Marinko Čulić: Kolinda je bolja

Ima slike, nema tona. Tako se Ivo Josipović pokušao narugati Kolindi Grabar Kitarović nakon što je iz HDZ-a službeno javljeno da će mu ona biti protukandidatkinja na predsjedničkim izborima koncem godine. Zbog tog podbadanja aktualnog je predsjednika odmah napala grupa za ženska prava B.a.B.e, smatrajući tu izjavu seksističkom, što, naravno, nimalo ne stoji. Možda Josipović privatno zaista misli da je Kolinda Grabar Kitarović privlačna glupača koja nema što reći u politici, ali ona stvarno ulazi u predsjedničku kampanju šuteći sve u šesnaest, što je čini legitimnom metom kritika bez obzira na spol. No HDZ-ova predsjednička kandidatkinja šuti iz drugih razloga, o kojima bi hrvatski predsjednik morao nešto znati. Još je visoka službenica u NATO-u, a tamo, jasno, ne dozvoljavaju da im odlično plaćeni dužnosnici troše vrijeme na druge stvari, pogotovo ako je riječ o angažmanu u političkim strankama, a u ovom slučaju jeste. Dakle, B.a.B.e. su zalegle za izmišljeni, lažni grudobran ženskih prava, i čovjek bi volio da s ovoliko energije ulaze u neke druge teme, prvenstveno u pitanje sustavnog brisanja žena iz svijeta rada. Njih se, međutim, tu ne čuje, ili se čuje samo iznimno, kao u slučaju likvidacije Kamenskog, a i to vjerojatno samo zato što je ta likvidacija naišla na netipično velik odjek i protivljenje u javnosti i u medijima.

No i Josipović se u ovoj priči pojavljuje s prozirnom dimnom zavjesom koja slabo skriva gdje je tanak i što ga zapravo muči. Ne smeta njemu što Kolinda Grabar Kitarović šuti, nego što je i šuteći srušila auru njegove nepobjedivosti. Iako nije makla malim prstom (ili rubom suknje, kako proizlazi iz onoga što kažu B.a.B.e.), u anketama već puše za vrat Josipoviću, a u ponekim ga je čak i pretekla. Doduše, u većini on i dalje pobjeđuje, čak i u prvom krugu, ali sve u svemu, nije to više onaj stari Josipović koji žari i pali pustopoljinama političke popularnosti, kojima je vladao kao stepski vuk, bez ijednog konkurenta u prehrambenom lancu. Što je najgore, ugrožava ga konkurent u liku žene, što je u Hrvatskoj još uvijek više preporuka za kuhaču i partviš nego za visoko mjesto u politici. I usto je toliko umjerenih političkih stavova i kultiviranih javnih istupa da se unekoliko može reći da će s Josipovićem odmjeriti snage – ženski Josipović. A to je u politici ravno prokletstvu. Jer tu se sličnosti još više odbijaju i isključuju nego drugdje. Za to postoji više nego dovoljno primjera u svjetskoj historiografiji (Staljin je konkurente u sovjetskom vrhu uklanjao uz tvrdnju da su lijeva skretanja gora od najgore desnice), a ništa manje ni u aktualnoj hrvatskoj političkoj praksi (unutarstranački ratovi, kao ovaj najnoviji u SDP-u, puno su bezobzirniji i krvoločniji nego ratovi između konkurentskih političkih stranaka).

