Tek svaki sedmi poslodavac ispunjava obavezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom

Obavezu kvotnog zapošljavanja lani je u potpunosti ispunilo 1.270 poslodavaca koji zapošljavaju 3.658 osoba s invaliditetom. Dodatnih 1.386 poslodavaca djelomično ispunjava propisanu kvotu, dok su za preostali dio obaveze dužni plaćati naknadu. To znači da tek svaki sedmi poslodavac, obveznik kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, u potpunosti ispunjava svoju obavezu.

Naime, prema podacima Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koncem prošle godine u Hrvatskoj je bilo 9.509 poslodavaca, obveznika kvotnog zapošljavanja, a istodobno je u Očevidniku zaposlenih osoba s invaliditetom bilo upisano 10.836 osoba. Podaci su to koje je Faktografu ustupilo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Osim određenih iznimki, svi poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika dužni su zaposliti osobe s invaliditetom i to „u visini od 3 posto u odnosu na ukupan broj zaposlenih na temelju kojih se utvrđuje kvota“.

Lani uplaćeno 214,5 milijuna kuna kazni za nezapošljavanja osoba s invaliditetom

Naime, poslodavci koji ne ispunjavaju obavezu zapošljavanja kvotu mogu ispuniti na zamjenski način, bilo da, primjerice, stipendiraju osobu s invaliditetom ili u proračun plate kaznu u iznosu od 30 posto minimalne plaće za svaku osobu koju su bili dužni zaposliti. Korištenje zamjenske kvote, kako nam objašnjavaju iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, najavila su 234 poslodavca, pri čemu obavezu na zamjenski način u potpunosti ispunjava njih 94, a ostali djelomično jer su dio kvote ispunili zapošljavanjem osoba s invaliditetom. Novčanu kaznu, pak, lani su bila obavezna platiti 6.243 poslodavca koja niti zapošljavaju osobe s invaliditetom, niti su najavili ispunjenje zamjenske kvote. Tako je lani na ime naknade za nezapošljavanje osoba s invaliditetom u proračun uplaćeno preko 214,5  milijuna kuna ili preko dva milijuna kuna više nego tijekom 2017. godine.

U Hrvatskoj je registrirano više od 240 tisuća osoba s invaliditetom u radno-aktivnoj dobi od 18 do 65 godina života. Usporedi li se taj podatak s brojem osoba koje su upisane u Očevidnik, ispada da tek svaka dvadeset i druga osoba s invaliditetom radi, što baš i nije neki optimističan podatak. No, iako je još uvijek mali broj osoba s invaliditetom na tržištu rada, situacija se malo po malo popravlja. Primjerice, prije tri godine u Očevidniku je bilo 10.257 zaposlenih soba s invaliditetom, a prije dvije nešto više od 10,5 tisuća osoba, lani preko 10,8 tisuća. Tome treba pridodati i da je u prvih devet mjeseci prošle godine, na godišnjoj razini, došlo do blagog porasta zapošljavanja osoba s invaliditetom putem državne burze za zapošljavanje.

No, kako u odgovoru na Faktografov upit primjećuje Ana Slonjšak, pravobraniteljica za osobe za invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje poraslo je za tek 0,3 posto u devet prošlogodišnjih mjeseci, a istodobno je broj evidentiranih nezaposlenih osoba pao za čak 10,8 posto. To pokazuje kako se trendovi na tržištu rada ne odnose jednako na sve radno-aktivne građane.

„Kad govorimo o osobama s invaliditetom u radno aktivnoj dobi – smatramo osobito interesantnom kategoriju osoba koje imaju profesionalnu nesposobnost, a koje su izvan radnog odnosa, odnosno u invalidskim mirovinama. Njih je preko 70 tisuća“, kaže Slonjšak Faktografu. Ističe kako su to osobe koje se mogu dobro osmišljenim obrazovnim programima ili programima osposobljavanja, kao i profesionalnom rehabilitacijom, pripremiti za povratak na tržište rada. Kada je riječ o toj kategoriji osoba s invaliditetom, Slonjšak upozorava kako ni lani nije bilo značajnijih aktivnosti koje bi utjecale na pozitivne pomake. Napominje i kako još uvijek nema precizne podatke o tome što se lani zbivalo, jer ih ured tek prikuplja za potrebe godišnjeg izvješća.

