Lažeš kao MUP

“To je način na koji vodimo sustav. Već sam nekoliko puta kazao da je MUP jedan sustav koji vrlo konzekventno i brzo reagira kad su u pitanju bilo kakve nepravilnosti u njegovim redovima”, izjavio je Davor Božinović o podnošenju ostavke Josipa Ćelića. Istina, barem kad su u pitanju izbjeglice i migranti, glasi ovako: MUP je jedan sustav koji vrlo nekonzekventno i brzo laže kad su u pitanju bilo kakve nepravilnosti u njegovim redovima.

U ponedjeljak je zamjenik ravnatelja policije Josip Čelić podnio ”zahtjev za razrješenje s dužnosti”, nakon što je otkriveno da je u ožujku uhvaćen u prebrzoj vožnji, a za što nije bio kažnjen.

“Od prvog dana otkad smo preuzeli odgovornost za ovaj sustav, rekli smo da ćemo uvijek stati iza policijskih službenika, iza posla koji rade na način da je zakonit… Ovakvi prekršaji se ne mogu tolerirati i posljedice su jasne”, komentirao je slučaj ministar Božinović na izvanrednoj konferenciji za novinare.

“To je način na koji vodimo sustav. Već sam nekoliko puta kazao da je MUP jedan sustav koji vrlo konzekventno i brzo reagira kad su u pitanju bilo kakve nepravilnosti u njegovim redovima”, dodao je Božinović.

Koliko je MUP “jedan sustav koji vrlo konzekventno i brzo reagira kad su u pitanju bilo kakve nepravilnosti u njegovim redovima”, pokazat ćemo kroz samo nekoliko primjera.

Primjer prvi

U studenom se (točnije 21. studenog) obilježava druga godišnjica smrti Madine Hussiny, djevojčice iz Afganistana koja je izgubila život zbog protjerivanja hrvatske policije na granici sa Srbijom. Obitelj Hussiny je protiv policije RH podnijela kaznenu prijavu zbog ubojstva iz nehaja.

Nakon što je obitelj podnijela prijavu MUP je uradio sljedeće:

– Opstruirao kazneni progon svojih djelatnika i vršio pritisak na aktiviste i odvjetnike

– ‘Izgubio’ snimke kamera koje su bitan dokazni materijal

– Dva puta ilegalno protjerao Madininu obitelj

– Odlučivao o njihovoj detenciji i izolaciji

– Iznosio neutemeljne sumnje o vjerodostojnosti punomoći koju je Madinina obitelj dala odvjetnicima

– Na temelju tih sumnji provodio nečuvene izvide

– Na sve moguće načine, zapravo, štitio zločin(ce) u svojim redovima

Primjer drugi

U svibnju ove godine pisali smo o garaži u policijskoj postaji u Korenici, u kojoj, prema višestrukim svjedočanstvima, izbjeglice i migranti bivaju izgladnjivani, uskraćuje im se pravo na korištenje wc-a, zlostavlja ih se i oduzimaju im se osobne stvari. MUP nam je tada odgovorio tek tjedan dana nakon objave članka, tvrdeći kako su u dva navrata u garaži zadržali veće skupine osoba, ali “kako bi ih sklonili od vjetra i hladnoće”.

Datumi koje MUP, u odgovorima na naša dodatna pitanja, iznosi kao datume pritvaranja u garažama (2. travnja i 2. svibnja) nisu jedini za koji postoje zabilješke i svjedočanstva, pa imamo razloga sumnjati u točnost tih navoda, ali i u vrlo upitan karakter objašnjenja za pritvaranje u garaži.

MUP kontinuirano koristi slična manipulativna “objašnjenja” i vlastitu eufemističku “novoterminologiju”. U proljeće ove godine, na upit o nezakonitim protjerivanjima koje su na granici zabilježili švicarski novinari, iz MUP-a su ustvrdili kako se radi o “obeshrabrivanju”. S obzirom na traumatična i zastrašujuća svjedočanstva izbjeglica i migranata, objašnjenje o pružanju zaštite i “sklanjanju od vjetra i hladnoće” sadrži posebnu dozu besramnog zatiranja i izvrtanja realnosti.

Krajem kolovoza, priča o garažama dobila je nastavak, s novim svjedočanstvima o pritvaranju u garaži, i fotografijama na kojima su vidljivi nehumani uvjeti u kojima se ondje drži izbjeglice i migrante. Sugovornici su nam potvrdili da se (opet) radi o garaži u Korenici, a to je bilo vidljivo i iz samih fotografija. Svi su redom istaknuli kako im nije dozvoljeno da traže azil te su protjerani natrag u Bosnu i Hercegovinu, gdje se većina nalazi i dalje.

Dan nakon objave našeg teksta, 30. kolovoza, MUP-u se u Večernjem listu daje prostor da demantira priču novim lažima, tvrdeći da “migranti iz garaže u Porinu čekaju azil”. Kako smo u više navrata kontaktirali s dotičnim migrantima, uvjerili smo se da se još uvijek nalaze u Bosni i Hercegovini, u koju su protjerani. Nisu završili u Porinu i nije im omogućeno da zatraže azil.

