«

»

kol. 13 2017

Neprijateljska propaganda: Ministarstvo obmane

Ministarstvo kulture ostalo je zadnja instanca koja može spriječiti rušenje hotela Pelegrin u Kuparima: posljednja crta njegove obrane. Ali se, umjesto obrane, odlučilo za obmaneDo temelja

‘Ostali smo zamrznuti u nezavršenoj tranziciji, u nekom vremenu koje se nalazi između socijalizma i novog društvenog uređenja’, tumačila je prije godinu i pol dana šire historijske okolnosti svoga mandata Nina Obuljen Koržinek. Bilo je to doba kada je kulturna javnost – na potezu od umjerenih desničara do uvjerenih liberala – svaku njenu riječ dočekivala odobravanjem: izbor nove ministrice obećavao je, ako ništa drugo, brz i nepovratan raskid s agresivnom revizionističkom politikom Zlatka Hasanbegovića. Godinu i pol kasnije, stvari su nešto jasnije: mandat najavljen obećavajućim vijestima uglavnom provodi revizionističku politiku novim sredstvima.Posljednja razglednica s ministričinog tranzicijskog puta prema ‘novom društvenom uređenju’ stigla nam je ovih dana u formi službenog odgovora dubrovačkom Društvu arhitekata koje – uz podršku kompletne relevantne struke, od Udruženja hrvatskih arhitekata do Društva povjesničara umjetnosti – javno traži od Ministarstva kulture da zaštiti hotel Pelegrin u Kuparima od rušenja. Impozantni kasnomodernistički betonski div sredinom šezdesetih je, prema projektu sarajevskog arhitekta Davida Fincija, hrabro položen u uvalu kraj Dubrovnika tako da njom vizualno dominira, ali je ne ruinira: s razlogom je jedan od istaknutijih primjera vremena u kojem se gradilo racionalno i ambiciozno, planski i odgovorno. Jugoslavenska narodna armija, koja ga je naručila i financirala, dvadeset i pet godina kasnije ciljat će ga topovima, poharati i opljačkati, ostavivši ranjenu megastrukturu da idućih dvadeset i pet godina čeka oporavak. Umjesto oporavka, Pelegrin je dočekao da ga vlada Zorana Milanovića proda ruskom milijarderu Sergeju Gljadelkinu, čovjeku o kojem manje-više znamo tek to da je prije deset godina doselio u Hrvatsku, odmah dobio državljanstvo, a malo kasnije i vrlo visoku poziciju na Forbesovoj listi lokalnih bogataša. Mnogo više ne znamo ni o Gljadelkinovim planovima u Kuparima: samo da je najavio obilnu milijunsku investiciju u luksuzne resorte, ekskluzivne vile i wellness spa hotele. Ono što međutim znamo je da će mu pritom itekako pomoći prošlogodišnja prigodna promjena urbanističkog plana, kojom je Dubrovnik skinuo zaštitu s hotela Pelegrin i ostalih okolnih arhitektonskih suvenira iz etape modernističkog progresa.

Nakon promjene urbanističkog plana, Ministarstvo kulture ostalo je zadnja instanca koja može spriječiti rušenje hotela: posljednja crta njegove obrane. Ali se, umjesto obrane, odlučilo za obmane: u službenom odgovoru na javni apel napali su dubrovačke arhitekte zbog toga što se Pelegrina nisu sjetili ranije, uputivši ih usput na razgovor s investitorom, kako bi lokalna struka i ruski tajkun zajedničkim snagama smislili rješenje koje će, smatraju u Runjaninovoj 2, ‘poslužiti i kao model za rekonstrukciju drugih zdanja iz razdoblja moderne’. Ministarstvo koje nonšalantno prebacuje krivnju na stručnjake iz vlastitog resora, prepušta građevinskom biznismenu da mu osmišljava modele za zaštitu cjelokupne arhitektonske baštine modernizma i arogantnim stavom prikriva vlastitu snishodljivost pred investitorskim milijunima: tako valjda izgleda ‘novo društveno uređenje’ kojeg ćemo se dokopati nakon što se napokon riješimo mrskog socijalističkog nasljeđa. Zlatko Hasanbegović s tim se nasljeđem već pokušao obračunati, ali u kratkotrajnom mandatu nije dospio daleko. Na sreću, evo, Nina Obuljen Koržinek također shvaća da je problem temeljan. Zato će pomoći da ga se poruši do temelja.

