«

»

kol. 10 2018

Može li Srbin biti dobrovoljni davatelj krvi?

Nije to idiotsko pitanje kad malo razmislim. Čujem kako neki pričaju o čistoj krvi, o miješanju krvi i o tome da su neke rase nezrele, da se ne bi trebale miješati. Čujem kako imaju jasan stav o tome što su čisti Hrvati.

Tek korak nas dijeli od toga da Židove optužimo da piju dječju krv. Pjevaju se pjesme u čast gena i krvi. Čisti Hrvati pjevaju Thompsona. Blut und Boden filozofija uzima maha.

Tko neće slušati Thompsona, poručuje Zlatko Dalić, neka gleda Big Brother.

Samo čisti mogu biti iskreni.

Jugokomunjare su jedva čekale da hrvatska reprezentacija izgubi. Samo su se prividno derali, licemjerno veselili kad padne gol.

Moju tetku i djeda ubili su partizani, strica četnici, no prenošenje mržnje i odgovornosti u genetski kod nismo prihvatili. I ljudi u Jadovnom, Jasenovcu ili Gradiški bili su nečija djeca i roditelji. To je krivo. To je zlo. I besperspektivno

Da budem jasan: kad naši zabiju gol.

Pravi Hrvati kad slave, deru se (i ja sam takav) kao Ličani i to zovu pjevanje.  Šotovoće je za tetkice.

Pravi Hrvat ne raspravlja s nevažnim trulim intelektualcima koji u Moskvu na utakmicu nisu išli na državni račun, već direktno, pače raspravu lako završe izravno pitanjem: ”samokres ili sablja” i nastavak razgovora zakazuju pod nikad potpuno završenim Domovinskim mostom.

Pravi Hrvati i nisu u Hrvatskoj. Na ove lokalne je komunistička indoktrinacija ostavila trajni dojam, to su nepopravljivi slugani Junkera.

Pravi Hrvati očekuju oslobođenje od Putina koji će zbrisati degeneriranu Europu u kojoj su na vlasti sotonisti. I Papa je malo sumnjiv. Poslati Bozanića u mirovinu (usput, tko plaća tu mirovinu? Valjda Vatikan, jer on, čini mi se, nije uplaćivao ni u prvi ni u drugi stup) nije čin ljubavi prema Hrvatima.

Sad je u modi revizija prošlosti. Nimalo čudno kad vidim sadašnjost i zamislim budućnost. Paradoksalno, ali postoje različiti nostalgičari.

Nostalgičari komunističke prošlosti su na aparatima, no prošlost ne seže samo jednu generaciju, pa je sporno tko su nostalgičari.

Uvijek mi je bilo malo tužno s kakvom nostalgijom su Austrijanci i Mađari gledali zgrade, čudili se da razumiju neke naše riječi (kukuruz, paradajz) smatrajući to dokazom da spadamo u istu kulturu i da su nas vjetrovi rata okrutno razdvojili. I to su nostalgičari.

Čekajte, zar to da možemo dati i primati krv od drugih ljudi ne znači i da ih moramo smatrati ljudima? Kao takvi imaju pravo na poštovanje bez obzira na to govore li hleb, hljeb ili kruh.

Ljudi su dobrovoljni ili dragovoljni davatelji krvi i treba zapamtiti da smo kao vrsta sposobni za poštovanje drugih, da je neljudski prihvatiti predrasude o tuđim manama, sebe smatrati nadmoćnima.

Ljudi su dobrovoljni ili dragovoljni davatelji krvi i treba zapamtiti da smo kao vrsta sposobni za poštovanje drugih, da je neljudski prihvatiti predrasude o tuđim manama, sebe smatrati nadmoćnima

Pjevati o tome kako ih treba prognati (otkuda su došli?) ili klati da ih Neretva nosi, slaviti krvnike (Maksove mesare).

I tu nema opravdanja u traženju da su zločinci i na njihovoj strani. Moju tetku i djeda ubili su partizani, strica četnici, no prenošenje mržnje i odgovornosti u genetski kod nismo prihvatili. I ljudi u Jadovnom, Jasenovcu ili Gradiški bili su nečija djeca i roditelji. To je krivo. To je zlo. I besperspektivno.

