Ovo je pet razloga zašto je Hrvatska izgubila Europu kada je Europa dobila Hrvatsku

hrvatska-euTog dana 1. srpnja 2013. Hrvatska je izgubila Europu. Sav onaj vatromet i strani državnici u počasnoj loži na Trgu bana Jelačića u Zagrebu nisu služili dočeku nego ispraćaju historijske utopije koja je ujedinjavala naraštaj političara i naroda u vjeri da postoji vrijedan cilj koji će živote učiniti boljima

Pet je razloga zašto je Hrvatska izgubila Europu kada je Europa dobila Hrvatsku.

1. Političko nesnalaženje u krizi

Zoran Milanović je u toku 2013. shvatio da ne može brzo preokrenuti negativne gospodarske trendove i da se javno mnijenje okreće protiv njega i Kukuriku koalicije. Tada je započela politička resuverenizacija, novo osmišljavanje lika i djela osobe i stranke. Pro-europski mladi lavovi postupno su se transformirali u branitelje naroda od briselskih birokrata i neoliberalne Europe. Kao da opasnosti za hrvatski razvoj dolaze s Brandenburških vrata u Berlinu, a ne s Trga bana Jelačića. Tome je kumovala i dugotrajna ekonomska kriza za koju hrvatska politika još od kraja 2008. nije uspijevala pronaći adekvatne odgovore.

2. Povratak u prošlost

HDZ je kroz veći dio novije povijesti, uz dosta krivudanja, vukao Hrvatsku na Zapad. Opravdana politička alergija na sve što je nosilo pridjev jugoslavensko i komunističko bila je snažan poticaj za društvenu transformaciju. S druge strane, HDZ-ova ekonomika državnog kapitalizma, korupcije i nepotizma, usidrila je Hrvatsku u gospodarskoj prošlosti. HDZ nikada nije shvatio da državno gospodarstvo nije kompatibilno s idejom o raskidanju s prošlosti u drugim područjima života.

Tomislav Karamarko bio je uteg koji je HDZ definitivno povukao unatrag
Tomislav Karamarko bio je uteg koji je HDZ definitivno povukao unatrag Pixsell

Trajno razapet između idejnog motora koji vuče prema naprijed i teškog ekonomskog sidra koje vuče unazad, HDZ se definitivno prelomio unatrag nakon dolaska Tomislava Karamarka na čelo stranke 2012. Dobra ideja o raščišćavanju povijesne istine o komunističkoj prošlosti pretvorila se u relativizaciju najvećeg ustaško-nacističkog pada iz naše prošlosti pokrenuvši spiralu ideoloških i kulturnih sukoba. Ljevica u tome nije bila nevina, počevši od lex Perkovića koji je obilježio ulazak Hrvatske u EU. Neka se drugi bave s pitanjem tko je prvi bacio kamen.

3. Financijska i gospodarska kriza u EU

EU je, povijesno gledano, mlad projekt u razvoju. Zbog toga, u trenutku izbijanja najveće krize nakon Drugog svjetskog rata 2008., EU nije imala institucije za efikasan odgovor. Institucije SAD-a starije su stoljeće i pol, izbrušene kroz nekoliko sličnih kriza, i logično je da je Amerika na krizu koju je sama izazvala reagirala temeljitije i brže. No, umjesto da se zabilježi brzina kojom su od 2009. do 2014. razvijene nove europske institucije financijske i gospodarske sigurnosti, stvoren je pogrešan dojam o općoj krizi. Počelo se govoriti da je EU kao Jugoslavija na izdisaju.

Europski jug ima svoje probleme, ali na sjeveru stvari nikada nisu stajale bolje
Europski jug ima svoje probleme, ali na sjeveru stvari nikada nisu stajale bolje Reuters

Propustilo se uvidjeti da europski jug – Španjolska, Portugal, Italija i ponajviše Grčka – imaju svoje probleme, dok u sredini i na sjeveru Kontinenta stvari za većinu država nikada u povijesti nisu stajale bolje. EU bez četiri južne države ima više zaposlenih nego ikada, a broj ugroženih zbog siromaštva i socijalne isključenosti manji je nego ikada u povijesti. Nejednakosti su na razinama prije krize. Brexit se uklopio u mit o početku kraja, no on ima svoje specifične, nama teže dokučive razloge.