Profesionalnom rehabilitacijom trebala bi se baviti četiri Centra za profesionalnu rehabilitaciju (Split, Rijeka, Zagreb, Osijek), kojima je do nedavno suosnivač bila država te, u različitim udjelima, jedinice lokalne uprave i samouprave. Od prošlog tjedna, međutim, jedini osnivač svakog od tih centara je država. Promjenu osnivačkih prava Centara pozdravila je Ljubica Lukačić, saborska zastupnica HDZ-a ističući pritom da je Vlada Centrima omogućila bolji i kvalitetniji rad, a osobama s invaliditetom i osobama s oštećenjem omogućila bolju i kvalitetniju integraciju na tržište rada.

Jedino kvote funkcioniraju

„Ako želimo postići pravu svrhu profesionalne rehabilitacije, a to je uključenost u svijet rada, usluge profesionalne rehabilitacije moraju biti besplatne i na jednaki način dostupne poslodavcima u privatnom i javnom sektoru. Smisao je profesionalne rehabilitacije – ojačati preostale sposobnosti osoba s invaliditetom u cilju zapošljavanja i valorizacije na tržištu, bez obzira radi li se o zapošljavanju na otvorenom tržištu rada, ili nekim drugim oblicima zapošljavanja“, ističe Slonjšak te tim riječima i potvrđuje da Centri, koji postoje četiri godine, nisu u potpunosti ispunili očekivanja. Hoće li se to dogoditi nakon što su u potpunosti prešli u ruke države, tek treba vidjeti. Pravobraniteljica ističe kako ih je potrebno dodatno stručno ekipirati.

No, obaveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, prema mišljenju Slonjšak, bez sumnje je zadnjih godina zaslužna za porast broja zaposlenih osoba s invaliditetom iako, kako će reći, ostvarivanje prava na rad osoba s invaliditetom ne ovisi samo o propisima.

„Naime, razlozi otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom nisu jednoznačni. Ranije uočene predrasude ili bolje rečeno nepovjerenje poslodavaca u radne mogućnosti  i sposobnosti osoba s invaliditetom prije nekoliko godina predstavljale su značajniju prepreku“, veli Slonjšak dodajući kako je njen ured u zadnje tri godine „intenzivnog rada s poslodavcima kroz radionice i stručne skupove“ organizirane u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca, značajno uspio „oslabiti pa i ukloniti te predrasude“.

Porast interesa poslodavaca dijelom je potaknut poticajima koje država osigurava, primjećuje pravobraniteljica. Naime, za svako zapošljavanje osobe s invaliditetom iznad propisane kvote, poslodavac mjesečno može ostvariti nagradu u visini 15 posto minimalne plaće. Lani je tu nagradu primilo 105 poslodavaca, a svakom od njih prosječno je isplaćeno po 5,4 tisuće kuna. Usporedbe radi, prije dvije godine, pravo na nagradu ostvarila su 52 poslodavca.

No, taj makar i potaknuti interes poslodavaca otvorio je, kako će reći pravobraniteljica, puno krupnije probleme s kojima se susreću i poslodavci i osobe s invaliditetom, a to su „manjkavi, neprimjereni i tržišno neorijentirani obrazovni programi koji u stvarnosti postaju dominantnom zaprekom za ulazak i opstanak  na otvorenom tržištu rada“.

 

faktograf

 

 