Prenositi predajom, pjesmom ili junačkim zgodama mržnju prema drugim narodima je glupost.

To znači opteretiti potomke mržnjom i osvetom, navesti ih da vjeruju da u svijetu oko njih nema ljudi, već samo naših i vaših.

To ih zavarava da su naši bolji, da se samo s njima treba družiti, ženiti ili imati djecu.

To naše potomke tjera u plemenske torove iz kojih se ne vidi veličina svijeta, iz kojih se teži ogradama i klanju kao sudbini.

Takvi ne vide protuslovlje između svoje filozofije borbe za opstanak i nedjeljnog zaklinjanja u ideju da je Bog stvorio svijet.

Borba je stvarnost svijeta, ali u tome bolje šanse imaju oni koji su u stanju živjeti s drugima i različitima u skladu.

Posebno je zabrinjavajuće uspoređivati se s desetak puta većim narodima. Samo nas korak ponekad dijeli od toga da im najavimo rat. Malo se spominje epizoda iz prošlosti da je NDH objavila rat Sjedinjenim Državama bijesnom retorikom da bi se malo poslije tražila zaštita Zapada od Rusa. Ma ne zaštita, već spas.

Sad kritiziramo europske birokrate, muslimanske ekstremiste. Sve to prenosimo i na odgoj, ne samo mladih i neizmjerno lakovjernih, već na odgoj naroda koji je u stanju zaboraviti svaku lekciju koju dobije.

Nije to idiotsko pitanje kad malo razmislim. Čujem kako neki pričaju o čistoj krvi, o miješanju krvi i o tome da su neke rase nezrele, da se ne bi trebale miješati. Čujem kako imaju jasan stav o tome što su čisti Hrvati

Sada drsko govorimo o pobjedničkoj vojsci, ali se ne spominju pregovori i ustupci koje smo dali Miloševiću. Zaboravlja se uloga američkih generala i poklonjene opreme, satelita i obavještajnih podataka.

Drsko je i gadljivo bilo zaboraviti generala Stipetića koji je u trenutku panike hrvatskih zapovjednika preuzeo cijeli front i za dva dana postigao briljantnu pobjedu.

Ma i onda su jugoslavenske generale (Špegelj, Tus) htjeli zamijeniti jugoslavenskim narednicima provjerenog zavičaja. Što bi bilo da su to napravili? Proslava Oluje u Fužinama?

Zanima me koliko bi vojnika Hrvatska imala danas kad bi rat bio ići na bojišnicu, a ne na koncert u Glinu? (Da li je itko tamo u Glini spomenuo Stipetića?). Imamo li mi danas saveznike koji bi nam dopustili ludorije?

Dajte već jednom recite da je rat gotov i da za novi nemamo ni volje, ni ljudi, ni snage ni interesa. Bismo li danas mogli računati na dragovoljce iz dijaspore kad bismo mi nekoga napali?

Ma zaboravite svoje gromke vojničke fraze. Skupljajte ljude na zajedničkim ciljevima ma kako ljudi različiti bili. Razlog za jedinstvo nisu ni rat ni neprijatelj. Ne trkeljajte o jedinstvu ako je zajednički nazivnik HDZ. Da zajednica! Pa oni su Partija!

No sad tek dolazimo do početnog pitanja. Što ako smo transfuzijom dobili pogrešnu krv? Ja, iako sam iz ”čiste” katoličke i hrvatske obitelji, dobio sam takvu krv. Bio sam ozbiljno bolesno i slabo dijete, a u bolnici Rebro nije bilo krvi moje krvne grupe. Nitko na odjelu, a bio sam sâm u bolnici, nije htio dati krv. Ponudila se jedna sestra i transfuzija je obavljena iz žile u žilu.

Ne sjećam se precizno toga, imao sam manje od tri godine, ali ona je bila porijeklom iz mog kraja, pravoslavka (prezime Komadina?) i ta krv me je spasila. Moji roditelji nikad nisu zaboravili taj nesebični čin usprkos svih predrasuda kojima obiluje moj grad bajki.