To je razlog zašto i Josipovića frustrira i ljuti sijamska bliskost sa svojom ženskom kopijom. Zato rezolutno traži od HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje da se izjasni o nekoliko vrućih tema – ćirilici u Vukovaru, istospolnom partnerstvu, bacanju u Kevinu jamu političkih protivnika, radikalnim stavovima Tomislava Karamarka – što na prvi pogled izgleda vrlo promućurno. Jer ako Grabar Kitarović preuzme rigidne stavove koje iznosi HDZ, Josipović će je lako pobijediti, čak pojesti za doručak kao umjerenjak koji je trezvenim stavovima dobio i prve predsjedničke izbore. Ako se ona pak suprotstavi tim ludovanjima i mahnitanjima, imat će ozbiljnih problema s vlastitom strankom, jer tko je lud da gura kandidatkinju koja ne dijeli njegove stavove, nego im se na otvorenoj sceni suprotstavlja. Ali Karamarkova stranka nije tu bez rješenja. Nedavno se visokopozicionirani dužnosnik HDZ-a Željko Reiner, još jedan stranački umjerenjak, ogradio od splitskog HDZ-a kada je ovaj izašao sa zahtjevom da se ovogodišnji Pride održi u zatvorenom prostoru. HDZ poštuje različitosti, tako nekako izustio je Reiner, a slično će se vjerojatno postaviti i Grabar Kitarović. Ona neće istupati s neuravnoteženih nacionalističkih i antikomunističkih pozicija na što je navlači Josipović, ali će u svom umjerenjaštvu ipak moći sa sigurnošću računati na poznati mentalni sklop HDZ-ovih birača. Ti birači vole palucavi rječnik Karamarka, ali ne odbacuju ni umjerenjake, doživljavajući ih kao dio kamuflažnog prilagođavanja svijetu. Dakle, po prosječnom HDZ-ovom biraču Kolinda misli ono što Karamarko naglas izgovara, i tu za njega nema ništa proturječno čime bi trebalo razbijati glavu. Zato će zaokružiti tu lijepu i umilnu ženu, kao što će to učiniti i dio birača bliskih centru koji inače ne bi glasao za HDZ-ovog kandidata.

Ukratko, Josipovićeva taktika da izvuče protukandidatkinju na čistinu tako što će je izolirati od stranke nema previše izgleda na uspjeh, a bogami nije ni sigurno da bi to bilo dobro. Ovih dana iz puno usta čulo se, nešto od toga sigurno je potakao i Josipovićev predsjednički ured, da Kolinda Grabar Kitarović nema za sobom nijednu, baš nijednu izjavu koju bi čovjek pamtio, što stvarno stoji. Ali ima li takvih izjava Josipović?! Čak i kada potražite pomoć Googlea, tog svemogućeg usisavača svega i svačega, on će vam na ekran izbaciti samo nekoliko mrtvih lijevo-liberalnih fraza koje nisu bile nikakav korektiv isto tako beživotne lijevo-liberalne vlade. S Grabar Kitarović je ipak nešto drukčije. I ona, istina, spada u bezlične i beskrvne političare kakvih se na vagone iskrcalo u vrhovima hrvatske državne vlasti, a usto joj je i utjecaj na matičnu struju mišljenja u HDZ-u sasvim ograničen. Ali mogućnost tog utjecaja ipak postoji, što nju kvalificira kao bolje ili barem pragmatičnije rješenje za buduću predsjednicu od Josipovića. Naime, vrlo je izgledno da će novu vladu za godinu i pol formirati HDZ s partnerima, a kako je Karamarko odveo ovu stranku sasvim udesno, nasušno će se postaviti pitanje tko će biti korektiv sadašnje rekonkviste protiv “jugokomunista” i srodnih “nenarodnih” elemenata.

Josipović sigurno ne. On, istinabog, prema anketama ima među svojim podržavateljima čak petinu HDZ-ovaca, ali on njih, sve kada bi i htio, ne može mobilizirati za promjene u toj stranci. Promjene u HDZ-u, to je barem jasno iz dosadašnjeg iskustva, mogu doći samo iznutra, kako je jučer napravio Ivo Sanader i kako će sutra možda biti još potrebnije napraviti. Doduše, Kolinda Grabar Kitarović nije ni izbliza kalibar Sanadera, ali iz niza što objektivnih što subjektivnih razloga nije to ni Josipović, i zato mi ostaje da možda malo preko volje, ali neizbježno, ukucam u tastaturu još samo ovo. Kolinda je ipak bolja.

Izvor: novosti

 

2 comments

  1. Lignja VS. Lignjun

  2. Al je teško biti bolji od Josipovića. Čujem da Bandić kreće u utrku. Kad se podijele glasovi na Kitarović i Bandića, osta nam Ivo pridsjednik. 🙂

Odgovori