«

»

sij. 27 2018

Korupcija uništava Hrvatsku, ali borba protiv nje ne postoji

Korupcija je glavni uzrok iseljavanja i izumiranja Hrvata, kažu stručnjaci za borbu protiv korupcije u toj zemlji. Predlažu osnivanje nacionalne direkcije za borbu protiv korupcije čijeg ravnatelja bi birali građani

Kad se građane pita, korupcija je hrvatski problem broj jedan, ali borba protiv nje nikako da zaživi. Štoviše, stručnjaci s kojima smo razgovarali za Deutsche Welle uvjereni su kako se u Hrvatskoj borba protiv korupcije nikad nije ni dogodila. Predsjednica Transparency International Hrvatska Davorka Budimir, sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić i sociolog kriminala i sveučilišni profesor dr. Renato Matić jedinstveni su u uvjerenju da u Hrvatskoj borba protiv korupcije danas uopće ne postoji.

Dok se službeni Zagreb pripremao za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, pod pritiscima iz Bruxellesa, ubrzano se stvarao zakonodavni okvir koji je trebao osigurati da se Hrvatska, po ulasku, neće naći pod monitoringom EU-a zbog izostanka antikorupcijskih mjera. Zakoni su se prepisivali, a građani su nekoliko mjeseci bili izloženi agresivnim propagandnim akcijama u kojima ih se uvjeravalo da je koruptivno ponašanje neprihvatljivo i da je poželjno da prijavljuju koruptivna nedjela. Odvijala su se i propagandna privođenja moćnih političkih aktera, ali nijedan takav slučaj nije do danas dobio svoj pravomoćni sudski pravorijek, a svi pompozno privođeni uživaju blagodati statusa slobodnih građana.

Više nema ni propagandnih akcija ni promotivnih hapšenja, a problem korupcije jedva da itko više i spominje premda je ona bila glavna tema prošlih predsjedničkih izbora.

„Ne radi se o korupciji nego o veleizdaji”

Sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić, koji je zbog borbe protiv korupcije i ovršnog zakona koji je stotine tisuća građana gurnuo u bijedu, dobio nadimak sudac-pravednik, u razgovoru za DW ističe kako korupcija uništava hrvatsko društvo i da je situacija svakim danom sve gora.

“Korupcija uništava naše društvo, ali nažalost svakim danom svjedoci smo sve gore situacije. Zakoni se pišu po narudžbi lobija pa je tada i svako otimanje javnog novca – našeg novca, zakonito. Što je to korupcija? To je kada se u postupku javne nabave nešto što vrijedi 1 milijun plati 1 milijun i za to se primi ‘naknada’ od 10.000 kn jer ste izabrali baš tog dobavljača. Kod nas je pravilo da se nešto što vrijedi 1 milijun plati 50 milijuna kuna javnog – našeg novca i uzme ‘naknada’ od 100.000 kn, a tada to više nije korupcija već veleizdaja. Prema javno dostupnim podacima pojedini kilometri autoceste su koštali i 150 milijuna kn, a kažu da je Europski prosjek 30 milijuna kuna po kilometru, koliko je koštala i trasa Zagreb Split. Sagradili smo 1.000 km. Dok se građanima prezentira farbanje tunela, nitko se ne bavi razlikom od stotina milijuna ili milijardi kn. Korupcija je kada se Ovršnim zakonom omogući da se pojedinci na troškovima tog postupka obogate dok se siromašni građani tjeraju u bijedu”, naglašava Kolakušić.

Političke elite proizvode društveni kaos jer se u njemu dobro snalaze budući da za njih vrijede posebna pravila. Kolakušić naglašava i da je izrazito prisutna korupcija u pravosuđu, a on se 10 godina već zalaže da sve odluke sudova budu javne, bez anonimizacije sudaca i stranaka jer je sadašnje skrivanje protivno Ustavom određenoj javnosti sudskih postupaka.

