Koliko virusa?

Ta dva mala balkanska čuda, puna međusobne mržnje i tako slična u svojem nacionalizmu, jedine su dvije države koje su usred pandemije organizirale parlamentarne izbore. Vlasti obiju zemalja, Srbije i Hrvatske, pri tome su u izborne svrhe koristile svoje besprijekorne „uspjehe“ upravo u borbi protiv korona virusa. I lagale, i skrivale podatke o umrlima, sve kako bi se i tamo, i ovdje, na vlasti održala ista korumpirana ekipa koja nije prezala ni da jednu smrtonosnu bolest, a u nedostatku ikakvog suvislog plana razvoja ili reformi, bezočno iskoristi, ne pitajući za cijenu zdravlja svojih građana.

Srpskom je despotu to već pošlo za rukom, osvojio je vlast bez muke, onako kako to rade beskrupulozni demagozi, stalnim lažima, a prema ozbiljnim istraživanjima i radikalnim umanjivanjem broja umrlih u „ratu protiv virusa“. Hrvatska je pak gurnula glavu u pijesak pred novim naletom epidemije, u njezin stručni stožer, sastavljen od članova vladajuće stranke, više ne vjeruju ni ošamućeni desničari jer se pravi podaci o oboljelima kriju, a nakon prve dobre faze u suzbijanju virusa, ustanovljen je model: što manje testiranih, to manje oboljelih! I zato prvi čovjek Nacionalnog stožera i kandidat HDZ-a na skorim izborima uporno tvrdi: „Testiramo točno onoliko koliko je potrebno“, odnosno što manje, pa se zato i ne zna točan broj zaraženih.

Uglavnom, od trenutka kada je takozvani stručni stožer razotkriven kao božansko tijelo u profanoj službi vladajuće partije, pače, kao zbir odanih članova HDZ-a, započela je era otvorenih, prozirnih laži, medijskih manipulacija i dakako ugrožavanja zdravlja građana.

Virus se naime vratio, unatoč molitvama premijera neka počeka malo, barem dok ne prođu izbori, a on na valu pobjede u „ratu s virusom“ dobije još jedan mandat i otpuhne opozicijska zanovijetala kao vladar rijetke, od virusa slobodne države. S takvom je prepotencijom onda ova vlada među prvima otvorila granice za turiste, pa se umjesto oboljelih, čiji broj zabrinjavajuće raste, zbrajaju stranci koji bez ikakvih nalaza ili prepreka ulaze u Hrvatsku, koja pak propašću sezone upada u još dublji ambis recesije i neimaštine. Otuda onda i oduševljenje međunarodnim teniskim turnirom u Zadru, čiji je rezultat niz zaraženih igrača, ljudi, djece… A tukac koji se tu samopromovirao i još družio s tenisačima bio je upravo hrvatski premijer kojemu se pred očima raspao tupavi predizborni slogan „Sigurna Hrvatska“.

Sigurna od čega? Od virusa? Potom je još, kad je zaraza u Zadru buknula, pucao sam sebi u nogu odbivši otići u samoizolaciju, dakle javno se protiveći dojučerašnjim strogim naredbama svoga „stručnog“ stožera za obranu od pandemije. Nego je blebetao kako bi ga opozicija strpala u karantenu, ali da „taj film neće gledati“, te nastavio, zajedno s članovim stožera, koji su mahom na izbornim listama njegove stranke, bauljati Hrvatskom, odašiljući građanima užasnu poruku da nikakve mjere, od držanja razmaka do nošenja maski, zapravo nisu potrebne. A doktorica koja je koliko jučer, s pozicije neupitne stručnosti, poručila kako su oni koji odbijaju samoizolaciju nakon kontakta sa zaraženim osobama zapravo „bioteroristi“, sada smatra kako premijer zbog kontakta sa zaraženim Novakom Đokovićem ne treba u izolaciju.

Drska i bezobzirna ekipa takozvanih stručnjaka, hitajući po moguću postizbornu fotelju, optužila je dakako građane za novo buktanje virusa jer da su se „previše opustili“, premda je upravo vlast proglasila kraj pandemije, otvorila mjesta masovnog okupljanja, diskoteke, noćne klubove…, uz propagandnu famu o „Sigurnoj Hrvatskoj“. Sve kako bi spasila turističku sezonu, pa stoga stekla svako pravo na novi mandat.

Sada, kada je virus pokazao da ne haje ni za kakvu Hrvatsku, opet je na snazi odluka o obaveznom nošenju maski u javnom prijevozu, iako su do nedavno isti epidemiolozi tvrdili da su maske beskorisne, naprosto zato jer ih nije bilo. Briga za zdravlje građana ustuknula je tako vrlo brzo pred pohotnom trkom u izbore, lažnim prikazom stvarnog stanja i nastojanjem da se privuku turisti bez čijeg će novca država teško, ako ikako, preživjeti. Zato ne bilo koji turisti, ne ni domaći, nego oni dubljeg džepa, makar i s virusom, nikako ne i građani država s „istoka“ regije, susjedi to jest, za koje su granične rampe danima spuštene jer je tamošnji, takozvani balkanski virus mnogo opasniji od talijanskog ili američkog, pa ga „Sigurna Hrvatska“ ne želi importirati. Nešto poput onih domaćih „bioterorista“, poput čovjeka koji je iz samoizolacije otišao na svoju njivu baciti gnoj, sam samcat, da bi potom platio kaznu od 8 tisuća kuna.

Samo dva mjeseca kasnije premijer niti je proglašen „bioteroristom“, niti je dužan, po riječima iste stručnjakinje, otići u izolaciju, a nakon bliskog kontakta sa zaraženim tenisačima. Nego su teroristi danas naši istočni susjedi, s izuzetkom Hrvata iz BiH, vjernog glasačkog tijela HDZ-a, za koje je pak granica preko noći širom otvorena.

I time je pred same izbore vladajuća stranka obznanila svoj jedini program, kao temelj „Sigurne Hrvatske“ – trajno širenje virusa šovinizma.

tacno

1 comment

  1. Ovdje je laž istina. Prakticiranje Orwella.

Odgovori