Surovi svijet

Po nešto veselije skandale putujemo u regiju: tamo je središnja vijest za estradne rubrike i zabavu publike atak Nebojše Glogovca na Cecu Ražnatović, Daru Bubamaru i njihove kolegice pevaljke, izveden s dobro utvrđenih pozicija etabliranih kulturnih vrijednosti. ‘Ceca je Šekspir današnjice!’ sarkastično je zavapio glumac u intervjuu sarajevskim Danima, a regionalni su portali prenijeli dijagnozu: ‘Ta osoba je tek posledica višedecenijskog, konstantnog bombardovanja društva trešom, neukusom, nemoralom!’ Do kraja razgovora zdvajao je još nad ‘silikonskim sisama i dupetima’, zgražao se nad time što ljudi radije slušaju cajke nego Beethovena, natuknuo da Dara Bubamara, osim pjevačkih, ima ‘i neke dodatne aktivnosti’… Gdje točno u rasponu od Ludwiga van do barda Williama smješta vlastita umjetnička ostvarenja – poput, recimo, uloge Draže Mihailovića u revizionističkom kič-spektaklu ‘Ravna gora’, nastupa u konfekcijskim TV-serijama ili rola u reklamama za pivo – umjetnik pritom nije precizirao. Čest je to rizik pri usponu na kanonske vrhunce visoke kulture: ako su staze utabane, ne znači da nećete završiti u raskoraku. ‘Tržište određuje potražnju i cenu’, objasnila je zato Glogovcu čelične zakone kapitalističke ekonomije Cecina kolegica Rada Manojlović. ‘Ako neko ima prođu na tržištu, ja samo mogu da vidim šta taj neko radi bolje od mene, pa da naučim nešto, da se snađem u svetu koji je mnogo surov.’ Surov je, slažemo se: prosječan svijet sluša harmonike umjesto ‘Eroice’ i gleda ‘Zvezde Granda’ umjesto engleskog barda, a natprosječne glumačke veličine ne mogu pritom ni da ga na miru preziru, jer im prva pevaljka koja naiđe odmah drži lekciju iz osnova ekonomije.

Fer afera

Priča o Vantablacku, ‘najcrnjoj crnoj’ boji na svijetu, napokon je, izgleda, gotova. Otkako je Anish Kapoor početkom prošle godine kupio ekskluzivna prava na boju koja upija čak 99,96 posto svjetlosti – sintetiziranu u laboratoriju od karbonskih nanovlakana u sklopu znanstvenih i vojnih istraživanja – umjetnici svih zemalja ujedinili su se u bijesu spram prepotentnog artističkog superstara, koji im je zakonski zabranio da koriste Vantablack u svojim radovima. Iz kakofonije kritika i opravdanih napada, u ranijim nastavcima ‘Neprijateljske propagande’ već smo izdvojili najduhovitiju reakciju: manje poznati britanski umjetnik Stuart Semple prvo je lansirao vlastitu ‘najružičastiju ružičastu’, potom i ‘najšljokičastiju šljokičastu’, dozvolivši javno njihovu upotrebu svim umjetnicima na svijetu; svima osim, jasno, Anishu Kapooru. Ovih dana, nove loše vijesti za Kapoora stižu iz Massachusettsa: tamošnji je laboratorij u međuvremenu uspio sintetizirati boju gotovo identičnu Vantablacku, nazvao je Singularity Black, pa ustupio lokalnom umjetniku Jasonu Chaseu, koji je njom potom obojao figuricu gumenog medvjedića položenu na pozadinu koloriranu duginim spektrom. Singularity Black već je u prodaji, i to po relativno pristupačnoj cijeni: nakon Chasea, moći će je koristiti svi. Započelo je dakle kao priča o monopolu, ekskluzivnim pravima i Kapoorovim grandioznim skulptorskim formama, a završilo ružičastim tonovima, ukrašeno šljokicama i gumenim medvjedićima: čini se, na kraju, kao sasvim fer afera.