4. Radikalizacija europskog Istoka, osobito nakon izbjegličkog šoka

Političke promjene na Istoku EU izrodile su konzervativne pokrete u Poljskoj i Mađarskoj. Orbanovo političko čudovište neliberalne demokracije mnogima je dobro sjelo, osobito mađarska varijanta neliberalnog kapitalizma. Orban – vođa u očima mnogih domaćih promatrača navodno uspješno štiti nacionalne interese; od žice, preko odbijanja izručenja Hernadija i svega što MOL radi u INA-i (u tome se pitanju osjeća malo mazohističkog divljenja prema navodno sposobnijem “neprijatelju”), do dilova s njemačkom auto-industrijom koja pogoni mađarski izvoz.

Zsolt Hernadi je siguran od izručenja Hrvatskoj dokle god je Viktor Orban na vlasti
Zsolt Hernadi je siguran od izručenja Hrvatskoj dokle god je Viktor Orban na vlasti Reuters

Pri tome se ne zna da je kupovna moć prosječne mađarske plaće unatoč svim krasnim brojkama još uvijek niža nego u Hrvatskoj, iako je Mađarska koja nije imala rat i koja je u EU ušla devet godina prije Hrvatske imala beskrajno više prilika da ostvari bolji životni standard građana. Prešućuje se da Orbanova vlast dužnicima u francima nije ništa poklonila osim mogućnosti konverzije kredita po tržišnom tečaju, samo što su problem rješavali ranije nego mi. Što se tiče uvođenja soft totalitarizma u pravosuđe i medijski prostor, za to se u nas previše ne mari zahvaljujući slijepoj fascinaciji čvrstom istočnjačkom rukom.

5. Uspon bezidejnih političkih alternativa

Nije slučajno da je uspon Mosta i Živog zida sa satelitima počeo nakon ulaska Hrvatske u EU. U Mostu, navodno, ima ljudi koji su vodili kampanje protiv ulaska Hrvatske u EU, ali ta stranka u nastanku za sada ne otkriva svoje strateške i vrijednosne odrednice.

Po tome se razlikuju od druge nove političke skupine koja je kroz Sinčića i Pernara jasno artikulirala svoj antieuropeizam i antiliberalizam. Sinčić je zagovarao referendum o izlasku Hrvatske iz EU, a Pernar u Saboru drži rusofilska predavanja o navodnim opasnostima koje za Hrvatsku proizlaze iz NATO pakta.

Ivan Vilibor Sinčić zagovara referendum o iuzlasku Hrvatske iz EU
Ivan Vilibor Sinčić zagovara referendum o izlasku Hrvatske iz EU Pixsell

U ovom trenutku u Hrvatskoj ne postoji osoba, ideja ili politička stranka koja bi imala snagu ozbiljnije promiješati ovih pet sastojaka antieuropskoga koktela. Natruhe nečega takvog čule su se u trećem nastupu premijera Plenkovića u Saboru, kada je upozorio Pernara da bi primjena njegove logike o situaciji u Ukrajini na Hrvatsku pred dvadeset godina značila da Hrvatske danas ne bi bilo. No, Plenkovićeva iskra još je jako daleko od sustavne političke strategije i retorike koja bi mogla jače utjecati na način razmišljanja i strateški smjer.