Izvor problema – političko kadroviranje

“Nije isto donositi odluke koje odudaraju od prava i zdravorazumske logike pod nadzorom javnosti ili u tajnosti. Nije isto ako je odluka i njezino obrazloženje dostupno samo strankama u postupku ili cijeloj javnosti. Kako u raspolaganju javnim novcem, tako je i u sudskim postupcima osnovni korak protiv korupcije javnost cijelog sudskog procesa. U našem kaznenom zakonodavstvu nedostaju novčane kazne koje bi se izricale uz kazne zatvora za kaznena djela korupcije i utaje poreza. Veliki broj ljudi protiv kojih se vode postupci za privredni kriminal ili korupciju prenio je imovinu na bliske osobe te su dijelovi kaznenih odluka, kojima im se nalaže da plate štetu koju su počinili proračunu, mrtvo slovo na papiru. Ako pored kazne guljenja krumpira izreknete i novčanu kaznu, primjerice u iznosu od 10 milijuna kn, osobi koja na sebi nema ništa, a bila je 10 godina direktor javnog društva iz kojeg su nestale stotine milijuna kuna, začudili biste se kako bi ista bila plaćena u kratkom roku da se novčana kazna zamjenjuje za bezuvjetnu kaznu zatvora kao i za sitne prekršaje”, upozorava Kolakušić.

Sociolog kriminala dr. Renato Matić, koji godinama istražuje korupciju i njezine uzroke, prošle je godine objavio znanstveno istraživanje koje je pokazalo da je političko kadroviranje ključ problema kad je riječ o snažnoj otpornosti korupcije u Hrvatskoj.

“Ljudi koji su stvarali i doprinijeli da se korupcija generira, kad se nađu na poziciji vlasti, kao floskulu predlažu rješenja. Ne može se sustav koji je korupciju stvorio i od nje živi boriti protiv korupcije. Nismo bili korumpiraniji nikad do sad, ulazak u EU nije ništa riješio, političke elite smatraju da su ispunili formu i to je to. Korupcija, u okolnostima političkog utjecaja u javnim profesionalnim strukturama, postaje i opstaje uobičajena, očekivana i poželjna aktivnost, a u okviru očekivanog institucionalnog djelovanja omogućuje se njezina obnova i pojačava otpornost, čak i ako je u društvu ostvaren pomak u razvoju percepcije i svijesti o korupciji. Djelotvorna strategija borbe protiv korupcije započinje razvlaštenjem političkih aktera od bilo kakvoga političkog utjecaja na profesionalne procese i strukture u javnim institucijama, a prvi je korak u tom smjeru raskid s praksom političkoga kadroviranja”, ističe dr. Matić.

Ljudi ne vjeruju da se išta može promijeniti

Predsjednica Transparency Internationala Hrvatska, vodeće nevladine organizacije koja se bori protiv korupcije, Davorka Budimir smatra da borba protiv korupcije nikad nije postojala, da su korupcija i potkradanje države naslijeđe iz bivšeg sustava u koje nitko ne želi dirati jer predstavljaju vrijednosni sustav političkih elita. Formalno se osnivaju institucije koje bi se trebale boriti protiv korupcije, ali im se u Državnom proračunu ne osiguravaju sredstva za elementarno funkcioniranje.

