Lažni dan hrvatske državnosti

Dan državnosti Republike Hrvatske kojeg obilježavamo 30.5. po svom je sadržaju „lažni“ Dan državnosti. Nije to onaj istinski Dan državnosti kojega bi se trebalo obilježavati u Hrvatskoj. Od ove godine, ovih dana, ponovo ga svetkujemo 30.5. Tako je bilo sve do 2000. godine kada je koalicija Račan/Budiša preuzela vlast u Hrvatskoj nakon 10 godina vladavine HDZ-a, te obilježavanje Dana državnosti 2001. godine izmjestila na logičniji, prihvatljiviji i sadržajniji datum 25.6. dan kada je donijeta saborska odluka o hrvatskoj samostalnosti.

Što se dogodilo u Hrvatskoj 30.5. da ga obilježavamo kao Dan državnosti, dan koji bi trebao biti što se samo po sebi podrazumijeva kada nosi tako zvučan naziv, najznačajniji datum u povijesti svake države, pa tako i Hrvatske. Toga je dana 1990. godine konstituiran Sabor nakon prvih višestranačkih izbora na kojima je pobjedu odnijela HDZ i dr. Franjo Tuđman. Iako je osvojila 42 % glasova birača zahvaljujući većinskom modelu izbornog zakonodavstva, koji je Smiljko Sokol skrojio kako bi time donio prednost SDP-u, to je bilo kako se pokazalo prednost za HDZ koji sa tih 42 % glasova birača osvaja oko 60 % zastupničkih mandata  u Saboru, te može elegantno sam vladati i preuzeti sudbinu Hrvatske u svoje ruke. Upravo to se i dogodilo a što HDZ može zahvaliti ponajviše Josipu Manoliću koji je uz asistenciju Perice Jurića uspostavio mrežu HDZ-ovih ogranaka po cijeloj Hrvatskoj kako bi iskoristio pogodnosti koje pruža većinski izborni zakon. Da nije bilo takvog izbornog zakona, odnosno da je primijenjen proporcionalni izborni sistem, vlast bi najvjerojatnije formirali SDP i Koalicija narodnog sporazuma okupljena oko Savke Dapčević Kučar, Slavka Goldsteina i Marka Veselice, budući Savka premda joj je nuđeno mjesto predsjednice Sabora i Vlade nije htjela niti čuti za koaliciju sa HDZ-om, a poznat je i njen stav o Franji Tuđmanu  – „Sa Tuđmanom niti u isti tramvaj“.

Istina je da je tog 30.5.1990. godine narod bio ushićen i sretan što dobija višestranački Sabor nakon 45 godina jednostranačke vladavine, ali što se tu dogodilo u državnopravnom smislu? Ništa. Uostalom tog 30.5. Hrvatska je još u Jugoslaviji, a izborima je konstituiran Sabor Socijalističke Republike Hrvatske. Dakle, 30.5. obilježavaju se dva važna događaja, prvi, pobjeda HDZ-a na prvim višestranačkim izborima i drugi konstituiranje Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. Kako je očito da se hrvatsku državnost toga dana nije pomaklo ni naprijed ni nazad, ni gore ni dolje, ni lijevo ni desno, stoga i kažem da se tu radi o sadržajno lažnom Danu hrvatske državnosti.

Upravo to „seljakanje“ Dana državnosti po kalendaru govori o neozbiljnosti, a isto tako i o tome da se događa nešto neobično sa datumima Dana državnosti koji očito nisu pogođeni. Naravno da hrvatski parlament, Sabor može proglasiti bilo koji datum Danom državnosti, što se uostalom i radi, no bilo bi poželjno da taj izabrani datum ima svoje utemeljenje u onome što se toga dana i odigralo od posebnog značaja u našoj povijesti, jer samo tako taj datum može imati i edukativnu funkciju, a ne smijemo zaboraviti da su ti datumi važni i u simboličkom smislu. Ovaj datum kojeg obilježavamo 30.5. nema niti edukativnu niti simboličku poruku o državotvornosti, jedino ako se ne želi reći da je dolazak HDZ-a na vlast prije 30 godina, ono što je tako veličanstveno usrećilo naš narod.

