Nagon aparata

Zbog čega ministar policije Davor Božinović, iako zna kako svi znaju da laže, ipak nastavlja lagati? U taj ga pothvat gura nagon aparata. Nije, naime, primarna namjera ministrova da prikrije istinu, nego da učvrsti svijest o tome kako su životi onih o čijoj se sudbini sistematski laže potpuno bezvrijedni

Ne postoji ljudsko pravo na migracije – rekao je u intervjuu Jutarnjem listu ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Ono što je potom uslijedilo moglo bi se podvesti pod ostvarivanje ljudskog prava na laž.

‘Odbijam optužbe da hrvatska policija u zaštiti granice prekoračuje svoje ovlasti’, kazao je u nastavku ministar. ‘Istražili smo sve prigovore i nismo naišli na potvrdu onoga što se policiji stavlja na teret. A i ti prigovori se nikada ne odnose na konkretne pojedince i konkretne događaje.’

Onda ide pitanje novinarke: ‘Objavljene su fotografije ilegalnih migranata na kojima se vide tragovi nasilja kakvo nastaje udaranjem policijskim palicama. Netko je ipak prebio te ljude. Zar ne?’

Onda ide odgovor ministra: ‘Istodobno imate sve više vijesti iz BiH o tome da se ilegalni migranti međusobno sukobljavaju, da se sukobljavaju s građanima i policijom BiH. Nema niti jednog čvrstog uporišta tvrdnji da se to dogodilo u Hrvatskoj. Netko tko želi prijeći granicu izvan graničnog prijelaza već je u prekršaju.’

Čim sam ga pročitao, taj me živahni dijalog odveo u daleku prošlost i podsjetio na marginalnu epizodu iz bogate historije ovdašnjega policijskog udarništva, staru blizu četiri desetljeća. Elem, negdje sredinom osamdesetih godina prošloga vijeka, u predbožićno vrijeme, pripadnici organa reda (tadašnje) socijalističke Jugoslavije uhapsili su skupinu mladića u Splitu, pod optužbom da su u (tadašnjoj) Maslešinoj ulici, gdje su bile organizirane ilegalne moto-utrke, ‘pjevali nacionalističke pjesme’. U prostorijama (tadašnje) Službe državne sigurnosti, na Katalinića brigu, propisno su ih nalemali, a jednoga od njih tako kvalitetno da je momak s odvaljenim bubrezima i slezenom završio na hitnome kirurškom prijemu splitske bolnice, gdje su mu liječnici na jedvite jade spasili život.

Za događaj se saznalo nekoliko mjeseci kasnije, kada ga je mladić – tada već s dijagnozom doživotnog invalida – ispripovjedio novinarima Mladine, omladinskog tjednika koji je izlazio u dalekoj i otuđenoj Sloveniji, a ovi to raspalili kao udarnu temu.

Reakcija lokalnih vlasti i lokalnoga medijskog ešalona na ‘gnjusne insinuacije iz Mladine’ bila je promptna. Preko čitave stranice najtiražnijega splitskog lista uskoro je objavljen intervju s dvojicom neimenovanih (!) uposlenika Službe državne sigurnosti, korisnika kancelarija na Katalinića brigu, koji su o pozadini slučaja izjavili sljedeće: da je navedena osoba mlađe životne dobi privedena zbog remećenja javnoga reda i mira, da je u skladu s važećim propisima i pravilima postupanja pritvorena i zaključana u ćeliju, da je potom ista osoba po svemu sudeći doživjela neku vrstu nervnoga sloma, da se u napadu histerije u više navrata svom snagom zalijetala u zid i radijator i tom si prilikom nanijela teže tjelesne ozljede, te je zahvaljujući hitroj i odgovornoj intervenciji dežurnih službenika SDS-a prebačena na hitni kirurški odjel splitske bolnice, gdje joj je u zadnji tren spašen život.

U slučaj sam se uključio bočnim kanalom, napisavši za jedan splitski tjednik članak pod naslovom ‘Klice skakačice’ i potpisavši ga pseudonimom Robi K. U tekstu je bio podrobno opisan neobičan fenomen, zabilježen samo na lokalitetu kolokvijalna naziva Katalinića brig, što ga ni najveći medicinski i biološki eksperti nisu uspijevali objasniti: očito zbog udisanja klica, bakterija ili kakvih drugih čestica prisutnih u zraku, osobama koje se zateknu i neko vrijeme borave na Katalinića brigu popuštaju živci do te mjere da nastupa sveobuhvatno motoričko rastrojstvo, pa počinju nekontrolirano skakati u smjeru najbliže tvrde površine, zabijajući se glavama i rebrima u zidove, radijatore, okovana vrata ili gvozdene rešetke na prozorima, te je izvjesno da će – ukoliko se štetne čestice ne uklone iz zraka – broj ranjenika progresivno rasti, a ni mrtvih neće manjkati.

