Slučaj Škaro jednako opasan za HDZ-ovu središnjicu u Zagrebu i mafijaško krilo u Mostaru

foto rtl.hr

Hoće li Slučaj Škaro, nominalno slučaj silovanja, završiti kao velika afera u kojoj će se razotkriti najprljavije ratne tajne Šuškovog klana i HDZ-a, ili će se sve na kraju uobičajenim kanalima zataškati, ostaje da vidimo. Indikativno je da mediji i sad kad je Škaro “pao”, cijelu priču ipak uvelike banaliziraju, i skrivaju cijelu ovu Škarinu pozadinu.

Uhićenje HDZ-ovca Damira Škare zbog optužbi za silovanje žene kojoj je bio nadređen, kad je u pitanju ovaj lik, samo je “vrh ledene sante”. Slučaj Škaro, iako se HDZ-ovac trenutno nalazi pod nadzorom pravosuđa, može ipak imati nekoliko verzija raspleta. Teško je, naime, zamisliti da bi si HDZ mogao priuštiti da Škaru “pusti niz vodu”, kako se to kaže u žargonu, jer ne radi se ni najmanje o nekom nebitnom liku iz HDZ-ove paralelne hijerarhije moći, koju bi u normalnim društvima nazivali “paralelna vlast” ili “duboka država”. Stranački, nema tu nikakve tajne, Škaro je pripadao Karamarkovoj, preciznije Brkićevoj (Vasinoj) liniji u HDZ-u, a predstavlja direktan kadrovski slijed Šuškovih stranačkih križaljki i mafijaških igara koje je ratni ministar obrane igrao kao de facto drugi najmoćniji čovjek ratnog režima u Zagrebu, ali i čovjek koji je svakako u potpunosti kontrolirao herceg-bosanski hadezeovsku mafiju, bez obzira o kojoj se struji tamo radilo. Damir Škaro je definitivno pripadao u krug Šuškovih ljudi od povjerenja, pogotovo za one poslove koje je nerijetko trebalo odraditi iza kulisa, jer se vlast ma kakva bila nije smjela ni posredno niti neposredno umiješati u takve poslove. E tu su najčešće uletavali Šuškovi povjerenici na raznim razinama.

Kad su svojevremeno deseci milijuna njemačkih maraka, američkih i australskih dolara i drugih valuta dolazili praktički ilegalno u Hrvatsku, najveći dio tog novca završavao je pod kontrolom Gojka Šuška. Nije neka specijalna tajna postojanje Šuškovog ormara u njegovom kabinetu u Ministarstvu obrane. U tom je ormaru, kako to znaju insajderi iz tog vremena, Šušak umjesto dokumentacije i papira držao pune police uredno zapakiranog novca u raznim valutama: njemačkim markama, američkim dolarima, australskim dolarima, francuskim francima, švicarskim francima, a radilo se o novcu koji nigdje u državnoj dokumentaciji, dakle proračunskoj dokumentaciji niti Hrvatske, a još manje Šuškovog ministarstva obrane nije bio proveden, proknjižen, niti evidentiran. Dakle, bila je to multimilijunska Šuškova crna blagajna za posebne potrebe.

Foto vecernji.ba

Međutim, taj isti Šušak, tobože zbog potreba tobožnje obrane, kontrolirao je i priljev doslovno mafijaškog novca, a prije svega novca od krađe i preprodaje automobila, šverca droge, krijumčarenja nafte, šverca visokotarifnih roba, al i novca od kamatarenja, dakle zelenašenja. Sav taj novac slijevao se pod Šuškovu kontrolu. S druge strane Šušak je u potpunosti kontrolirao i tokove novca za takozvani proračun takozvane “Hrvatske Republike Herceg Bosne” i HDZ u Bosni i Hercegovini, a najveći dio tog novca dolazio je također iz kriminalnih izvora. Uz ove financije, Mate Boban i hadezeovska ekipa iz BiH gotovinu koju je sklanjala na stranu za vlastite potrebe, dakle opet crni novac, slali su posebnim pošiljkama direktno Šušku u MORH u Zagrebu, a on ga je onda raspoređivao ljudima od povjerenja koji su ga nosili na različita odredišta u Hrvatskoj i Austriji.