Kada pogledamo državne praznike u Hrvatskoj uočavamo da naziv praznika prati i odgovara onome što taj datum sadržajno predstavlja, pa je Nova godina naravno 1.1., Uskrs onoga dana kada te godine već spada, a Praznik rada je naravno 1. maja a ne nekog drugog datuma. Isto tako je i Dan antifašističke borbe na dan formiranja Sisačkog partizanskog odreda 22.6., a Dan pobjede i domovinske zahvalnosti na dan oslobođenja Knina 5.8., Velika Gospa a kada će biti ako neće 15.8., a Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata na dan pada Vukovara i Škabrnje. Božić je, naravno i to se podrazumijeva, 25.12.

Svi državni praznici u Hrvatskoj sadržajno odgovaraju titularu, nazivu praznika kojeg predstavljaju. Svi osim jednog. Svi osim Dana državnosti. Jedino naziv Dana državnosti ne prati sadržajno onaj dan kada je hrvatski narod oživotvorio svoju ideju državnosti.

Kao što svaki čovjek rođenjem dobija svoj Dan rođenja, Rođendan, tako i države nastajanjem stiču svoju državnost. Republika Hrvatska prvi put u svojoj povijesti postaje Republika, znači država, 9.5.1944. godine na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, kada 105 vijećnika među kojima Vladimir Nazor, Andrija Hebrang, Ivan Gošnjak, Pavle Gregorić, Kata Pejnović, Juraj Hrženjak, Ivan Krajačić, Franjo Gaži, Rade Pribičević, svećenik Svetozar Rittig, donose odluku o utemeljenju Federalne Države Hrvatske. To je dan kada je Hrvatska ostvarila državotvornost, to je istinski Rođendan Hrvatske, to je onaj pravi i zbiljski Dan državnosti s kojim bi se trebali ponositi, jer je on nastao i izrastao na istim onim ciljevima koje je imala i nosila Francuska revolucija, bratstvo, jedinstvo i sloboda, na nacionalnoj i vjerskoj ravnopravnosti svih naroda i građana koji u njoj žive, na ravnopravnosti žena i muškaraca i na Oslobodilačkoj borbi protiv najvećeg zla u povijesti čovječanstva. Time je antifašizam bio i ušao u temelje naše Hrvatske i prije nego li je ušao u temelje Europske Unije.

Bez obzira što je u Hrvatskoj klima danas takva da se Dan pobjede nad fašizmom 9.5. nije praktički niti obilježio, premda je Hrvatska po slovu Ustava, života i rođenja na antifašizmu sazdana i k tome zemlja predsjedateljica Europske Unije, ali je s druge strane u čvrstom zagrljaju Katoličke i države obilježen 15.5. kada se 1945. godine ustaška vojska NDH sa nacističkim simpatizerima i pristašama predala na Bleiburškom polju. Sramotnici su taj dan još i nazvali Dan spomena na hrvatske žrtve u borbi za slobodu i nezavisnost. I dan danas tako stoji u Zakonu o državnim praznicima i spomen danima u RH.

Pred Hrvatskom je dakle dug put dok ono što je realno, poželjno i sadržajno istinito, a to je da dan kada je stekla svoju državnost 9.5.1944. godine u Topuskom bude oživotvoren službenim proglašenjem Danom njene državnosti.

Ostvarenje toga cilja je naš put, istina i život.

tacno

1 comment

  1. – Kao što svaki čovjek rođenjem dobija svoj Dan rođenja, Rođendan, tako i države nastajanjem stiču svoju državnost. Republika Hrvatska prvi put u svojoj povijesti postaje Republika, znači država, 9.5.1944. godine na III. zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, kada 105 vijećnika među kojima Vladimir Nazor, Andrija Hebrang, Ivan Gošnjak, Pavle Gregorić, Kata Pejnović, Juraj Hrženjak, Ivan Krajačić, Franjo Gaži, Rade Pribičević, svećenik Svetozar Rittig, donose odluku o utemeljenju Federalne Države Hrvatske. To je dan kada je Hrvatska ostvarila državotvornost, to je istinski Rođendan Hrvatske, to je onaj pravi i zbiljski Dan državnosti s kojim bi se trebali ponositi,

Odgovori