Kako uništiti kokošarenje lokalnih šerifa? Samo jakim privatnim sektorom

“PRODO veru za večeru”, rekli bi u Srbiji. Ta stara poslovica koja se izvorno odnosi na one koji su se radi nekog osobnog probitka odrekli vjere svojih predaka za kakvu materijalnu korist, može se odlično primijeniti na današnja uhićenja.

Ako je i slovo istinito u onome što USKOK tvrdi, stvar je gotovo tragična. Imamo, dakle, lika koji za mjesto u upravnom tijelu (ne posao, dakle već mjesto s naknadom od možda 2000 kuna, ali i mogućim utjecajem) daje “znak zahvale” uvaženom političaru u obliku 10.000 kuna.

Prodaja obraza za mizernih 10 tisuća kuna 

Dakle, nakon 90-ih i mažnjavanja cijelih firmi, pa nakon Sanaderovog doba i milijuna, čini se da je i politički mito osiromašio i spao na to da visoki dužnosnici, izravno izabrani, popularni, kokošare za smiješne iznose – prodaju se obraz, položaj, ugled sve, za 10.000 kuna. Druga USKOK-ova priča je samo malo manje patetična – lažiraju se SMS-ovi zbog kampanje, a kandidatima se daju pitanja i odgovori za testiranje kako bi dobili običan, čak i ne baš dobro plaćeni posao u javnoj upravi.

Govorimo, dakle, ako je išta od onoga što je USKOK rekao točno, o korupciji na najnižoj razini – novcu za mjesto gdje se dobiva kakva sitna naknada ili namještanju posla za običan službenički posao, davanju pitanja i odgovora za testiranje.

Kako smo došli do toga? Stvorili smo pogrešan društveni model

Kako smo uopće došli do toga? Govorimo o popularnim, neposredno izabranim političarima, koji su čak i slovili za poštene i aktivne u svom kraju. Ne govorimo ni o milijunima, pa da nam je jasno zašto je netko krenuo u kriminalne radnje – ako uspije, osigurao je i sebe i familiju. Govorimo o 10.000 kuna, cijeni bolje klime ili osrednjeg bojlera za centralno grijanje u stanu.

Društveni model koji smo stvorili je očigledno pogrešan. A to je društveni model ogromne i snažne države, koja zapošljava ogroman broj ljudi i gdje je izvan IT-ja (koji je rastao najviše jer političari nemaju pojma čime se IT bavi) ne omogućava poduzetništvo, ne omogućava jake privatne firme, ne omogućava da u hrpu zanimanja i znanja zaradite iole pristojnu plaću.

Država koja je glavni poslodavac je generator korupcije

Osim nešto jakih firmi visoke tehnologije i uvjetno turizma – u Hrvatskoj je država sve i sva. Trebate dozvolu za nešto? Pitajte političara. Trebate posao? Pitajte političara. Trebate asfalt do kuće? Pitajte političara. Osim uže politike, tu su stotine i stotine firme i tisuće ustanova kojima politika izravno upravlja. Posebno je to izraženo izvan par velikih gradova.

Hrvatska je osiromašila i poslovi u javnom sektoru su često jedini. To je samo po sebi generator korupcije. Da postoje kvalitetno poduzetništvo, jake firme, poduzetnici koji traže radnike – moć i uloga političara bi bili bitno manji, ovako su političari nekakva polubožanstva koja svojim odlukama mijenjaju sudbine cijelih obitelji.

Ne dijele samo poslove, određuju i sudbinu poduzetnicima

Mnogi od vas koji ovo čitate imaju neko poljoprivredno zemljište u primorskim županijama, djedovinu gdje je poljoprivreda davno napuštena i, realno, tu samo može rasti kupina – no uz nešto lobiranja lokalnog političara vaše zemljište može postati građevinsko i vrijedno desetak puta više. Odjednom umjesto pola šalice divljih kupina imate za kupiti dva stana u Splitu ili Zagrebu i potpuno promijeniti financijsku strukturu obitelji u naredne tri generacije. Postoji li išta primamljivije za mito od toga? Pravi papir, pravi potpis i pravi pečat – umjesto nekoga tko razvlači minuse do prvoga, najednom ste europska srednja klasa.

 
 

Čak i dobiti preko političkog kontakta sasvim običan posao, “radno mjesto” kako se u nas to voli zvati, u dobrom dijelu Hrvatske znači jako puno, znači razliku između lošeg posla na određeno vrijeme i gospodina službenika koji ima stalni posao, stalnu plaću, mogućnost kredita. U većini Hrvatske političari određuju sve i sva. Štoviše, određuju sudbinu i poduzetnicima jer treba prikupiti hrpu dozvola i raznih papira, što može ići brzo i ne mora, pa će na kraju čak i privatni investitor radije zaposliti neki rod ili prijatelja lokalnog političara nego nekog sposobnog.