Tu priča o Damiru Škari postaje zanimljiva, intrigantna i nimalo zgodna za HDZ-ovu hijerarhiju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Naime, jedan od ljudi od povjerenja koji je imao zadatak razvoženja takvog keša bio je i Damir Škaro.

Sredinom devedesetih godina, jedna od tajnih, ilegalnih blagajni Šuškovog klana, nalazila se u sjedištu Glumina banke u Zagrebu. U toj, kasnije u aferi posrnuloj i propaloj banci, bila je imenovana grupa blagajnika koji su upravljali tom tajnom blagajnom. Nakon radnog vremena na stražnji ulaz zgrade, bez ikakvog nadzora, povjerenici su donosili vreće gotovine u raznim valutama, koju su pohranjivali u ovoj tajnoj blagajni. Jedan od ljudi koji je u kasnim poslijepodnevnim i ranim večernjim satima donosio vreće s gotovinom i predavao ih tajnim blagajnicima bio je HDZ-ovac i Šuškov čovjek od povjerenja Damir Škaro. O tome postoji više svjedoka, između ostalog kao svjedoci tih aktivnosti HDZ-ovca koji je danas pod optužbama za silovanje, postoje i ljudi koji su neposredno od njega preuzimali novac u vrećama.

HDZ godinama čini sve što može da se i po medijima i u javnosti, a kamoli po institucijama, jednostavno zaboravi i ne spominje pitanje financijskih tokova devedesetih godina. Slobodno mogu reći da je u zataškavanje tih svojih aktivnosti vrh HDZ-a do danas uložio najveće resurse, i postigao zavidan rezultat. Mediji, novinari, institucije o toj temi šute. Sve je ostalo. Čini se, zapečaćeno Rojsovom ratnoprofiterskom filozofskom doktrinom “Tko je jamio – jamio!”. Međutim, i dalje postoje živi svjedoci, sudionici tih aktivnosti, postoje i određeni dokumenti, audio i video snimke, postoje određeni tragovi tih financijskih transakcija, a postoje i formirani, ali skriveni spisi o tom HDZ-ovom ratnom profiterstvu kako u policiji tako i u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Naravno, sve se i dalje zataškava.

E, upravo tu Slučaj Škaro postaje nezgodan. Točnije, Slučaj za silovanje optuženog HDZ-ovca Damira Škare jednako je opasan za HDZ-ovu središnjicu u Zagrebu, kojoj se na čelu nalazi Andrej Plenković, kao i za HDZ-ov mafijaški ogranak u Mostaru kojem se na čelu nalazi Dragan Čović. Sad je samo pitanje hoće li HDZ naći načina da zaštiti Škaru od optužbi i kaznenog progona i kako će to izvesti, ili će Škaru pod pritiskom optužbi morati “pustiti niz vodu”, a time riskirati i to da Škaro “propjeva”. Jer kad bi Škaro propjevao, institucije bi morale otvoriti sakrivene spise o financijskim tokovima pod kontrolom Šuškovog klana, kao i financijske tokove hercegbosanskog HDZ-a, a tu za multimilijunsku pljačku i ratne mafijaške poslove više ne bi odgovarali samo pojedinci, nego bi se na udaru našao i HDZ, a takva bi afera razotkrila najprljaviji ratni, mafijaški karakter danas vladajuće stranke u Hrvatskoj i njihovog zločinačkog krila u Bosni i Hercegovini.

Iz tih razloga, vjerujem, mnogi u Zagrebu i Mostaru, ali i na drugim mjestima gdje se skrivaju, poput davno zaboravljenih aseva koji su bili prvi do Mate Bobana (kao Ignac Koštroman koji se danas skriva u Puli kao povremeni građevinski radnik), strahuju nad mogućim scenarijima raspleta Slučaja Škaro. Hoće li Slučaj Škaro, nominalno slučaj silovanja, završiti kao velika afera u kojoj će se razotkriti najprljavije ratne tajne Šuškovog klana i HDZ-a, ili će se sve na kraju uobičajenim kanalima zataškati, ostaje da vidimo. Indikativno je da mediji i sad kad je Škaro “pao”, cijelu priču ipak uvelike banaliziraju, i skrivaju cijelu ovu Škarinu pozadinu.

tacno

1 comment

  1. Margetić priču o silovatelju podiže na višu razinu.

Odgovori