Revolucija za tinejdžere

Omladina koja ima ovakvu starost ne treba se bojati za svoju budućnost! Kada je Bernie Sanders prošle godine okončao unutarstranačku kampanju tijesnim porazom od Hillary Clinton, mogao je napisati ogorčeni traktat o kratkovidnosti američkih demokrata: brzo se, uostalom, pokazalo da su majstoru populizma Donaldu Trumpu na predsjedničkim izborima ponudili idealnu metu. Mogao je napisati i detaljnu analizu srednjostrujaške medijske propagande: nije bilo teško vidjeti kako ona lijeve kandidate po defaultu gura u sporedne rukavce. Mogao je, napokon, sjesti pa napisati memoare: već mu je 76 godina, vrijeme je da rezimira vlastite pokušaje, uspjehe i promašaje. Ali umjesto svega toga, krajem mjeseca iz tiska izlazi ‘Vodič za političku revoluciju Bernieja Sandersa’: knjižica namijenjena studentima i tinejdžerima, koja ih poziva da se ‘bore za progresivne ekonomske, ekološke, rasne i društvene programe koji stvaraju radna mjesta, podižu plaće radnika, čuvaju okoliš i omogućuju zdravstvenu zaštitu dostupnu svima’. Publiku nije odabrao bez razloga: Sanders je na predizborima dobio više glasova mladih nego Trump i Clinton zajedno, pa je za rezigniranu memoaristiku i publicističko polaganje oružja, čini se, ipak još uvijek prerano. ‘Prema mom sudu, današnja generacija mladih najpametnija je, najidealističnija i najmanje opterećena predrasudama među svim mladim generacijama u modernoj povijesti Sjedinjenih Država’, euforičan je poraženi čičica u predgovoru ‘Vodiča’: ‘To je generacija spremna da misli u širim okvirima i pokrene ovu zemlju u potpuno drukčijem smjeru od onoga kojim putuje već godinama. A posebno je spremna da odbaci sistem vrijednosti kakav nameću Donald Trump i desničarski reakcionari…’ Priručnik za nove revolucionare zapravo je adaptacija Sandersovog prošlogodišnjeg bestselera ‘Naša revolucija’, a kompleksna pitanja ekonomske nejednakosti, strukture studentskog duga i zakonskih reformi prema najavama će pojednostaviti pristupačnim izvodima, ilustracijama i infografikama. Nešto poput reader friendly prijateljske propagande: nešto što u ‘Neprijateljskoj propagandi’ rado podržavamo.

12 comments

Skip to comment form

  1. du auch

    Poučan je fragment Surovi svijet

    1. Anonimni

      Cijeli se taj pasus moze skratiti na (navodnu) izjavu Ante Pekacina koji je, na svojedobne kritike kada je u svojim klubovima poceo pustati cajke, odgovorio: ‘Ako narod hoce opanke, dajte im opanke’.

      On vec tada, kao i Rada u ovom pasusu, pokazuje razumjevanje realtrzisne ekonomije kojim posramljuje mnoge ‘ekonomske strucnjake’ ali i novinare koji pisu o ekonomskim temama. Izjava ‘Ako neko ima prođu na tržištu, ja samo mogu da vidim šta taj neko radi bolje od mene, pa da naučim nešto, da se snađem u svetu koji je mnogo surov’ sadrzi vise realnosti i mudrosti nego tisuce knjiga sa ekonomskim i kvazisocijalnim teoretiziranjima.

  2. Anonimni

    Sto se tice hotela – ovdje opet dolazi do izrazaja mentalni sklop poput onih koji bi – lokalno – renovirali i stavili u upotrebu zgradu Jasinja ili TOBovo skladiste. Vjerojatno nisu vidjeli kakav je ucinak vremenskih utjecaja, potpomognut vandalizmom i devastacijom, na građevinu u rasponu od vise od cetvrt stoljeca. Jer da jesu, znali bi da su takvi objekti, generalno, dobri samo za rusenje.

  3. Jeger

    U odlomku teksta “Revolucija za tinejđere, govori se o Berniju Sandersu – ‘Vodič za političku revoluciju Bernieja Sandersa’: knjižica namijenjena studentima i tinejdžerima, koja ih poziva da se ‘bore za progresivne ekonomske, ekološke, rasne i društvene programe koji stvaraju radna mjesta, podižu plaće radnika, čuvaju okoliš i omogućuju zdravstvenu zaštitu dostupnu svima’.

    Bernie Sanders razotkriva svo zlo razornog korumpiranog društva koje je ovdje devedesetih nasilno instalirao HDZ pljačkom i prisvajanjem društvene imovine i modelom “dvjesto bgatih obitelji”. Rezultat je siromaštvo tri milujuna ljudi 25 godina poslije i egzodus.

    “Po mom mišljenju, nema pravde, a moralnost pati kad u našoj bogatoj zemlji, milijuni djece odlaze gladni u krevet. To nije moral.