U posebnoj sekciji teksta u Večernjem listu, naslovljenoj Zar bi bilo bolje da su vani? stoji pak još jedno bizarno priznanje o “humanom” držanju u garažama: “O garaži u kojoj su smjestili migrante iz MUP-a kažu da je to točno. ‘Policijska postaja je mala. Imamo mogućnost ostaviti ljude na otvorenom, pod suncem i kišom, ili ih smjestiti u taj prostor. Nije obična garaža, na zidovima su keramičke pločice, u dvorištu je wc. Zar bi bilo bolje da su vani?”.

Nije obična garaža, na zidovima su keramičke pločice. Pogledajte ponovno fotografiju, ponovite rečenicu naglas.

garaza2_1_copy84853.jpg

Primjer treći

Krajem rujna smo izvještavali o novim zastrašujućim svjedočanstvima – o mučenju i žigosanju migranata vrućim željeznim štapom. Radi se o čovjeku koji je uhvaćen pri prelasku granice i nakon mučenja u policijskoj postaji protjeran natrag u Bosnu i Hercegovinu. “Incident” se dogodio početkom rujna, a brutalno mučenje dokazuje fotografija rane koja nam je ustupljena, kao i dijagnoza liječnika koji ga je pregledao te uputnica za specijalistički pregled koja mu je izdana 5. rujna u ambulanti u Bosanskoj Krupi.

MUP je tada odbacio naše navode, tvrdeći “kako bi bilo koji navod bio službeno provjerljiv potrebno je raspolagati barem nekim informacijama, a iz novinarskog napisa oni nisu vidljivi”. Dodali su da su u novinarskom članku izmijenjena imena sugovornika, a sugovornik se ne sjeća se detalja vezanih za izgled navodne postaje.

“Takva vrsta izvještavanja može biti samo tendenciozna te stoga odlučno odbacujemo navode iz novinarskog članka koji ne sadrži nikakve dokaze za tvrdnje koje se u njemu iznose. I ovom ćemo prilikom naglasiti kako je primarna zadaća hrvatske policije zaštita granice Republike Hrvatske te zaštita njenih građana i imovine, a tu zadaću svakodnevno i ispunjava”, naveli su u MUP-u.

Iz MUP-a su se zaboravili osvrnuti na fotografije rane, na liječničke uputnice, na činjenicu da je dotični migrant slučaj prijavio Međunarodnoj organizaciji za migracije u kampu Bira u Bihaću. To sve, valjda, nisu dokazi.

Zapitajmo se – što bi bili adekvatni dokazi? I kako ih u ovim i ovakvim okolnostima prikupiti? Da se čovjek koji je žigosan izloži imenom i prezimenom? Čovjek koji se već izlaže kroz odavanje trenutne lokacije, kroz slanje fotografija, kroz prijavu slučaja međunarodnim organizacijama. Jasno je da je netko tko je prošao ovakvu torturu u apsolutnom strahu, radi se o osobi koja zaista ne zna što mu se sljedeće može dogoditi kad je policija u pitanju. Ono što sigurno zna jest da će hrvatsku policiju nekad opet susresti.

Kroz godine novinarskog rada na ovim i ovakvim temama, nikada nisam vidjela ovoliku količinu straha kod izbjeglica i migranata. Straha od policije. Straha od svakog idućeg koraka. Svjesnosti da riskiraju sve. Da će se, što god da se dogodi kad novinarska priča iziđe vani, opet prelomiti preko njihovih leđa.

To je veliki uspjeh hrvatske policije, policije koja sustavnom torturom proizvodi strah, i na taj strah računa. Računa na to da migranti neće moći izići van s imenima i prezimenima, s “dovoljnim” i “adekvatnim” dokazima. Računa da će onda upravo taj argument manipulativno prema javnosti moći iznositi za potkopavanje argumenata. Računa da je javnosti potrebno malo, da su i providne izlike dovoljne.

Jedna loše sastavljena i neuvjerljiva rečenica od strane MUP-a dovoljna je, izgleda, da zatre stotine fotografija, videa i detaljnih svjedočanstava migranata i izbjeglica. Za ljude koji i ovako imaju užasno malo moći i prostora da iznesu svoju priču, to je iz slučaja u slučaj posve obeshrabrujuće.

Za novinare i novinarke koji se tim pričama bave to je obeshrabrujuće jer kontinuirano stavljamo u rizik svoje izvore, ljude koji već riskiraju čitava svoja tijela i živote, a njihova istinu za hrvatsku se javnost nikako ne može dovoljno “poistiniti”.

Indikativno je i to da je MUP-u, iz slučaja u slučaj, dovoljno da u svojim priopćenjima samo odbaci navode i to je to. Ovako ozbiljne optužbe MUP bi trebao obećati istražiti, a ne samo odmahnuti rukom i reći da su “tendenciozne”. Preozbiljne su da ih se ne bi dubinski razmotrilo i obećalo nepristranu istragu. Gdje su MUP-u dokazi da nisu napravili sve to za što ih se optužuje? Nitko ni ne postavlja takva pitanja.

Parafrazirajmo Božinovićeve riječi s početka teksta, da odgovaraju realnosti: MUP je jedan sustav koji vrlo nekonzekventno i brzo laže kad su u pitanju bilo kakve nepravilnosti u njegovim redovima.

h-alter

1 comment

  1. Lažeš kao MUP, jer si bahat i glup!

Odgovori