Ne određuju odluku geni, pa time ne određuju ni biološko nasljeđe, budućnost. Nismo mi, ili bar ne smijemo biti, ljudi osjećaja, ljudi poricanja, hormona i gena, već ljudi razuma, diplomatske vještine, umjerenosti, poznavanja i razumijevanja drugih.

Oni govore često ispravniji hrvatski jezik, a ne dijalekte. Ili točnije – imaju iste dijalekte, naglaske i psovke kao i Hrvati. Zašto to smatramo razlogom za dijeljenje. Pa njih su iskoristili kao valutu za potkusurivanje; najprije su ih pobunili, pa onda izdali i natjerali u zbjeg. Istina je da su ih iskoristili i izdali oni u koje su vjerovali

Nije Hrvat onaj, kako istražuju forenzičari, tko nosi određenu kombinaciju gena, već onaj tko je identitet stekao u određenoj kulturi.

Nisu hrvatski Srbi odnekud došli; svakako ne sami, već zajedno s drugima koje su vjera i slučaj, politika huckanja stranih gospodara na to potakla.

Oni govore često ispravniji hrvatski jezik, a ne dijalekte. Ili točnije – imaju iste dijalekte, naglaske i psovke kao i Hrvati. Zašto to smatramo razlogom za dijeljenje.

Pa njih su iskoristili kao valutu za potkusurivanje; najprije su ih pobunili, pa onda izdali i natjerali u zbjeg. Istina je da su ih iskoristili i izdali oni u koje su vjerovali.

No uz sve, oni su ljudi. Imamo isto porijeklo i gene, imamo tijela, iste sklonosti hrani, slične radne navike. Sad neću spominjati što nas sve dijeli, ali oni su ljudi. I mi Hrvati smo ljudi.

A onda, bogme, to su i drugi.

Htjeli ili ne, imamo sasvim vjerojatno iste perspektive i budućnost.

 

autograf

 

 

17 comments

Skip to comment form

  1. dika

    Ne znam kako nazvati Kregarovo reagiranje na kozojebe? Možda je to stid?

  2. Edo Bare

    Ne znam je li uputno primiti krv Srbina. Ušle bi u čovjeka informacije da i on ima majku, da voli svoju djecu i pretke. Omekšalo bi ga to. Povećala bi se čovjeku ljudskost, a ne traba njemu ništa drugo nego zdravlja da mrzi.

  3. voltaire

    Doista, srpsko pitanje je jedno od gorućih danas u RH. Aferim za prioritete.

  4. Jagma

    Kaže jedan čistokrvni Hrvat da bi prije umro nego svoju plemenitu krv pomiješao sa sumnjivom i neprijatljskom. Kaže on, da krvlju teče povijest i ćirilica.

    1. Zambata

      Prič’o ti jedan čo’jek.
      Ti si sve svoje komentare podupro takvim argumentima:priča se, čuo sam, itd.
      Možda si čuo od strine Lize Šćevićeve, pokojne?

      1. voltaire

        Rekla mu komšinicina zaova od bratancove tetke, zvana Trc Milojka.

        1. Stalker

          Zambata, ne kužiš ti Jagminu gorku ironiju?

  5. voltaire

    Evo istine:

    Pa njih su iskoristili kao valutu za potkusurivanje; najprije su ih pobunili, pa onda izdali i natjerali u zbjeg. Istina je da su ih iskoristili i izdali oni u koje su vjerovali.

    Naglasak na VJEROVALI.

    Sad mi trebamo reči: nema veze što si mi pobio pola familije jer si vjerovao nekom zaluđenom velikosrbinu četniku, baš zato ti ja to opraštam. Žao mi je što su te ti četnici iskoristili, pobunili pa natjerali u bijeg?

    1. Newman

      Jedna strašna greška nalazi se u vašem komentaru. Jeste li vi iz nekog grada u Hrvatskoj? Poznajete li pobunjenog Srbina? Zašto sve Srbe izjednačavate kao pobunjenike protiv Hrvatskih vlasti? radite li to namjerno, je li riječ o sponatnoj greški ili ste podlegli stereotipima o Srbima kao općem remetilačkom faktoru. Bez obzira, smatram vaš komentar neprihvatljivim stereotipom.

      1. voltaire

        Poštovani gospodine. Nisam napisao ništa svoje, nego samo reinterpretirao riječi poštovanog autora Kregara.