    Po mom mišljenju, nema pravde kada je 15 najbogatijih ljudi u ovoj zemlji u posljednje dvije godine – dvije godine – vidjelo da se njihovo bogatstvo poveća za 170 milijardi dolara. Dvije godine. Najbogatijih 15 ljudi u ovoj zemlji vidjelo je kako njihovo bogatstvo raste za 170 milijardi dolara.

    Moji prijatelji, to je više bogatstva stečenog u dvogodišnjem razdoblju nego što je u vlasništvu dna 130 milijuna Amerikanaca. I dok vrlo, vrlo bogati postaju mnogo bogatiji, milijuni obitelji uopće nemaju uštede. Ništa u banci. I svakodnevno se brinu da, ako se njihovo vozilo razbije, ne mogu doći na posao, i ako ne mogu stići na posao, izgube posao.

    A ako izgube posao, ne hrane svoju obitelj. U posljednje dvije godine, 15 ljudi je vidjelo 170 milijardi dolara povećanje bogatstva, 45 milijuna Amerikanaca živi u siromaštvu. To po mom mišljenju nije pravda. To je krivotvoreno gospodarstvo, koje su osmislili najbogatiji ljudi u ovoj zemlji kako bi imali koristi najbogatijim ljudima u ovoj zemlji na štetu svih drugih…”
    (Google prevoditelj)
    – isječak Bernie Sandersovog govora na Liberty University (Google prevoditelj)

    Cijeli govor objavljen u rujnu 2015. u Washington Postu možete pročitati ovdje:
    https://www.washingtonpost.com/news/the-fix/wp/2015/09/14/bernie-sanders-liberty-university-speech-annotated/

    1. Anonimni

      Sanders je obicni pozer, populist koji publici govori ono sto zele cuti. Slicno Trumpu, ali puno pogubnije – dok on obecava oporavak nacionalne privrede, presucujuci subvencioniranje kao metodu postizanja istog, Sanders pokusava uspijeh i bogatstvo prikazati kao uzrok problema. Njegov pristup bi bio poguban za SAD prije svega, jer bi uspjeh i bogatstvo otislo u neke manje neprijateljske krajeve.

      1. blagajenoć

        Ma da, Sanders je populist i treba sve obratno činiti, zagaditi zemlju, zrak i vodu, udri pljačkati i krasti, lagati i falsificirati diplome i potpise, smanjiti plaće i penzije i povećati cijene, harače i rekete, pojačati korupciju, dati vlast što većoj mafiji i kriminalcima, vratiti Todorića u Agrokor, dići još kredita i dati mu lovu da spiska na sebe i svoje pleme, a dug prebaciti na generacije poslije njega, popljačkati lovu iz investicijskih i mirovinskih fondova ,uopće, treba mafija sve sjebati i donijeti zakone da mafija ima na to pravo, sjebati i uništiti ljude i ne dati im plaće i penzije, i to će onda biti pravo društvo, kao što već i je, društvo i vladavina kriminalaca i lopova i propast stanovništva. Šta kaže mafija, tko bi trebao za nju raditi? Mafija je glupa ko kurac. Jedino što je postigla je opća propast. Ima milijun sirotinje i dva milijuna teške sirotinje i ostalo bankarska i politička bagra koncentrirana u Zagrebu s ekspoziturama i pipcima na svakom stanovniku. Strana sirotinja bolje živi nego naši profesori, imaju veću socijalnu pomoć nego mi radnički minimalac, njihova je socijala zbrinutija od dva milijuna bijednih hrvatskih penzionera, mafija drži ćorave i gluhe starce na radnim mjestima a mladi potentni ljudi odlaze iz države pretvorene u mafijaško leglo i hospicij za umiranje bogatih saraca koji sve više useljavaju na Jadran. Mafija neće nikad obnoviti Slavoniju, jer zemlju treba RADITI, a mafija dobro plaća samo NERAD. Mafija je uništila i uništava i dalje sve što se rodi, hrvatsko je dijete najzaduženije dijete na Balkanu, eto koliko je mafiji stalo do djece.

        “Činjenica da je prošle godine javni dug Hrvatske, koji obuhvaća dug središnje države, fondova socijalne sigurnosti i lokalne vlasti, dosegnuo 85,9 posto hrvatskog bruto domaćeg proizvoda nedavno je tek konstatirana. Po nekim izračunima, za svaku sekundu naraste za 60 eura, ili, još slikovitije – svako dijete u Hrvatskoj, čim se rodi, dužno je 9.000 eura. Taj zabrinjavajući pokazatelj, uz činjenicu da je Hrvatska zadužena za 37,4 milijardi eura, očito je ostao u sjeni nastavka ideoloških podjela.”