Treba im oduzeti moć upravljanja privredom i zapošljavanjem

A zamislite drugu situaciju – da su uvjeti za poslovanje u Hrvatskoj bolji, da nema stotina i stotina državnih i firmi u vlasništvu gradova i općina, već samo ugovornih partnera države, da imamo vaučere u školstvu (čime se čuva socijalna komponenta, ali omogućava izbor korisniku) i da je primarni način dobivanja posla i napredovanja – znanje i kvaliteta rada. U tom slučaju političari bi radili samo ono što im je posao – obavljanje temeljnih zadaća države. Politički neopterećene firme bi zapošljavale one koji su najbolji, a javni sektor koji bi ovisio o vaučerima bi također pazio da posao dobiju oni koji najbolje rade.

Jedino poduzetništvo, privatizacija svega državnog (osim vrlo malo infrastrukturnih firmi) i vaučeri u sustavu obrazovanja te demonopolizacija zdravstva i zdravstvenog osiguranja gdje korisnik usluge može birati gdje će koristiti usluge, a ujedno se čuva i opća dostupnost tih usluga – uzimaju moć političarima da odlučuju o ljudskim sudbinama. 

Izmišljanje prijetnji je možda i najgnjusnija stvar koju smo danas doznali

Moć koju političari imaju u Hrvatskoj je prevelika. Narod ih je gurnuo u neku orbitu nedodirljivosti, pa dogovaraju namještanje poslova telefonom, isplaćuju provizije u gotovini – dakle, dovoljno su bahati da ne koriste čak ni svima dostupnu kriptiranu komunikaciju i plaćanje u bitcoinima. Telefon i lovu na ruke u uredu. Strašno.

Lik koji izmišlja prijetnje kako bi preko kaznene prijave došao do toga tko ga denuncira u kampanji (naime, za klevetu i uvredu bi morao privatno tužiti) također govori kako su ti likovi postavili sebe iznad sustava – nema što on sam tužiti, tu je država, a on će “zapapriti” lažnom prijavom za prijetnju (možda najgnusnija stvar od svega ovoga danas).

Nema nikakvog opravdanja

Naravno, sada će se javiti i mnogi s opravdanjima kako su HDZ-ovci zamračili milijune, a ovi “nešto sitno” i time opravdavati nestašluke “svojih” jer se u Hrvatskoj, naravno, gledaju samo oni drugi, a za svoje nalaze opravdanja. Opravdanja nema. Pola je tisućljeća prošlo otkada su Dubrovčani dali uklesati na vrata gdje se ulazilo u palaču Velikog vijeća: OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE (Zaboravite privatne, bavite se javnim poslovima).

Stvari u Hrvatskoj treba mijenjati, jasno je, dok uopće ima tko više nešto mijenjati, a prva stvar je oduzeti političarima preveliku moć kakvu sada imaju. Država se mora maknuti iz privrede, maknuti koliko je moguće i iz javnog sektora. Jaka i svemoćna država koja dijeli novac i “radna mjesta” je samo država gdje će političari prvo uzeti sebi pa onda dati ulizicama, kako bi na kraju i poneka mrvica ostala ostalima. 

index

6 comments

Skip to comment form

  1. U Slavonskom Brodu, priča se, nije moguće ništa snimiti, ništa od razgovora i dogovora, jer se isti odvijaju na livadama i periferiji. Više se potrudite organi reda! Ne stavljaju se mikrofoni samo u kola i urede!

  2. U Slavonskom Brodu smrdi, smrdi, strašno smrdi.

    1. Tu ne pomažu mirisi, nego čišćenje!

  3. “Stvari u Hrvatskoj treba mijenjati, jasno je, dok uopće ima tko više nešto mijenjati, a prva stvar je oduzeti političarima preveliku moć kakvu sada imaju. Država se mora maknuti iz privrede, maknuti koliko je moguće i iz javnog sektora. Jaka i svemoćna država koja dijeli novac i “radna mjesta” je samo država gdje će političari prvo uzeti sebi pa onda dati ulizicama, kako bi na kraju i poneka mrvica ostala ostalima. ”

    U Brodu mogu poredak šerifovanja mijenjati još nekoliko osoba. Ostali su kao jaje jajetu. Najgore je što svi znaju kako se čapa.

  4. Blok B, u pravu si. jedina osoba koja može donijeti kvalitetne promjene u B rodu je SLAVICA LEMAIĆ !

  5. Slažem se da bez promijene nema boljeg odnosa kod nas. Ne samo u Brodu nego u cijeloj Hrvatskoj.

Odgovori