Nezakonitost obaveze nošenja maski za lice

Kada predsjednik Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Đuro Sessa kaže: „Ne postoji propis kojim bi biračima uskratili njihovo biračko pravo“, ali ga ipak odlukom uskrati,  onda znamo da na semaforu gori debelo crveno.

Bez puno filozofije:  iIi zakona ima – ili ga nema. Kako ga u Hrvatskoj, ne samo o pitanju uskraćivanja biračkog prava – nema, Hrvatska unatrag zadnjih nekoliko mjeseci nije pravna država nego je u njoj uvedena diktatura u kojoj je jedini zakon nasilje vlasti prema narodu. Sve i da Vlada, Sabor ili neka neobična paradržavna tijela u obliku Stožera civilne zaštite donose odluke koje su suprotne zakonima, predsjednik Vrhovnoga suda mora se, i primarna mu je dužnost, zalagati za vladavinu prava.

U nizu nezakonitih odluka koje su u Hrvatskoj donesene unatrag zadnja četiri  mjeseca, odnedavno je donesena i odluka o obavezi nošenja maske u javnom prijevozu, a od 13. srpnja i u zatvorenim trgovinama, kao i obaveza da osoblje koje radi u ugostiteljskim objektima obavezno radi s maskom. Ta je odluka u moždane polutke ljudi ubačena ranije s već prethodno smišljenim  i programiranim sloganom: „Ne nosiš masku da zaštitiš sebe nego druge“ kojim ću se pozabaviti nakon iznošenja argumenata o nezakonitosti obaveze nošenja maske za lice za sve građane u navedenim situacijama.

Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata RH, pacijent je svaka bolesna ili zdrava osoba, kojoj se pruža određena mjera u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege ili rehabilitacije. Važno je primijetiti kako smo po zakonu pacijenti svi, i bolesni i zdravi, i kako je mjera koja se primjenjuje, ako se primjenjuje za sve, nužno obavezna svakome od pacijenata zdravlje zadržati jednakim ili ga unaprijediti. Nadalje, zakon navodi načelo humanosti  zaštite prava pacijenata u kojem se jamči osiguranje poštivanja pacijenta kao ljudskog bića, osiguranja prava na fizički i mentalni integritet pojedinca, te zaštitu osobnosti pacijenta uključujući poštivanje njegove privatnosti, svjetonazora, te moralnih i vjerskih uvjerenja. Ne treba puno tumačiti kako je odluka suprotna načelu humanosti kojeg zakon jamči što je jedan od argumenata nezakonitosti odluke, ali nije dakako i jedini jer ih ima napretek. Naime, kako bi donio bilo koju mjeru, u ovom slučaju obavezu nošenja maski za lice, donositelj mjere dužan je metodološki ustanoviti :

  • za bolesne osobe propisati točan tip maske koji maksimalno učinkovito sprječava širenje virusa u definiranom vremenu i definiranim uvjetima
  • za zaražene, ali ne i bolesne osobe ustanoviti njihov status u eventualnoj transmisiji, a koji do danas nije razjašnjen
  • za zdrave osobe, što zapravo znači za cijelu ljudsku vrstu, ustanoviti je li zdravstveno stanje zdravih ljudi jednako ili unaprijeđeno kad nose masku u odnosu na to kad masku nemaju
  • za osobe predisponirana rizika: kardiovaskularne bolesnike, osobe s respiratornim tegobama, osobe s psihičkim oboljenjima, dijabetičare, osobe a alergijama, kožnim oboljenjima, osobe koje su sklone znojenju, djecu, epileptičare, autistične osobe, osobe koje se ne mogu samostalno odijevati itd. – ustanoviti je li njihovo zdravstveno stanje jednako ili unaprijeđeno kad im se stavi maska na lice u odnosu na to kad masku ne nose.

Sve to donositelj mjere dužan je ustanoviti nedvojbeno, i sve to mora ustanoviti na različitim temperaturama, u različitim sredinama i različitim uvjetima, na velikim vremenskim intervalima tijekom dana, i u dugotrajnom periodu, a sve budući propisuje masku za sve i u uvjetima širokog spektra.

Svemu tome mora prethoditi maksimalno pouzdan test u maksimalno pouzdanom postupku što također izostaje.

Dok sve navedeno ne ispita donositelj nema nikakvo zakonsko pravo donošenja odluke “maska za sve”, pri čemu čak i da, a što je nemoguće, takvu opravdanost dokaže, pacijent opet ima pojedinačno pravo tražiti pravo načela humanosti.

Nadalje, pored ovog zakona koji je odlukom prekršen, prekršena je i Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine koju je Republika Hrvatska ratificirala potpisom i obvezna ju je primjenjivati od 2003. godine, a u kojoj članak 2. definira PRIMAT LJUDSKOG BIĆA u kojem stoji: Interesi i dobrobit ljudskog bića imaju prednost nad samim interesima društva ili znanosti! Tu dakle, doduše kao i u prethodnoj raščlambi,  jasno vidimo kako nema nikakve zakonske mogućnosti da se bilo koga tko kaže da mu maska smeta natjera da nosi masku! Ovaj je dio osobito važan jer posve raskrinkava prethodno spomenutu manipulativnu poruku: „Ne nosiš masku zbog sebe, nego zbog drugih“. Osim zakonskog raskrinkavanja ove strašne poruke, bitno je uočiti i njen razarajući psihološki engram kojim se od zdravih ljudi, kao i od osoba predisponirana rizika u glavu usađuje i traži da naruše svoje zdravlje radi potpuno upitnog očuvanja zdravlja nekog drugog, što je oblik traženja vlastitog samoubojstva!!

Stoga, s odredbom o obavezi nošenja maski za sve – sve su maske pale.

1 comment

  1. Sa sitnozubom stokom mogu kako hoće. Uz pomoć zakona ili bezakonja.

Odgovori