        Ponavljam, napisao sam kako je istinita tvrdnja koju je napisao Kregar. Da ste pročitali nejgov tekst, onda bi vidjeli da je tomu tako.

        Inače, ja sam iz grada u Hrvatskoj koji mnogi zovu Slavonski Brod. Poznajem nekloliko pobunjenih Srba ili Srbina osobno.

        Nisam napisao ništa generalno o Srbima, ako to nije napravio i Kregar, a posebno nisam sve izjednačavao kao pobunjenike protiv Hrvatskih vlasti (piše li se to baš ovako?).

        Sve radim namjerno, ali ne znam što je to, jer pogotovo ne bolujem od nikakavih streotipa, niti ih podržavam. Ne mislim da su ikakav remetilački faktor, posebno jer njihovi predstavnici zdušno podržavaju i brane aktualnu hrvatsku vlast.

        Što je točno stereotim u mom komentaru?

        PItam jer ja zadirem od stereotipa, pa čak nikad aneću posjetitelje MPT-ovog koncerta nazvati ustašama ili ustašoidima, neofašistima ili nekim drugim imenima, jer ne znam ponaosob sve te ljude i koji je njihov poriv i motiv da dođu na neki takav koncert. Ne znam jesu li došli svojom voljom ili ih je možda neka mafija natjerala, jer često ovdje čujem d apostoji mafija koja ljude ucjenjuje i svašta im radi pa si mislim, možda su svi ti jadni ljudi koji viču “spremni” u stvari samo žrtve te opake mafije, koja im govori što da rade i kako da misle. Možda su im u crkvi ili u školi neki isprali mozak pa vjeruju u samo jednog vođu, jednu partiju i jedan narod.

          1. voltaire

            Zašto bih uživao?

            Nikad nisam bio ljubitelj dotičnog pop pjevača.

            Hoće li on ili Zdravko Čolić ili Željko Joksimović nastupati negdje ili ne, mene zanima otprilike isto kao hoće li nastupati kojekakvie Seke, soje, Sojke, Dragane ili Cece. Isto to bih mogao reći za Bačićke, Šuputice, Minee i slične spodobe.

            Zabole me uvo.

            A ako je netko u prošlosti radio i govorio nešto što nije ljudski, onda neka i snosi posljedice.

            Nisam siguran da je Bajaga bio nekakav huškač, ali ja nisam poznavatelj, kao što rekoh.

  6. Stalker

    Vidiš Newman kako voltaire govori MI, u ime svih Hrvata. On je odvjetnik, on je zastupnik, da ne kažem, narodni poslanik hrvatstva, i to onog koje Srbe smisliti ne može. I ja sam Brođanin, ali nisam imao tu priliku upoznati nijednog četnika iz moje generacije, prijašnje i mlađih od mene. Možda on ljudima čita misli, možda se ljudi sjete svojih predaka, a on ih svrstva u neprijatelje. Vidite, Newman, od rata je prošlo dva desetljeća, a oko njegove tikve još uvijek se puca. To je onaj soj čitatelja koji vole Bujanca, Brkića, Norca, pravaše i crnokošuljaše. Njemu je idealno, Hrvatska je za takve zemlja obećana. On ne vidi egzodus mladih ljudi. Pitaj ga poznaje li osim četnika i prognanike iz vlastitog grada? Poznaje li djevojke i dečke koji su morali otići? Ne poznaje, jer oni koji su otišli za njega imaju ispran mozak.

    1. voltaire

      Mi govorim u ime prvenstveno svoje obitelji koja je ostala bez dva člana od strane četnika, a nekoliko ih je ranjavano i obolilio zbog njihovih sranja.

      Nisam ničiji odvjetnik, niti spadam u bilo kakve grupacije, za razliku od tebe smrade.

      Nikoga ne mrzim, niti ikome želim zlo što mogu pripisati svome odgoju. Ne želim se nikome osvećivati, ali bih volio da bude neke pravde. Ne želim niti olako zaboraviti.

      Oko mene se ne puca, niti živim u prošlosti. Živim u sadašnjosti u kojoj kojekakve gnjide sve više dižu usranu glavu i kurče se i traže ponovo privilegije koje su imali za vrijeme komunizma, a sada više nemaju.