“Korupciju građani uvijek ističu kao jedan od najvećih problema našeg društva, ali kad se već 27 godina ne događa nikakva promjena na tom polju građani počinju vjerovati da se to ni ne može promijeniti i da je korupcija zabetonirana. Političke elite uopće ne žele promjene ni borbu protiv korupcije. Hrvatska je, pod pritiskom EU-a, postavila zakonodavni okvir, usustavila preventivna tijela za borbu protiv korupcije – izabrali smo povjerenika za pristup informacijama, izabrano je Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, osnovano je tijelo koje kontrolira postupke javne nabave. Sve su te institucije bile zamišljene kao neovisne od politike, ali je za rad tih tijela u startu osigurano premalo financijskih sredstava čime su neke od njih bile gotovo paralizirane čak i u obavljanju osnovnih djelatnosti. U slučaju represivnih institucija koje bi se trebale boriti protiv korupcije još je i gore jer ni njima nisu osigurana financijska sredstva da rade brže i učinkovitije. Godinu za godinom glavni državni odvjetnik javno upozorava da nemaju dovoljno materijalnih sredstava za normalan rad. Zbog svega toga smatram da borba protiv korupcije ovdje nikad nije ni bila u fokusu politike”, naglašava Budimir.

Više novca i nacionalna direkcija za borbu protiv korupcije

Uvjerena je kako je izostanak borbe protiv korupcije najveći problem u Hrvatskoj i da je ona glavni uzrok i iseljavanja i izumiranja.

“Sustav je napravljen tako da politika sve kontrolira i sam sustav potiče koruptivne radnje i čitav niz nepravilnosti. Kod nas morate imati političku vezu za zapošljavanje na bilo kojoj razini – od čistačice do menadžera, prosječni građani ne mogu živjeti od svog rada ili znanja. Hrvatska nema problem ni s ustašama ni s partizanima, generacije koje su se rodile početkom rata završile su fakultete, zasnivaju svoje obitelji, njima bivši sustav ništa ne predstavlja. Oni traže reforme i borbu protiv korupcije, ali toga nema i oni naprosto masovno iseljavaju u društva koja provode reforme i bore se protiv korupcije”, zaključuje Budimir i ističe kako do danas političke elite nisu osigurale zakonsku zaštitu prijavitelja korupcije premda se u to kunu u svakoj izbornoj kampanji. Zaštita zviždača, istinska kontrola financiranja političkih stranaka i postupaka javne nabave, primjereno financiranje državnih institucija koje su zadužene za borbu protiv korupcije preduvjeti su da uopće možemo govoriti o namjeri da se ovo društvo bori protiv korupcije.

Sudac Kolakušić naglašava kako je za istinski početak reforme društva i borbe protiv korupcije nužno napokon početi primjenjivati Zakon o porezu na dohodak, koji od 2000. godine daje ovlast ispitivanja stečenog dohotka – imovine, koji je najefikasnije sredstvo za povrat sredstava u Državni proračun i oduzimanje nezakonito stečene imovine.

“Porezni zakoni i postupci su u svim razvijenim državama važniji od Kaznenog zakonodavstva. Porezni postupak je brz jer u njemu građanin mora dokazati iz kojih sredstava je pribavljena imovina, za razliku od kaznenog postupka koji je iznimno skup i dugotrajan, u kojem državno odvjetništvo mora dokazati da je netko primio mito, a što je vrlo često gotovo nemoguće. Dovesti korupciju i pogodovanje u normalnije okvire je znatno brže i lakše kroz primjenu poreznih propisa nego kroz kazneno zakonodavstvo, odnosno, ako se ne dopusti uživanje u plodovima nezakonitog postupanja, onda će takvih postupanja biti sve manje i manje. Nužno je hitno osnovati Nacionalnu direkciju za borbu protiv korupcije čijeg bi ravnatelja građani izabrali neposredno i koji bi odgovarao za svoj rad Saboru pod budnim okom građana”, zaključio je Kolakušić.

metro-portal

 

23 comments

Skip to comment form

  1. Vagabundo

    Sa većinom sadržaja ovog teksta se slažem uz par ograda.

    Pa građani sve biraju. Ne dolaze političari iz svemira nego iz tog istog naroda. I njihovi slugani, poput oplakanih ravnatelja, također dolaze iz tog istog korpusa.

    Nije bitno tko bira, nego koga se bira. Recimo, isti je način izbora ravnatelja u gradu bio i u prethodnim mandatima pa nije podigao nikakavu graju. Graja je sada zbog toga koga se bira, odnosno koga se više ne bira.

