Jako dobar posao

Njihove institucije rade svoj posao, a gdje su rezultati?

Svojedobno su neki “zajedljivi” novinari/mediji ismijavali dvomandatnog predsjednika RH Stjepana Mesića kada je lakonskom beznačajnicom “neka institucije rade svoje posao” želio izbjeći komentar neke škakljive državne/političke situacije. Najčešće također impregnirane sumnjom na korupciju, kriminal, trgovanje političkim utjecajem, etc  te financijski čak i teže od upravo razbuktale tzv. vjetroelektranske afere što je uhićenjima 13 ljudi, dvojicom u bijegu, četvero u jednomjesečnom istražnom pritvoru (prvooptužena bivša gradonačelnica Knina Josipa Rimac) i naprasnim razrješenjima dužnosti izbacila opet HDZ u korupcijsku orbitu. Neka institucije rade svoje posao, bila je Mesićeva krilatica kada je – valjda u  najdrastičnijem slučaju u mandatu – bio osumnjičen za korupciju u kupnji finskih borbenih vozila Patria. Ta su beznačajnica o institucijama koje rade svoj posao kasnije papagajski proširila svim političkim diskursima i slijeva i zdesna. Pod svoje ju se sada uzeo i premijer Andrej Plenković.

“To mi smješta obavještajno podzemlje”, ironizirao je Mesić, “suteren i neobavještajno nadzemlje pa i međuzemlje”. Tko je Plenkoviću smjestio aferu vjetroelektrane, ako nije sâm sebi radi predizbornog usmjeravanja reflektora javnosti na institucije koje rade svoj posao, zasad je enigma. Naravno da je važno i prevažno za svaku iole zreliju demokraciju i vlast da institucije rade svoj posao regulatora zakonitosti i pravde u državi.

Afera Patria je jedno vrijeme žarila i palila u tzv. desnim i desnijim od desnih medija – koji i inače nikako nisu mogli progutati Mesićev glasno deklariran antinacifašizam – široj javnosti se manje-više fućkalo, a potom je pometena pod tepih. Mesiću vlas nije pala s glave ni zbog navodnih inih grijeha, npr. znatnog poboljšanja stambenog stanja, etc. Institucije (ni)su radile svoj posao? Bivša HDZ-ova oktroirana premijerka Jadranka Kosor pozivala se na institucije koje rade svoj posao u aferi Daimler. RH je 2003. godine kupio za 84 milijuna eura 210 vatrogasnih vozila, ali se pročulo iz stranih izvora da su s 1,7 milijuna podmazani visoki državni dužnosnici. Tresla se brda, rodio se miš: institucije (ni)su odradile svoj posao? Nikomu od osumnjičenih navodno trgovaca političkom moći nije vlas pala s glave. Iako nije prvi ni originalan autor beznačajnice neka institucije rade svoj posao, bivši dvomandatni gazda bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku simbolično se uzima kao tata te vrsti političkog jeguljanja.

Kada je god posrijedi – opravdana ili ne, nije bitno – prozivka za korupciju, trgovanje političkim utjecajem, notorni kriminal, sumnjivo bogaćenje ili koje druge nezakonite radnje tipa lijeva ruka, desni džep, klijentelizam i nepotizam, rodijačka/ortačka pogodovanja, unaprijed namještene javne nabave, etc., osumnjičenima je i njihovim šefovima prva crta obrane od javnog oka, represivnog i pravosudnog tretmana “mesićevizam” – neka institucije rade svoj posao. Oni s boljim pamćenjem sjetit će se pokoje, je li, zgode kad su jaka imena vladajuće politike i uvezani tzv. poduzetnici (u izvornom i prenesenom smislu), nerijetko bankomati stanovitih polit-ideoloških opcija, pritisnuti o represivno-pravosudni zid zavapili isti taj “mesićevizam” što ga sada u aferi vjetroelektrane opetuje Plenković i zborno, od slova do slova trbuhozbore svi niži u HDZ-u: od raspuštenog šefa tzv. Visokog doma Gordana Jandrokovića do zadnjeg ministra/ice u tehničkom pogonu – neka institucije rade svoj posao. Među na brzaka 13 uhićenih i dvojicom u bijegu, HDZ-ova je sitnež, s najvidljivijom Josipom Rimac, koju je u Kninu izborno detronizirao neovisni Marko Jelić.