        Mafija živi na račun generacija kojih nema, zakidajući i uništavajući generacije koje odlaze najnižim mirovinama u EU i na području bivše države.

        Ameri takvu mafiju nemaju, nitko takvu mafiju, parazite i birokraciju nema, oni imaju kapitaliste i kompanije koje šire po svijetu za razliku od jedine hrvatske kompanije koja je pod parazitima propala, rikava godinu dana dok paraziti ne smisle nešto mudro, novi kredit od par milijuna ili milijardi kuna, tko će znati s mafijom koliko troši na svoje gadosti.

        1. Jeger

          Sanders je glas razuma.

        2. Anonimni

          Blagajenoc, uvijek potezes pricu o teskom stanju u HR, a prije svega o losem polozaju umirovljenika, sto je tema koja te posebno ‘žulja’. Iako je to ozbiljan i nedovoljno eksponiran problem, cijem se rijesavanju ne daje dovoljno truda, ali ni edukacije danasnjih radnika po pitanju mirovine – cijela prica bas i nema direktne veze sa Sandersom. U SAD umirovljenici uglavnom zive ‘punim plucima’, uzivajuci u trecem dobu.

          Jedina poveznica ove dvije teme je da populisti poput Sandersa, kada bi bili u prilici provoditi svoje ‘ideje i programe’, imaju dobar potencijal da americki standard radnika, umirovljenika i ostalog stanovnistva priblize sadasnjem hrvatskom standardu.

          1. blagajenoć

            Sanders je iskusan stari mačak koji prije smrti želi upozoriti svijet kud vodi zagađenje svijeta bjesomučnim profiterima, kakve imamo i u Hrvatskoj. Mladi ljudi nemaju iskustvo, kad ga steknu, prekasno je. Nije jedini koji ukazuje na točke uništenja. Za Trumpa je on vizionar i gospodin, Trump je američko show spadalo kojem će vrhunski show biti lansiranje nuklearne bombe, ko Neronu paljenje Rima.
            Hrvatska mafija je bezuspješno pokušala stvoriti u HR američki model kapitalizma, ali stvorila je model mafijaškog parazitizma koji parazitira, a ne proizvodi, ruši, a ne gradi, uvozi, ali ne izvozi, iseljava radnu snagu i naseljava izvana bogate starce. Dolaze generacije sirotinjskih hrvatskih penzionera i prezadužene djece, a kriminalci i politika ne odgovaraju za ništa. “Dolina suza”, kako reče mafijaš Karamarko kad je s merđom i kožnom aktovkom i svojim zaštitarima išao po gospodarski program u Njemačku. Nema tog programa koji može sanirati štetu koju su učinili i čine i dalje paraziti.
            Hrvatski parazitski sustav s kapitalizmom nema veze. Funkcionira po principu reketa, nepotizma, kriminala i korupcije, s marginaliziranjem intelektualaca, kulture, znanosti i obrazovanja. Umjesto toga nude mitove i lažiraju stvarnost.

  4. idemija

    O pljački, korupciji, reketu, uništenju okoliša i ljudi i ostalim gadostima bjesomučnih profitera i uništavača planeta kakve imamo na djelu i u korumpiranoj i sve siromašnijoj i konfuznijoj Hrvatskoj

    https://www.youtube.com/watch?v=XSRUmRYrRLY

    “Democracy Dies in Darkness” – Demokracija umire u mraku

  5. milenijum

    nemojmo se paliti svi dobro znamo što je pokradeno i opljačkano poslije domovinskog rata u ime domoljublja ima još veči problem oni tjeraju mlade van jer su im oni jedina potencijalna prijetnja ovdje ljudima na vlasti uključujuči i crkvu odgovara što nepismenija i primitivna raja da mogu umreženo haračiti a to da ih je briga za mlade i iseljavanje velika farsa jedva čekaju Za kraj kada su uhvačeni sa rukama u medu izvlače se na domoljublje udbu četnike partizane jugu siriju kurac palac samo su oni nevini sve im je namjestio netko drugi i todorič če proči nekažnjeno sve čemo MI to platiti

  6. milenijum

    to je kod nas demokracija u stilu use nase i podase i tko je jamio jamio je

Odgovori