Epilog toga članka, uzgred rečeno, ispisao je općinski državni tužilac i poslao ga nadležnome sudu, uz napomenu da je riječ o ‘širenju lažnih vijesti s namjerom da se uznemiri javnost i destabilizira ustavnopravni poredak’.

Danas, skoro četiri desetljeća kasnije, hrvatski ministar unutarnjih poslova siše resurse iz slavne policijske tradicije i koristi uvlas istu metodu uvjeravanja kakvom su se koristili (nekadašnji) službenici SDS-a: ako se na fotografijama migranata ‘vide tragovi nasilja kakvo nastaje udaranjem policijskim palicama’, to je zoran pokazatelj da su se migranti međusobno tukli. Izbjeglice su napustile svoje domove i mjesecima se potucale od nemila do nedraga samo zato da bi se na hrvatskoj granici svojski pošorale. Nema tog Sirijca koji se neće odati migraciji ako mu se pruža šansa da na hrvatskoj granici premlati Afganistanca.

Godine dakle neumoljivo protječu, epohe se smjenjuju, temperatura Zemljine kore opasno raste, novine nestaju pod najezdom elektronskih medija, kompletni arhivi CIA-e i Stasija staju u memorijsku karticu pametnoga telefona, kompjutorski pogoni veličine gradskoga kvarta smanjuju se do formata kutije šibica, a dobri stari policijski um postojano odolijeva zubu vremena, zrači nepromijenjenom tupošću i računa s istim debilom na mjestu recipijenta.

Dva dana nakon intervjua ministra Božinovića u Jutarnjem listu udruga Border Violence Monitoring objavila je snimke zabilježene u šumi blizu mjesta Lohova nedaleko Bihaća na kojima se vidi kako pripadnici hrvatske policije naoružani automatskim puškama, služeći se nesuzdržanim nasiljem, protjeruju migrante: psuju ih i udaraju, oduzimaju im mobitele, šutiraju kao pse one koji se izdvajaju iz kolone, pucaju u zrak radi zastrašivanja…

Svega par sati kasnije saopćenjem se oglasilo Ministarstvo unutarnjih poslova: ‘Utvrđeno je da se radi o zakonitom postupanju hrvatske policije na samoj graničnoj crti s Bosnom i Hercegovinom… Hrvatska policija postupa isključivo u skladu s pozitivnim propisima uz uvažavanje svih visokih standarda temeljnih ljudskih prava… Navode o ‘protjerivanju stotina migranata’ najodlučnije odbacujemo…’

Medijsko posredovanje omogućuje višestruku recepciju: gledajući snimke što ih je emitirala nevladina organizacija svi se na svoje oči mogu uvjeriti kako hrvatski policajci bezdušno šakama, kundacima i nogama udaraju migrante, a u isto vrijeme zaprimati objašnjenje MUP-a da policija postupa ‘isključivo u skladu s pozitivnim propisima’ i ‘uz uvažavanje svih visokih standarda temeljnih ljudskih prava’.

Treba li, dakle, vjerovati vlastitim očima ili saopćenju vlasti? Ili je to ipak lažna dilema? Naime – nije li lakoća pobijanja onog očiglednog impresivnija od puke namjere da se sakrije istina? Nije li tu jedina realna dvojba ona što ju je davnih godina postavila Hannah Arendt, pitajući se je li u stvarnoj biti istine da bude nemoćna, a u stvarnoj biti moći da bude prijetvorna?

Drugim riječima – zbog čega ministar Davor Božinović, iako zna kako svi znaju da laže, ipak nastavlja lagati?

Sva je prilika da ga u taj pothvat gura nagon aparata, ista tupa sila koja je mobilizirala one trudbenike (nekadašnje) Službe državne sigurnosti, sila u čijoj suštini leži čelično pravilo da je organizirano laganje samo verbalizirani segment organiziranog nasilja. Umjesto da svoj puni smisao crpi u opoziciji istini, laž je, poput kundaka, čizme ili pendreka, prije svega dio temeljnog naoružanja organa državnog reda. A to će reći: nije primarna ambicija ministrova da prikrije istinu, nego da učvrsti svijest o tome kako su životi onih o čijoj se sudbini sistematski laže potpuno bezvrijedni.

