Non serviam Igora Mandića: Katolička stranka? To, majstore, to!

NON SERVIAM IGORA MANDIĆA: Katolička stranka? To, majstore, to!
Na ovim današnjim “bespućima povijesne zbiljnosti” – kada i predsjednik RH zapomaže da nam je “država pred slomom”! – jedno se svjetlo ukazuje na kraju mračnoga tunela. Po jednima, to je ‘lučonoša’, koji nam dolazi u pomoć, po drugima to je reflektor na lokomotivi ekspresnoga vlaka, koji nam juri u susret, po trećima to je zvijezda petokraka, a optimisti misle da to je svjetlo, vatra koja gori u – krematoriju, pa kako tko izvoli. Ne bih se šalio da stvar nije ozbiljna i obrnuto.

Naime, kad sam neki dan (5. listopada o.g.) u jednim novinama (“Nedjeljni Jutarnji list”) uočio krupni naslov jednoga intervjua, a koji glasi: “Aktivni katolici trebaju osnovati svoju stranku”, protrnuo sam od gušta i strepnje/jeze, jer mi se učinilo da vidim kako na kraju tunela “sja/gori misterij križa”. To, majstore, to. U tome intervjuu veli g. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, nešto povodom referenduma o preferencijalnom glasovanju, kako u ovoj našoj današnjoj partitokraciji “stranačku stegu iskreni vjernik ne može prihvatiti” (što će reći da je može prihvatiti onaj “neiskreni” vjernik, a takvih je mnoštvo, čitava legija, op. I.M.)… I dalje: “Loše je što se osvjedočeni katolici zbog toga sve više udaljavaju od takve politike, a nisu pripremljeni da organiziraju posebnu stranku.”

“Svjetlo križa na kraju tunela” (FOTO: flickr.com)

Srećom, vidimo, da se g. biskup nije izrijekom založio za osnivanje “katoličke stranke”, već da ga na tanak led navlače majstori redaktori iz “JL” (tj. iz EPH, kojima nije bilo dosta što su početkom devedesetih, u “Globusu”, lansirali krilaticu “Domovinski rat”, pa se na ovu sintagmu, proizvedenu u laboratoriju medijskih manipulatora, do danas kao na “svetinju” zaklinju naivci, kojima se čini da je ona bogomdana!) Dobro, ako već nije izrijekom, ali g. biskup ipak sugerira, tj. tvrdi, da se “Crkva premalo miješa u hrvatsku politiku…” i misli “da je premalo učinila na osvješćivanju aktivnih katolika na sudjelovanju u politici.” Dakle, “osvjedočeni” iliti “aktivni” katolici – za razliku od onih koji su zamrznuli ili penzionirali svoje silom im nametnuto vjersko opredjeljenje, a što se radi prilikom krštenja nevine i balave novorođenčadi – kao da su u nečemu zakinuti? Pa, imaju se gdje sastajati i uživati u svojoj društvenosti (ljubeći bližnjega ili bližnju svoju), imaju nepisanu obavezu plaćati članarinu u svojoj zajednici, počastvovani su velebnim obredima i ritualima, sve u sjaju voštenica i mirisu tamjana, ali jedino što nemaju kao svoje “vjersko pravo” to je – da biraju i da budu birani!

Zar to nije, također, svojevrsna “stranačka stega”? Hoće li naslućena ideja “katoličke stranke” značiti mogućnost da se ona umiješa u građanski i društveni poredak tako da bi mogla sudjelovati u mijenjanju toga poretka (biranju i smjenjivanju vodećih garnitura), ali dok istovremeno u sebi ostaje neslobodna? Jer, OVCE NE BIRAJU PASTIRE, ni pse čuvare i sve dok se unutar sebe samih ne oslobode, nelogično je nama ostalima nuditi “svjetlo križa” na izlazu iz tunela. Ali, ovo je još bolje osnažio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić (u jednoj homiliji, “GK”, 21. IX.), kad je objasnio: “Stoga nas raduju inicijative hrvatskih građana, posebno vjernika laika, koje se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju jer ne žele ostati indiferentni za potrebe našega društva, posebno običnog čovjeka i onih koji su zakinuti u svojim pravima.”

“Ovce ne biraju pastire, niti pse čuvare!” (FOTO: wikipedia.org)

Kao “obični” i “zakinuti” čovjek, zahvaljujem “građanima posebnog kova”, tj. vjernicima laicima, što nam pritječu upomoć, ali hvala, ne bih, već sam kao novorođenče, bez svoje privole bio upisan u njihovu partiju, a sada nemam nikakve volje biti anabaptist. Ali, to još nije sve (kako glasi glasoviti ‘bagizam’), jer ima i neobično zabrinutih i zauzetih katoličkih vjerskih poduzetnika, koji bi htjeli svoje ovce motivirati na neku djelatnost, a ne da se samo izležavaju na pašnjacima: “Sramotno je čuti da je jednom kršćaninu dosta brige oko općeg dobra”, tako aktivistički apelira pater Ike Mandurić, studentski kapelan (o, zar postoji i ova specijalizacija?), na svom FB profilu (prenesenom u “7dnevno”, od 10. listopada o.g.). “Dosta je političke pasivnosti”. Vi, koji samo pasete, zgraža se pater i poziva “KRŠĆANE da se trgnu jer “pred nama je zauvijek Božji poziv na angažman u svijetu u koji smo poslani.”

Ako ništa drugo, a onda se ovaj pater obraća kršćanima, a ne ograničeno samo katolicima, što je jako dobro, ali – zakašnjelo. Propovjednici, pateri ili tko već, poželjet će “kršćana”, ali osim katolika drugih biti neće, jer smo pravoslavne kršćane (kod nas, Srbe!) već odavno, najprije izbacili iz Ustava, pa ih potom ‘očistili’, protjerali, asimilirali, getoizirali, učinili nevidljivima, tako da smo na kraju ostali sami na svome, na ovoj današnjoj vukojebini povijesne zbiljnosti!

lupiga

 

2 comments

  1. Ispada da su građani u 17.st. bili osvješteniji nego današnji. Nisu se dali tlačiti već su znali pokazati kleru zube kada bi prekoračio dopuštenu granicu utjecaja. Vodile su se prave bitke s Kaptolom. Ovi današnji su baš ovce. Ovčja stranka.

  2. Sve što taj čovjek napiše točne su dijagnoze bolesti koja tresu Hrvatsku. Ljekovit je.

Odgovori