjigu Kurosavin nemir svijeta. I skuliraj se!

          1. Vagabundo

            Kaže Staki.
            Košić je sramota hrvatskog naroda.

            Ni pojedinaca, ni HBK, ni Crkve, već samog naroda.

            Ne misliš valjda da ću svim vama poimence odgvarati?

            I ja sam ručao sa svim episkopima u RH pa se ne kurčim s glupostima:)
            Na žalost, nemam ti što preporučiti njihovo da pročitaš. Možda načertanije 🙂

            1. sex pistol

              Ovo postaje naporno. Ja s pozicija kozmopolitizma, a ti meni episkopske uskogrudne budalaštine poput Košićevih ustašluka.

  2. milenijum

    stalker ne da je sramota nego dno dna tragično je da se počinju razmnožavati kao mengelovi momci iz brazila

    1. Vagabundo

      Mile – mislim da bi se ti trebao ispričati svim onima koji se osjećaju ugroženima u ime crkve u hrvata. Stalker to očekuje od tebe 🙂

  3. milenijum

    pazi ja idem u crkvu a poruke sa oltara nemaju veze s vezom sve je luđe bukvalno potiču na nešto što ne valja i što donosi zlo a trebalo bi biti obrnuto

    1. Stalker

      U koš za fašističko smeće s Košićem.

      Svaka čast Ivici Petanjku, biskupu Krčke biskupije.

      1. Vagabundo

        Staki, odakle se ti javljaš? Prvo Zbutega pa onda Petanjak?

        Ja nit idem u crkvu nit me ti likovi zanimaju, al vidim da ste vi opsjednuti. Batarelo i Markićka su pičkin dim za vas.

Odgovori