    Neće nam pomoći nikakav novac, nego samo duhovna obnova kroz odgoj i obrazovanje i javnu osudu, a ne podršku onima koji dopuštaju biti korumpirani.

    Uvijek će biti devijantnih koji žele korumpirati – bitno je da nema onih koji se daju koruimpirati.

  2. Ubertroller

    i najpošteniji rad u kapitalističkom sustavu je korupcija. Svaka plaća je korupcija. Zašto ? Zato što ljudi primarno rade za novac. Ne kaže se “dobio sam plaću” ili “zaradio sam plaću” nego > korumpiran sam. Svi su danas korumpirani, od najmanjeg do najvećeg.

    1. Vagabundo

      Još jedna od grandioznih gluposti iiz tvoje bogate zbirke.

      Znači stvar su sjebali feničani kad su smislili novac.

      Bojim se da ti ne bi dobro prošao ni u primitivnoj razmjeni 🙂

  3. Smith

    Dva zadnja odlomka su ključna. Antikorupcijski zakoni su u jednoj disfunkcionalnoj državi kao Hrvatska farsa. Sve što je potrebno je konzekventna primjena zakona iz poreznog područja. Korupcija se riješava ispitivanjem podrijetla imovine, tj. usporedbom vrijednosti imovine s visinom prijavljenog poreza. I to je to.

    Poznato je da je Al Capone pao tek kad su ga pritisli poreznici. Eliot Ness nije bio policajac, nego poreznik.

    Naravno da je političko kadroviranje izvor zla. Ali – kao što gore već reče kolega Vagabundo – narod bira te i takve političare. A hrvatski narod je čudan narod, po mnogo čemu.

    Hrvati su inače vjerojatno jedini narod na svijetu čiji znatan dio populacije ne želi svoju državu koju već ima. Ja npr. mogu razumjeti da se netko u II. svjetskom ratu bori protiv ustaškog režima, ali ne mogu shvatiti da pri tome istovremeno ruši i i hrvatsku državnost, kako bi stvorio drugu Jugoslaviju. A znalo se kakva je bila prva… Ja i sada mogu razumjeti da su ljudi ogorčeni hadezeovskom tuđmanovskom Hrvatskom. Ali ne mogu razumjeti one koji bi opet u Jugoslaviju, koji pljuju po svemu što je hrvatsko i koji haškom ološu i sličnim bitangama iz susjednih nedobronamjernih država neograničeno stavljaju na raspolaganje klasificiranu dokumentaciju iz predsjedničkog ureda. Zaista, ne postoji država na svijetu u kojoj bi takvo što bilo moguće!

    1. Stalker

      Smith, priviđa ti se. Nema niti jedne političke opcije u RH koja se zalaže za povratak u Jugoslaviju. Nitko se se ne zalaže za obvnavlajnje zajednice šest naroda i narodnosti. Nitko. Naprosto, nezamislivo je biti u istoj zemlji zajedno sa Šiptarima i Makedoncima odnosno problemima koji oni imaju. ALI, postoje ljudi iz kulture koji se ne daju tucati u zdrav kao dren mozak i opiru se totalnoj negaciji svih vrijednosti koje je Jugoslavija stvorila. Mnoga postignuća su nedostižna i za samostalnu, suverenu i nezavisnu Hrvatsku. To se zove nostalgija i ona je benigna, jer u sebi ne sadrži aktivizam. dakle, dsamo kreteni i idoti mogu smatrati da su neprijatelji hrvatske države oni koji se sa čežnjom sjećaju glazbe, filmova iz perioda 1945-1991.

      1. Zeitgeist

        Ali isto tako i tebi Stalkeru mora biti jasno kako ste vi tada (članovi partije) bili manjina.Poštena inteligencija kako st ih zvali,srednji sloj i radnička klasa ,a nepartijci ,nemaju te nostalgije. A o selu da i ne govorim.Iskorišteni su do zadnjeg atoma svoje snage.