Ono što je istinski odvratno u istupu ministra unutarnjih poslova stoga ne treba tražiti u njegovu prozirnom negiranju policijske brutalnosti, već u poruci kako ‘ne postoji ljudsko pravo na migracije’. Ako to pravo ne pripada ljudima, što ima normalnije nego da one koji ga ipak pokušaju konzumirati tretiramo kao životinje?

 

 

 

20 comments

Skip to comment form

  1. Božinović je reptil kojem je Ivančić satirom odsjekao rep. Ali, narast će mu novi. Ima još migranata.

  2. Nečovjek. A najstrašnije je što te ljude nitko ne štiti osim nevladinih aktivista. Ivančić razotkriva represiju silnika.

  3. Sveopća tuljanizacija, koja je zahvatila komunu i pripuze, nikako nije u stanju iznjedriti odgovor na jednostavno pitanje: Kako riješiti problem migranata, koji nam ne trebaju, kod nas ne žele ostati, a u Mađarsku i Sloveniju, te dalje u EU, (zbog žice) ne mogu?

    1. Teško pitanje u teška vremena. Početak rješavanja bi bi tako što bi se migrantima postavilo pitanje zbog koga bježe iz svoje zemlje. Devedeset posto njih bi odgovorilo zbog SAD. Pa neka idu u Ameriku, a ne kod nas. Do tada, s ljudima treba ljudski u prihvatilištima. Ne božinovićevski.

      1. Koliko njih smo u stanju prihvatiti?
        Pa oni nasrću u desecima tisuća, a ako im stvorimo uvjete, doći će i stotine tisuća, koje u Turskoj i Grčkoj, čekaju povoljne vijesti.
        Ne znam što je neozbiljnije: da Hrvatska riješava uzroke svjetskog problema migracije ili da snosi posljedice.
        Nekate se zajebavat’!

  4. “Danas, skoro četiri desetljeća kasnije, hrvatski ministar unutarnjih poslova siše resurse iz slavne policijske tradicije i koristi uvlas istu metodu uvjeravanja kakvom su se koristili (nekadašnji) službenici SDS-a: ako se na fotografijama migranata ‘vide tragovi nasilja kakvo nastaje udaranjem policijskim palicama’, to je zoran pokazatelj da su se migranti međusobno tukli. Izbjeglice su napustile svoje domove i mjesecima se potucale od nemila do nedraga samo zato da bi se na hrvatskoj granici svojski pošorale. Nema tog Sirijca koji se neće odati migraciji ako mu se pruža šansa da na hrvatskoj granici premlati Afganistanca.”

    Udbaš ostaje udbaš.

    1. Misliš, UDBA ostaje naša sudba.

  5. Misli se i postaje mantra dežurne politike: 100 puta izgovorena laž postaje istina. Nekad i prođe, na žalost.

  6. Kao prvo, hvala Ivančiću što nas je podsjetio na milicijske metode bivše Jugoslavije. Strašno. I ja se uvijek iznova pitam: koliko nenormalan mora biti čovjek da bi žalio za tom velikosrpskom džamahirijom koja se triput raspala u krvi do koljena?

    Što se tiče migranata, Zambata lijevim tikvanima uporno ponavlja jedno te isto pitanje, ali nema odgovora. U zadnje vrijeme propali feralovci prozivaju Ninu Raspudića koji je navodno i sam bio migrant u Italiji za vrijeme rata u Mostaru, a koji sada to isto pravo kao osporava drugima. Ja pretpostavljam da je Raspudić bio migrant pod slijedećim okolnostima:

    1. On je emigrirao iz zemlje u kojoj je bjesnio krvavi rat (u zadnjih godinu dana čak ni u Siriji nema više ratnih sukoba – osim u jednoj enklavi iz koje ionako nitko ne može izaći).
    2.On je imao sa sobom valjane identifikacijske dokumente, tj. bio je „legalni migrant“ koji se uredno registrirao i zatražio zaštitu u trećoj zemlji.
    3. On se nije bavio kriminalom ili terorističkim aktivnostima.
    4. Nakon završetka rata mirno se vratio u svoju matičnu zemlju.