5 comments

Skip to comment form

  1. Kakv je situacija u Brodu. Ima li udruga Loko moto podatke?

  2. eh ima li podataka….
    podatak je da javna infrastruktura i površine nisu prilagođene. Podatak je da OSI nema kako doći do svog potecijalnog radnog mjesta. Podatak je da OSI nema gdje položiti vozački ispit, nema gdje prilagoditi vozilo i nema pristup javnom prijevozu.
    Podatak je da zgrada gradske uprave, županije, policije (milovička), mjesta za prekvalifikaciju i doškolovavanje nisu prilagođene. Trgovine, kafići, uredi, obrti i sva mjesta gdje ljudi rade ili se okupljaju nisu prilagođena.
    Podatak je da u Hrvatskoj živi 12% OSI a državnim poduzećima i državnoj upravi imamo zaposleno cca 300 000 osoba od kojih bi trebalo biti 12% zaposlenih OSI…to je preko 30 000 tisuća OSI. Podatak je da država radije OSI trpa u mirovinu nego da ih zaposli. Podatak je da na mjestima administriranja, šalterima, naplatnim kučicama, školama…odnosno na mjestima gdje je po opisu posla potrebno sjediti i raditi, rade osobe koje dok zarade mirovinu, nažalost zarade i profesionalne ozljede kralježnice itd. a osobe koje nemaju izbora jer su OSI i već su zbog toga u kolicima su mahom u mirovini ili na burzi rada jer su se školovali za postolare, krojaće i ostala izumrla zanimanja.
    Mjera postoji za prilagodbu radnog prostora ali misterija je kako steći znanja ili prekvalifikacija za to radno mjesto i na kraju krajeva kako doći do tog radnog mjesta.

    1. ono što sam htjeo reći da bi država, grad i društva vezana za njih trebali voditi primjerom i to na vidljivim mjestima a ne raditi sve da se ta pravila zaobiđu ili izbjegnu.

  3. Evo ovo je VAŽNO za naglasiti u razumjevanju problematike zapošljavanja OSI. Citiram izjavu pravobraniteljice:

    “„Naime, razlozi otežanog zapošljavanja osoba s invaliditetom nisu jednoznačni. Ranije uočene predrasude ili bolje rečeno nepovjerenje poslodavaca u radne mogućnosti i sposobnosti osoba s invaliditetom prije nekoliko godina predstavljale su značajniju prepreku“, veli Slonjšak dodajući kako je njen ured u zadnje tri godine „intenzivnog rada s poslodavcima kroz radionice i stručne skupove“ organizirane u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca, značajno uspio „oslabiti pa i ukloniti te predrasude“.

    i onda u Pajtonovskom opusu ministarstva čudnog hoda kaže:

    “No, taj makar i potaknuti interes poslodavaca otvorio je, kako će reći pravobraniteljica, puno krupnije probleme s kojima se susreću i poslodavci i osobe s invaliditetom, a to su „manjkavi, neprimjereni i tržišno neorijentirani obrazovni programi koji u stvarnosti postaju dominantnom zaprekom za ulazak i opstanak na otvorenom tržištu rada“.”

    Eto kako stvari funkcioniraju u zapošljavanju OSI.

    A šta kaže saborska zastupnica i sama OSI koja osim u saboru radi i prima plaću neto 10938,99 u “Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom” mjesto pomoćnice ravnateljice od 9mj 1999g. + razlika plaće iz sabora neto 4247,96 + Primici koji se ne smatraju dohotkom i primici na koje se ne plaća porez na dohodak, mjesečno 1500,00 + godišnje još 4500,00 (iznosi iz imovinske kartice)
    “Promjenu osnivačkih prava Centara pozdravila je Ljubica Lukačić, saborska zastupnica HDZ-a ističući pritom da je Vlada Centrima omogućila bolji i kvalitetniji rad, a osobama s invaliditetom i osobama s oštećenjem omogućila bolju i kvalitetniju integraciju na tržište rada.”

    I, koji je zaključak?
    Stereotipi da su OSI smanjenih radnih mogučnosti i sposobnost su srušene ali je ustanovljeno da su stereotipi zapravo istiniti jer su OSI needucirani i nepripremljeni za tržište rada. (Ukratko opisuju izjave pravobraniteljice OSI!!!!) To je zaključak u 2019g i kako to ispraviti…pa promjeniti osnivačka prava Centara za za profesionalnu rehabilitaciju OSI sa 90% državnih u 100% državnih. A žena koja već skoro 20 godina radi u jednom takvom centru, saborska zastupnica i sama OSI kaže to je super sad će kreniti zapošljavanje i svi ćemo živjeti super do kraja života.

    1. Jako dobar komentar!

Odgovori