      One koji danas imaju te njihove privilegije nazivaju mafijom i najviše im zavide, jer se sjećaju kako je bilo živjeti kao bubreg u loju, a ne raditi ništa.

      Ja teško to mogu shvatiti pa teško tim ljudima mogu zavidjeti pa ih onda teško mogu i mrziti jer jednostavno ne znam kako je to jesti leb bez motike. Od najranije mladosti sam morao raditi i zaraditi za sve što sam htio. Nitko mi ništa nije poklanjao.

      Od navedenih, volim pravaše, a ostali mi nisu neka fora. Uglavnom ih doživljavam kao zrcalni odraz jugonostalgičara i tzv. samoupravnih ljevičara. Oni su njihov antipod, ali je to sličan mentalni sklop:

      TOTALITARISTIČKI

      Hrvatska je daleko od idealne zemlje, ali istini za volju, takva na svijetu niti ne postoji. Hrvatska je još mlada i treba vremena da se sve to posloži i razvije. Hrvatska, na žalost, i bez iseljavanja ima jako mali bazen ljudi sposobnih za vodstvo i upravljanje.

      Istina je, ne poznam niti jednoga koji je morao otići, ali znam mnge koji su odabrali otići. Rijetki su oni koje znam da su otišli, a da vani zarađuju ispod bar dvije tisuće eura. Uglavnom puno više. Ne mislim za nikoga od tih ljudi da imaju ispran mozak. Uglavnom se radi o poprilično inteligentnim ljudima.

      Puno ih je ostalo ovdje s ispranim mozgom. Puno tih nit ne pokušava ići van, niti ide van jer u dubini duše znaju da ih vani nitko ne treba, da im ne bi dao ni da okreću hamburgere ili čiste klozete. Ne bi im vani dao da čuvaju dvije nacrtane ovce, a bogami, ne daju im to ni ovdje, jer su prepoznati.

      1. Stalker

        Ti si smrad koji je, nemoj to nikada zaboraviti, prvi započeo s podmetanjima i podcijenjivanjem. Ja iskreno suosjećam s obiteljskim gubicima i tragedijama, jer ne podnosim besmislenost nasilja koje donosi patnju i bol. U tom smlslu raspravljam otkada znam za sebe. Ali, ne dopuštam da me se izjednačava s neprijateljima, maloumnicima, “prepoznatima” i lijenčinama. Ti ne prizanješ tragedije drugih, ti im rane još raskrvljavaš, ti se rugaš. To nije dobro. E, meni nećeš tako. Ja sam opruga koju što se više pritišće, više pruža otpor. Tvoja generaliziranja, etiketiranja, ruganja, izvrtanja izazivaju slične reakcije. Kad mi se opsuje pička materina, ja uzvratim i šaljem psovača u tri pičke materine.

        Kako za nas više nema smisla voditi dijalog koji vrijeđa i poziva na linč, ja ću ostvariti svoju raniju “prijetnju” da više s tobm nemam nikakvog posla. A pozivam i sve druge bliske mi komentatore da ignoriraju tvoju prepotenciju i dijeljenje lekcija. s pozicija nekakve većine. koja debelo sere o pravašima, četnicima, Miloradima, Putinu i mladoj državi Hrvatskoj.

        Stidi se i srami se zbog svog cereka nad nesrećama i bolešću drugih. Stidi se i srami se zbog svog divljenja mangama i lopurdama

        1. voltaire

          Opet hrpa uvreda i objeda te notornih laži. Od mene nikada ne dobiješ uvredu ili psovku prvi.Analiziraj malo svoje komentare. Uvijek prvi počinješ pa onda kad to prijeđe neku granicu, promijeniš nick i prodaješ fore “nisam ja”.

          Ti jednostavno ne pdonosiš da netko ima svoje mišljenje i užasno brzo potežeš kojekakve uvredljive epitete, od blažih uhljeba i mafije, do jačih tipa ustašoid, neofašist, …..

          Skuliraj se malo bre burazeru.

  7. Zoky

    Čak mi je zanimljiviji članak Windowsi od Ladislava Babića, nego ova limunada.

Odgovori