Uhićenja su provedena uz (unaprijed organiziranu?) medijsku halabuku – ponajviše državnog tzv. javnog medijskog servisa HRT-a – samo tjedan nakon što je HDZ-ova tzv. stabilna saborska većina sat-dva prije no što je raspušten Deveti saziv parlamenta izabrala (uz 40 glasova protiv)  svoju glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek umjesto otkrivenog masona Dražena Jelenića, kojemu je bila zamjenicom. Koincidencija ili slučajnost? Nije važno kad institucije rade svoj posao.

A kako institucije rade svoj posao, ako rade i kada rade, javnosti s boljim pamćenjem razvidno je iz represivno-pravosudnih postupaka ili epiloga, ako ih je bilo, koruptivno-kriminalnih slučajeva/afera u kojima se povlače odreda HDZ-ovi politički/dužnosnički kapitalci. Od Ive Sanadera, Nadana Vidoševića, Petra Čobankovića, Damira Polančeca i ine tzv. stare garde do Plenkovićevih osobnih izbora – Tomislava Tolušića, Gabrijele Žalac, Lovre Kuščevića, Gorana Marića, Martine Dalić, Damira Krstičevića etc. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa uzelo pod svoj sitnozor neke od njih, pa i samog Andreja Plenkovića, što je šefu HDZ-a nagazilo kurje oko dovoljno bolno da pobrza – s ministrom uprave Kuščevićem – novim zakonom uškopiti to povjerenstvo. Uz pljesak predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović koja se nikad nije očitovala Nataši Novaković o tomu što je radila sa šeficom svog kabineta desetak dana u SAD-u na prijelazu iz 2016. u 2017. godionu, gdje se naslikavala kako na ulici pred ogradom Bijele kuće daje izjavu HRT-u. Institucije su davali svoj posao pa se ni danas još ne zna tko je sve to platio, koliko i kakav je to posjet.

Nijedan premijer u tri desetljeća tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene nije u tri i pol godine mandata maknuo iz vlade čak 15 od 21 ministra – odreda zbog javnog pritiska: sumnji na korupciju ili zatajenu imovinu u imovinskoj kartici – pa Plenkovićevu “najuspješniju vladu dosad” (kako tvrdi, a moraju ponavljati svi i njegovi ljudi) oporba naziva protočnim bojlerom. Od sastava koji je predstavio 19. listopada 2016., danas su uz njega još samo ministar financija Zdravko Marić, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek, ministar turizma Gari Cappelli te ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić koji je počeo kao ministar rada i mirovinskog sustava.

“Pokaže li se istragama da je netko učinio kazneno djelo, za to treba odgovarati, bez obzira na ime i prezime i stranačku pripadnost”, kazao je premijer u povodu uhićenja u aferi vjetroelektrane u kninskomu zaleđu, navodno najvećem investicijskom poslu u RH, vrijednom dvije milijarde kuna. “Nema nedodirljivih i naša poruka je jasna: dosta je korupcije!” Ako institucije rade svoj posao, kako tvrdi i maše brzopoteznim smjenama Josipe Rimac s dužnosti državne tajnice (čije se ime vrtilo i kao moguće ministrice uprave, nakon Kuščevićeve smjene) i Ane Mandac s dužnosti pomoćnice ministra gospodarstva, što je s naslijeđenim upitnicima iz inih skandala? Recimo, afere Borg, vlasničke gimnastike koncerna Agrokora i sudbine razvlaštenog Ivice Todorića koje je pandemijska kriza (samo?) gurnula u institucijski ćorsokak. Gdje su rezultati institucija koje rade svoj posao u vezi s izvješćima čak američkog Stade Departmenta, Europske komisije i inih o visokom stupnju korupcije u RH kojoj država ne zna stati na kraj, odnosno o neučinkovitom/nepravednom pravosudnom sustavu?