    Ja sam osobno uvjeren da preko 90% ovih današnjih migranata ne ispunjava prva dva uvjeta, a u preostala dva ćemo se, bojim se, još imati priliku uvjeriti se.

    Posebno je interesantno da su mnogi migranti „izgubili“ osobne dokumente, ali ne i kreditne kartice i pametne telefone. Svi oni imaju mogućnost prijaviti i registrirati se u susjednim zemljama koje imaju uređene kampove, a od tuda onda mogu pokušati legalno ući u bilo koju zemlju. Ako dobiju vizu, naravno. Međutim, netko drugi očito ima drukčije planove…

    I ja se također pitam zašto Božinović laže? Pa ja očekujem da policija svim raspoloživim sredstvima zaustavi ilegalan ulazak stranaca u moju zemlju. Kako bi se mi proveli da tako pokušamo ući u Pakistan, Iran, Maroko, Rusiju ili Kanadu?

    1. Tri pitanja u vezi ove, u desničarsku logiku upakirane, tirade.

      Prvo, za sve raspade Jugoslavije krivi (su si) Srbi. Dakle, koliko moraš biti diplomatski, povijesno i politički kratkovidan, a da ne vidiš s kim ideš u zajednicu? Zar im nije bilo jasno da su zbog lakomosti za teritorijem i nagovora zemalja pobjednica i I sv. rat,, primili guju na srce (Sindrom Muse Kesedžije=

      Drugo, iz kojih razloga migranti u valovima dolze u EU? Tko ih je na to potaknuo? Tko im je razrio države, kulturu, tradiciju? Zar imigranti ne dolaze tamo odakle im potječe tlačitelj? Zašto oad SVI ne idu u SAD, zemlju koju nazivaju svjetskim policajcem? Tko okrivljuje emigrante, a ne onoga koji ih je unesrećio. LJUDSKE PIZDE!!!!

      Treće, o kakvim ti propalim feralovcima pričaš? Ti si kao notorni kritičar demokracije? Živo tkivo Ferala, novinari, nisu više u formatu novina, ali žestoko i dalje prcaju desničarske ograničene umove. Ivančić je nedostižan desničarskim tzv. intelektualcima. On je protiv svake vlasti, jugoslavenske, pa i protiv ove koja je razočarala sve, osim pola milijuna uhljeba i parazita.

      1. Zar nije bilo na početku 200 obitelji?
        Sad već “pola milijuna uhljeba i parazita”!
        Al’ se vi frljate s te brojke!

        1. Ti spadaš u branitelje u smislu albanske izreke: bolje da te tvoj tuče, nego tuđin pomiluje. Nek nas tuku gadovi domaći, susjedi, rođaci, naši, samo nek su Arvati.

          1. Misliš da bi anpasovala ova, susjedska:
            Brat je mio, koje vere bio,
            samo nek’ je Srbin.

  7. Ako među migrantima ima onih koji hoće i znaju raditi,primam ih ,iako su ilegalci.No kako takvih nema ,nemam milosrđa,a nema više ni nitko naZapadu.Oni bi na valov,a tamo već imamo gužvu neradničke levačke svite.

    1. Miran! K nozi!

  8. Opet velikosrbizam seješ kralja Petra Karađorđebića.Hrvatsku,svoju domovinu ,đukelo matora,gujom u srpskim njedrima nazivaš. Ako si i emotivno vezan za njih ,trpi ,ne dozvoli alkoholu u kasnim satima da te razotkriva,ipak si ti jedan od najvećih brođana.Budala umišljena.

    1. Zabadava ti poduzetničke dlake, kad šovinističku ćud ne mijenjaš. Mizerija si. Ono što je fascinantno je to da govoriš nekomu za koga ja ne znam ni tko je ni što je. Hoćeš li se bitango internetska (i ne samo internetska) osvijestiti? Braniš kaos, umjesto da rečeš da svima treba biti bolje, a ne samo njima.

      1. Jadan si ti kada svoju domovinu,čije valove obijaš i ližeš, nazivaš gujom na srpskom srcu.Mlogo nas ne voleš,razbili smo vam sve velikosrpske snove,ujeli smo vas pravo u srce kažeš.Baš si jadnik.

        1. S kim se svađaš Šovenu? Ti si možda neštp para dao za naše, ali si čuvao guzičetinu u zavjetrini. Ujeo si me za guz, a ne za srce, jer moje je veće od tvojih krnjavih zubi

          1. Ne vjerujem da te itko plača,velikosrbizam je tvoj osobni izbor.

Odgovori