Plenkovićeva europska iskra još je daleko od sustavne političke strategije
Plenkovićeva europska iskra još je daleko od sustavne političke strategije Pixsell

Zato treba stalno ponavljati da smo formalno-politički ušli u EU, ali smo mentalno i politički daleko od njene liberalne demokracije i uređenog tržišnog gospodarstva. Hrvatska mora ponovo pronaći Europu kao motiv. I to ne ovu metalnu Istočnu Europu, nego onu slobodnu i potentnu srednju i sjevernu Europu koja omogućuje ljudski napredak i izražavanje. Ne bi li nas kao raketa straga pogodila spoznaja da je za našu budućnost važnije saznati više o tome što i kako rade Austrijanci i Nizozemci, nego Grci? U Hrvatskoj se više piše o Venecueli i Sjevernoj Koreji nego o Nizozemskoj.

Zbog pogrešnog fokusa propustili smo primijetiti da nam je spoj s tom dobrom Europom koju ne simboliziraju minhenske pivnice nego bečke kavane u kojima je rođen srednjoeuropski liberalizam, omogućio da se odlijepimo s dna krize. U zadnjoj godini prije EU integracije, 2012., hrvatski robni izvoz iznosio je 8,7 milijardi eura, a samo tri godine kasnije, 2015., 23 posto više ili 10,7 milijardi. Robna razmjena s EU u tome čini lavovski dio koji i dalje raste. Izvoz usluga u istom je razdoblju povećan za 17 posto, s 9,6 na 11,3 milijarde eura, uglavnom zahvaljujući turistima koji lakše prelaze granice unutar EU.

Kroz EU fondove ove će godine stići milijarda eura, uglavnom za investicije. Prvi put nakon osamostaljenja stvorena je prigoda za istovremeno stavljanje javnog duga pod kontrolu i značajnije smanjenje ogromnog poreznog opterećenja. Registriranih nezaposlenih ima sedamdesetak tisuća manje nego u zadnje ljeto prije ulaska u EU, 2012. Iako je dio tih ljudi u međuvremenu pronašao posao u inozemstvu, bolje je tako nego da ovdje ne rade ništa, jer ne može se u tri godine ispraviti sto godina loših politika. I nisu ti ljudi otišli na Mars, nego u velike europske gradove iz kojih se mogu vratiti low cost letom kakvi pred samo deset godina nisu postojali.

Europu ne simboliziraju minhenske pivnice već bečke kavane u kojima je rođen srednjoeuropski liberalizam
Europu ne simboliziraju minhenske pivnice već bečke kavane u kojima je rođen srednjoeuropski liberalizam Promo fotografije

To malo dobroga nije se dogodilo ni slučajno, ni po diktatu nekog političara ili činovnika, već zahvaljujući integracijama i postupnom prihvaćanju liberalnih načela u politici i gospodarstvu. Nisu nas ta načela gurnula u krizu, nego nam pomažu da izađemo iz nje. U krizi su nas držala naša lokalna načela koja su suprotna europskom liberalizmu; nepotizam, korupcija, rodijački državni kapitalizam, neoprezno dizanje poreza 2009. i 2012., državna potrošnja bez rezona, političke investicije koje ne nose tehnološki razvoj i ne odbacuju povrate.

Previše je ljudi koji to još uvijek ne vide. Zato je danas na djelu masovno propovijedanje da je s integracijama gotovo, da je globalizacija gotova, da je s liberalnom demokracijom gotovo, da su tržišno gospodarstvo i kapitalizam na izdisaju i da je počeo veliki povijesni pad Zapada i Europske unije. Daleko od toga da Zapad i EU nemaju svoje ozbiljne probleme, ali iza fatalističkih privida ne stoje činjenice nego nesnalaženje ili oportunističko manipuliranje emocijama neopredijeljenih glasača.

Hrvatska kroz tu maglu može proći samo ako ponovo pronađe Europu kao lajtmotiv za bolji život.

 

tportal

 

 

7 comments

Skip to comment form

  1. Napokon jedan bar donekle trezven tekst koji nije izašao iz sulude istočne propagadne ili nacionalno mobilizirajuće retorte. Hrvatska je realizirala 18% sredstava dostupnih od EU za regionalni razvoj, ali se taj novac itekako osjeti. Kako bi se tek osjetilo kada bi se približili npr. Austriji koja povlači 65% dostupnih im sredstava? EU dotira sva područja života: komunalno, obrazovanje, sport, kulturu, poduzetništvo itd itd samo treba pisati smislene projekte i uzimati novac koji nam je namijenjen.