        Uostalom zato je hrvatsko selo i srušilo Jugoslaviju.

        1. Stalker

          Mi, mi smo, mi smo krivi, vi ste… Etiketiraš. Pvo, to su lupetanja da ih pas s maslom ne bi pojeo. Žalim te, jer si bio nepartijac i ništa ti nije bilo lijepo u djetinsjtvu i mladosti?! Ti si oduvijek mrzio Tita i Jugslaviju. Žrtvuješ istinu za glupoarije kako si ti bio na braniku hrvatske države. Ni sam sebi ne vjeruješ, a gdje će ti vjerovati netko tko ima i jedan gram mozga.

          1. Vagabundo

            A ti ne etiketiraš? Nije stvar mržnje nego objektivne ocjene i razumijevanja kako su usporedbe totalno neprimjerene. Kao da uspoređuješ auto iz 1941 i onaj iz 1990. To jednostavno nema nikakvog smisla.

            Dakle, tko u priču o današnjim državama uvodi bivše, nepostojeće, propale i tu pokušava raditi neke usporedbe je totalna budaletina.

            1. Stalker

              De prenesi Zeitgeistu da je i Tuđman bio u partiji. Nije članstvo u partiji kriterij ni za PRI ni za ANTI. Jebote, vas trojica ste kao ona popešina koja govori 2018. da se nalazimo u poratnom vremenu.

      2. Vagabundo

        Netko bi ti mogao reči da nabrojiš koje su to dobre stvari bile, ali to nema nikakvog smisla. Države su neusporedive i dobre stvari ne idu bez loših.

        To je kao da kažeš da se izdvoje neke dobre stvari iz koncentracijskih ili sibirskih logora – ipak su nekad dobivali neke obroke da ne umru od gladi. Zaluđeni će kazati – eto ti nešto dobro čak u takvim ekstremnim situacijama. No, znamo svi da bi to bila cinično podjebavanje.

        Isto tako, spominjanje dobrih stvari iz totalitarnog režima je bespotrebno i samo po sebi totalno promašeno.

        Shvaćajući stvari na taj način, to nikako ne znači da je ovo vrijeme bez problema i negativnosti. Dapače.

        Ovakve usporedbe su sulude i zbog hrpe drugih razloga. To je kao da pitaš čovjeka ima li isti osjećaj gladi prije i poslije ručka. Da bi se uspoređivale epohe na ozbiljan način morale bi se uzeti u obzir svi elementi koji utječu čovjekov život.

        Npr. je li medicina bila bolja onda ili sada? Zdravstvena skrb se promijenila za 10 puta, ako ništa onda zbog ogromnog napretka dijagnostičkih i terapeutskih metoda. Naravno da danas imaš redove čekanja na MR i CT, a onda ih nisi imao, kad onda nije ni bilo tih uređaja. Nije bilo ni laparoskopije i ostalih metoda potpomognutih napretkom računala, koje su danas dio nekog standarda.

        S obzirom na cijenu spomenutih metoda, logično ej da je zdravstvo danas puno, puno skuplje nego onda, a mi ne izdvajamo puno više nego onda – gotovo jednako.

        Dakle, ako gledamo realno, uspoređivati zdravstvo u Jugi i danas u bilo kojoj novoj republici je suludo, pokazuje kako je onaj koji to radi totalni blentov i kako nema pojma o čemu govori. A zdravstvo je jedna od temeljnih ljudskih potreba i stvari o kojoj bi se država trebala skrbiti.

        Slične bi se priče mogle ispričati i u vezi mirovinskog sustava, produženog životnog vijeka itd itd….

        Dakle, vremena su neusporediva, a nostalgija je u redu, jer si ti tada bio lep i mlad, karao sve u 16, bio na vrhuncu snage, itd itd..

