Odgovornost političara je doći među ljude

Kolakušić je živi primjer onoga kako društvene mreže uspijevaju kreirati virtualnu stvarnost i negativno utjecati na politička zbivanja. Nema tu kontakta sa živim ljudima, čak ni sa živim gledateljima putem tv-ekrana

Čini se da se na ovim izborima javnost neće moći zabavljati sučeljavanjem predsjedničkih kandidata. Iako je to ozbiljan demokratski standard i prilika koju ozbiljan političar, a kamoli predsjednički kandidat, ne smije propuštati, Hrvatska se opet pokazuje kao prostor niskog demokratskog standarda.

Jedan od ključnih kandidata/tkinja ne želi sučeljavanje u prvom krugu, onda drugi ne želi samo s trećim, treći nema s kim, a četvrti je ionako virtualan pa je od njega nemoguće dobiti i intervju, a kamoli sučeljavanje.

Tako se čini da će se kampanja svesti na međusobni rat najistaknutijih kandidata na društvenim mrežama i na digitalnim platformama, gdje se njihovi stožeri međusobno vrijeđaju od jutra do mraka, sve dok zadnji dežurni novinar u večernjoj šihti ne ode na spavanje, i onda ujutro – ispočetka. A trolovi valjda ni ne spavaju, pišući neumorno komentare po cijele noći.

No, javnost zapravo ne dobiva priliku vidjeti kako se jedan prema drugome uživo odnose najvažniji kandidati, oni kojima javnost u anketama daje najviše povjerenja.

Primjerice, Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović, a dijelom i Miroslav Škoro, dolaze iz istog miljea, iz Ministarstva vanjskih poslova, gdje su radili na nizu poslova i znaju se dugo i dobro.

Bez njihovog izravnog susreta u eteru, nemoguće je proniknuti kakav je doista njihov odnos, tko je tu superioran, tko inferioran, pa se zasad sve svodi na stare tračeve koje jedan o drugome pričaju, tko je gdje bio ‘91., tko je hvatao krivine, tko je tamburao po Americi i slično.

Tek bi u sučeljavanju bilo moguće vidjeti stvarne odnose među tim ljudima, i tako realno procijeniti tko od njih, možda, laže, ili mulja, ili pak dominira. No, čini se da to zadovoljstvo nećemo imati, barem ne do 22. prosinca. Sve će ostati na virtualnom svijetu društvenih mreža.

A upravo taj četvrti, neovisni kandidat Mislav Kolakušić, koji je »rođen« na digitalnim platformama i koji je cijelo svoje političko ime i svoj rejting stekao na društvenim mrežama, pokazuje se ovih dana kao istinski primjerak »fake newsa«.

Otišao je na europarlamentarne izbore, stavio na liste neke ljude, ušao u EP, dobio plaću od nekoliko tisuća eura i – prestao se javljati na telefon ljudima s kojima je surađivao na toj istoj listi prije samo nekoliko mjeseci.

Ljudi su ostali u čudu, zvali, čekali, ali ništa, i sad su napokon izašli u javnost prokazati čovjeka koji je toliko nepouzdan da se ne javlja čak ni ljudima koji su ga u taj Bruxelles, gdje sada živi, doveli.

Isti taj čovjek želi biti i predsjednik Republike, i premijer, i ministar unutarnjih poslova i pravosuđa u jednom. A ne javlja se svojim suradnicima na telefon.

On je kao neko mitsko biće, nekakav Jeti, čarobnjak iz Oza, neki čudni lik koji živi iza tog digitalnog paravana, na kojem kreira svoj »program«, sastavljen od iluzija, i u koji mnogi ljudi i vjeruju.

Misle da je moguće pohapsiti sve korumpirane političare, spajati resore u vladi, ukinuti trodiobu vlasti i sve dati u ruke jednom takvom pravedniku, spasiocu… Koji se svojim suradnicima ne javlja na telefon. Koliko mu je tek stalo do birača?!

Kolakušić je živi primjer onoga kako društvene mreže uspijevaju kreirati virtualnu stvarnost i negativno utjecati na politička zbivanja. Nema tu kontakta sa živim ljudima, čak ni sa živim gledateljima putem tv-ekrana.

Koliko neki kandidati pretjeruju s rukovanjem, tapšanjem i ljubljenjem slučajnih prolaznika, toliko neki drugi ne da su odnarođeni, nego su doslovce tlapnja na ekranima računalnih monitora.

Takvi Jetiji dižu plaću u Europskom parlamentu, bez ikakve odgovornosti prema svojim biračima i suradnicima koji su ih podržali da dođu na tako visoke funkcije. Nitko ne zna kakav to program Kolakušić provodi u Europarlamentu, koje politike zastupa, s kojom agendom nastupa.

A ipak bi ga birali i da bude šef države i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, i da mijenja Ustav i tko zna što drugo.

Političari imaju odgovornost da se pojave na sučeljavanjima kao živi akteri politike. Sve drugo je nepoštovanje birača. A birači pamte. Svatko tko je birače podcjenjivao, uvijek je izbore gubio.

novilist

3 comments

  1. Zadnja rečenica je upitna. Čini se da hrvatski birači vole kad ih netko podcjenjuje, vrijeđa, sramoti, krade, laže …

    1. Ali, upitan je i tvoj komentar. Autor generalizira napisavši da birači pamte kao da su birači borg i kao da nisu različiti/raslojeni. A ti generaliziraš proglašavajući sve birače mazohistima, a razliku je, kao što sam napisao.

      Osobno ja sam taj koji podcijenjuje političare i podsmijava im se, a ti si tak koji podcijenjuje narod/birače.

  2. Kolakušić zna da ne može dobiti izbore,a kao pravi škrtac ne želi trošiti novac ako nema vajde.Iako bi htio biti političar ideja ,ispada čistim političarem interesa.

Odgovori