    1. Smisleni projekti? Zašto ih nema? Priča se da je za njihovo pisanje potreban maltene završiti poseban studij? Ima li veze odsustvo projekta s odsutvom vizije razvoja?

      1. Sredstva iz fondova EU je gotovo oličenje uzrečice ‘Novac je svuda oko nas, samo ga treba znati uzeti’.

        Treba imati kvalitetnu ideju, treba je znati pretočiti na papir (tj napisati projekt), i treba imati nešto kapitala (jbg, tako je) – novci samo čekaju da ih se uzme.
        Za izradu projekata postoje agencije kao potpora i savjetovanje.

      2. Da i ne. Može i besmisleni projekt proći i dobiti novac. Onome kome novac ide je to u stvari svejedno. Bilo bi bolje da ima smisla. Bitno da se uklapa u osnovne smjernice. Npr. postoje bezbroj projekata za pomoć OSI-jima ili uključenju manjina u društvo ili očuvanju baštine ili promociji europske kulture ili unapređenja poslovanja.

        Ne trebaju nikakvi studiji. Postoje udruge, tvrtke, konzultanti. Presloženo da bih objašnjavao na portalu. Ono što je bitno je da svatko od nas može i treba biti predlagač, idejni začetnik, sudionik na projektu. Pitanje je samo koliko je u stanju doprinijeti i odraditi. Očekivati da će neka službena tijela pokrenuti i odraditi hrpu projekata je suludo. Ovih 18% je rezultat i pasivnog stanovništva koje je naučilo da im netko nešto naredi ili donese na tacni. Nema toga više.

        Sve je na Internetu, postoji već puno ljudi u okruženju koji su sudjelovali na nekim projektima i imaju bar malo iskustva. Nema nikakvih tajni.

  2. Malo balkansko divljače iliti divlje dijete presvučeno i zakamuflirano u nedjeljno odijelce ispod kojeg je i dalje nepopravljivo kleptomansko neuljuđeno, bigotno i neodgojeno, malo poltronsko, a malo nadmeno divljače, donijelo je Europi samo probleme. Posvojiš dite, a ono je problem i kamen smutnje u obitelji. Stalno mora paziti na njegovo ponašanje, hoće li što iz kuće ukrasti, hoće li pozdraviti sa sieg heil i nalijepiti hitlerov poster u svoju sobu, hoće li prevariti dok se servilno klanja ne bi li iskamčio koju paru od posvojitelja.
    Europa je zajednica civiliziranih država ujedinjenih zbog očuvanja mira i europske kulture, a HR je američka ekspozitura preko koje Amerikanci žele destabilizirati Europu. Uništivši Jugoslaviju, Ameri su stvorili područje mafije, bezakonja, teške vjerske bigotnosti i rastućih animoziteta, tromeđu muslimanskog, katoličkog i pravoslavnog svijeta nahuškanog od vjerskih vođa i mafije koja ordinira na divljem Balkanu koji će umjesto da postane Europa cijelu Europu pretvoriti u Balkan.
    Lopovi, mafija, agresivna vjerska ekspanzija i američka prisutnost i manipulacija nagrist će Europu koja je osnovana da očuva europsku tradiciju i mir, a koja će, naivno pustivši iz boce balkanskog duha u Europsku uniju, na prostoru ex Jugoslavije dobiti rat, možda i svjetski.

    Nije Europa u NATO, nego je NATO u EU, da ju sjebe, s transkontinentalne udaljenosti, bez vlastitih gubitaka, onako, iz zraka, kao što to oni znaju i umiju, bacit atomsku bombu ili onu s lakim uranom na lokalno stanovništvo, bez ikakvih posljedica po sebe.

    1. Pun pogodak!

    2. Zanimljiv, svjež pristup problemu. Potpisujem.

Odgovori