        1. Stalker

          Svjedočanstvo o Jugi iz crnog mraka. Kako tako jasno zboriš, a od mraka to nisi mogao vidjeti? Naravno da napredak ide s vremenom, pa tako i u zdravstvu. To ne znači da je napredak donio i bolje odnose. Tebi je napredak ovo što je donijela povijest nama i parazitima, nama i uhljebima? Zar ti ne vidiš da su kola u blatu do osovine? Apsolutno niijedan segment društva ne funkcionira, gospodarstvo je bez perspektive, obrazovanje, sport, kultura, vanjska politika, odnos prema manjinama, starima… katastrofa. Odselila su jš tri bračna para s djecom koje znam…

  4. milenijum

    smith u pravu si , samo dali mi imamo toliko zatvora da odmah primi 15000 ljudi za čije se porijeklo stečene imovine ne zna ili se zna ali se zataškava

    1. Vagabundo

      Imamo li mi toliko istražitelja koji su u stanju predočiti dokaze?

      Nisu li naši zakoni takvi da pogoduju krimninalcima? Ako jesu, koga bi uopće zatvarali i zašto?

      Stalno ste u kontradikciji.

  5. milenijum

    zeitgeist i smith nitko ne želi jugoslaviju , bojim se samo da ona služi kao izgovor kada lopova uhvatiš na djelu aon se odmah poziva da je sudac iz jugoslavije bivši udbaš ili slično , javi se onda crkva daje on pošten građanin ,sto očenašega i briši van iz zatvora a uzeo si recimo 20 miliona kuna ali si hrvatina,reci mi da nije istina .

    1. Vagabundo

      Dosta sudaca jesu bivši članovi partije, mafije, ali i oni koji nisu su došli na svoja mjesta negativnom selekcijom. Opet pitam, zar niste rekli da su zakoni lopovski?

      Onda je svejedno tko je sudac.

  6. milenijum

    vagabundo danas je umro kralj ovrha , komentari u stilu da im je to uljepšalo dan , to dovoljno govori o stanju države.Kažeš članovi partije a tko to od vrhuške koja je dovela do osamostoljenja hrvatske nije bio u partiji ,barem 95 posto,a što je sad ovo nego jednoumlje ili jedno partijski hdz sistem ,ne zapošljavaju se sposobni nego podobni , lopovi na slobodi ostali pod ovrhama itd itd,to nije država za koju smo se borili i dali živote svojih najmilijih, njma je svejedno tko je sudac njhov je a ostali bi trebali imati sinkopu

  7. milenijum

    dva vhunca hrvatskog licemjerja odnosno tri , nema novaca za bolesnu djecu , kupuju se avioni , bespotrebno da kupe kanadere ili helikoptere ok
    2 .nestane u crkvi 50 miliona eu niktko ne odgovar s druge strane država iz proračuna izdvaja 600 miliona kuna za crkvu i ne upita se gdje idu ti novci za bakanalije sumo boraca sa oltara , i tata bi sine
    DA I danas odakle odjednoim 300 eu za prijenos čilića do jučer nije bilo a ima bezbroj takvih događaja

  8. Smith

    @milenijum, ne bi bilo potrebno zatvoriti 15.000 ljudi. Na Zapadu u pojedinim slučajevima postoji mogućnost nagodbe. Dakle, ako je porezni dužnik kooperativan, dobit će rok u kojem mora podmiriti porezni dug i novčanu kaznu, odnosno obaviti povrat nezakonito stečene imovine. U tom slučaju izriče se uvjetna kazna. U suprotnom, slijedi zatvor i prisilna konfiskacija imovine. Također je vrlo važno da se počne od najkrupnijih riba. Nakon toga će se one manje same prijavljivati (što je također slučaj na Zapadu). Uslijed nagomilanog bezakonja to bi bilo optimalno rješenje za Hrvatsku, ali naravno, to je samo znastvena fantastika. Većina Hrvata želi ovakvu državu i zato bira ovakve političare. Koji onda postavljaju Bajića i Cvitana i imenuju tzv. “Ustavni sud” (koji nije sud).

    Inače, drago mi je što kažeš: “tko to od vrhuške koja je dovela do osamostaljenja hrvatske nije bio u partiji, barem 95 posto”. To se uklapa s mojom tezom: “I nakon komunista – komunisti” (ja ih zovem “postjugoslavenski udbokomunisti”). Licemjerno je kad jugonostalgičari kažu da su Hrvatsku uništili nacionalisti, ustaše i sl. Oni pravim hrvatskim patriotima i suverenistima nikada nisu dopustili ni da se približe vlasti.

    1. Edo Bare

      – To se uklapa s mojom tezom: “I nakon komunista – komunisti” (ja ih zovem “postjugoslavenski udbokomunisti”)-

      Pretpostaaljam da misliš na Tuđmana, Mesića, Bobetka, Manolića i ostale državotvorne udbaše. Odakle god dolazili, iz UDBE ili Kanade- Hrvatsku su rasturili lopovi, paraziti ratni i uhljebi. Demokracija u Hrvatskoj nema funkciju zaštite, ona narojanima omogućava kolosalne krađe,

  9. milenijum

    da bi sasjekao hobotnicu koja se duboko uvukla u sve sfere društva tj. lopovsko zločinačka organizacija koja je vrlo blizu veleizdaji nacionalnih interesa nije dovoljno samo uzeti imovinu mora se i odgovarati da bi poslužilo da drugi vide što ih slijedi, kad vidim da je čobi za dokazanih 20 milion K dobio dobrovoljan rad ili ovaj u crkvi stoočenašeka i post onda bi i ja to napravio bez ikakve grižnje savjesti i osigurao svoja četiri naredna pokoljenja da kurcem ne mrdaju. Mora postojati instrument kazne i zatvora i ono što ti kažeš oduzimanje nezakonito stečenog a ne da doživljavamo sudske trakavice koje odlaze u zastaru i nikome ništa, samo dva tri primjera i sve se mijenja kakve sinkope, i ostala sranja

    1. Detroit

      Najveći zlikovci su zakonodavci koji sebi štimaju šanse za krađu tvornica i zemlje. Hrvatska ne može bolje. Kad to shvatimo, bit će nam bolje.

      Zemla bez sustava kazni i nagrada, jer ne zna u kom smjeru ide? Stvarno, gdje mi idemo? U LItvu protiv Rusa? U Afganistanu s Amerikancima koji mrcvare tu zemlju, Protiv smo Slovenije, sporimo se s Božnjacima, Srbijo… A što je najgore zločinci desetkuju svoj narod u Slavoniji.

  10. milenijum

    smith vjerovatno si u pravu što se tiče utaje poreza ,samo što se kod nas radi ne samo o utaji poreza nego o kompletnom kriminalu,od politike stranaka javne nabave,evo ti konkretan primjer tender jedne društvene tvrtke na 38 strani moraš dati ponudu za isporuku bakrenih cijevi a tvrtka ne koristi ni b od bakrenih cijevi i normalno netko da realnu cijenu a netko i lipu , gleda se zbirno i ti si popušio čitav tender jer ovaj zna da neče morati isporučivati bakar.Zatim sudstvo pravosuđe katastar gruntovnice kao da si upao u zmijsko leglo, samo se gleda tko je umro nasljednici i mole boga da se ne pojavi nasljednik i tako u nedogled ti mogu nabrajati primjere.Zato jednostavno odrešeni broj ljudi mora dobro najebati da bi stvari legle na mjesto ,sve ostalo uzaludno. Da ne govorim o strankama koje su generator svega i od vrha politike koja debelo učestvuje u tome i da bude još gore tu je i crkva koja diktira politikom

Odgovori