Kako institucije rade svoj posao u odnosu na optužbe domaćeg civilnog društva i međunarodnih humanitarnih organizacija da hrvatska policija krši zakone, međunarodne konvencije i na granicama neljudski postupa prema izbjeglicama/migrantima na putu “u Njemačku”? Jesu li institucije zatajile u istragama učestalih zrakoplovnih havarija sa smrtnim iskodima u vojsci, pojavama kriminala, uživanja opijata u vojnim misijama, etc.?  Što je s neredom u školstvu, drastično uneređenom najduljim štrajkom i epidemijom bolesti SARS-CoV-2? Je li Nacionalni stožer Civilne zaštite moćniji – kojim ustavnim ovlaštenjem – od državne institucije, Ministarstva znanosrti i obrazovanja, pa zadire u temeljna ljudska prava i slobode čak u uvjetima tehničke vlade i raspuštenog Devetog saziva tzv. Visokog doma? Kako pojmiti premijerovu tvrdnju da uhićenja u vjetroelektranskoj aferi nisu igrokaz u kojem instiotucije koje rade svoj posao igraju glavnu ulogu? Gledajte ljudi, nema pardona ni prema vlastitim neposlušnicima s prstima u pekmezu, “vlada premijera Plenkovića” striktno provodi devizu: korupcija no pasaran!

“U svakom slučaju”, tvrdi premijer, “riječ je o akciji koja je plod neovisnog i samostalnog djelovanja pravosudnih i policijskih tijela, kako i treba biti. Politika naše vlade, mene osobno (jezična nakaradnost, sic transit) i HDZ-a je stalna, kontinuirana i beskompromisna borba protiv korupcije.” Da je to točno, RH ne bi trpio zvučne pljuske iz inozemstva upravo zato što međunarodne institucije tvrde kako hrvatske državne institucije ne rade svoj posao na način kako se to čini u zrelijim demokracijama i kako Plenkovića dnevno opovrgavaju domaći mediji izvješćima o drastičnim primjerima mita i korupcije u zdravstvu, sudstvu, javnoj upravi, etc. Ako se u pravo vrijeme ne “podmaže” prave ljude na pravimu mjestima, može se i umrijeti u bolničkom krevetu, neke dozvole čeka se dulje no što se čeka Godota, na pravdi boga završava se u zatvoru ili prolazi lišo i za najteža kaznena nedjela… Naravno, institucije rade svoj posao?

Zdrobiš više od 80 milijuna javnih kuna (afera Planinska), pa  dva sata umjesto jednog dana zatvora guliš krumpir za opće dobro (sic transit) u staračkom domu. I tu, dakako, institucije rade svoj posao? Udarnički još rade i na slučajevima HDZ-ovih tzv. kapitalaca gdje se višemilijunske optužnice protekom vremena tope takorekuć do konobarskog bakšiša u boljem lokalu. Čak je i institucija bivše predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović itekako odrađivala svoj posao, pa su mediji već u veljači 2016. izvijestili kako je pomilovala 25 kriminalaca, gospodarskih dugoprstića, plagijatora, krivotvoritelja javnih isprava, osuđenika za izazivanje teških prometnih nesreća, za fizičko nasilje, prijetnje, etc. Među njima su Leon Sulić, bivši tajkun i bjegunac pred pravdom, znân po 15 milijuna otuđenih kuna u aferi Croatia bus, te Danko Seiter, poslovni partner najvećeg donatora kampanje Kolinde Grabar-Kitarović.

Najveći dio tih što se njima moraju baviti institucije koje rade svoj posao dolaze iz HDZ-a. Zato što HDZ obnaša vlast u državi 23 od njezinih 30 godina? A moć i novac su izazov nad izazovima, a ljudi su samo ljudi. Mnogi svjesno preslabi pred izazovima i zato ulaze u politiku. Sada je tehnički premijer u kritično praskozorje parlamentarnih izbora prisiljen uvjeravati birače u dvije stvari: prvo, HDZ je prvi/najžešći borac protiv korupcije u zemlji i, drugo, koruptivne radnje krimen su pojedinaca te nemaju nikakve veze sa strankom. Tomu imaju poslužiti i masovna uhićenja u aferi vjetroelektrane, pa upali li, održat će glavu iznad vode.

Rimac je odradila svoje i više je nema u Plenkovićevoj viziji HDZ-a nakon uvjerljive pobjede na unutarstranačkim izborima, a rep sumnji i navodnih razloga za tretman institucija koje rade svoj posao što ga ona vuče iz razdoblja gradonačelnikovanja Kninom nije joj preporuka za napredak u političkoj karijeri. Ni Plenkoviću motiv da Josipu Rimac koristi kao adut za bildanje biračke potpore na parlamentarnim izborima. Dalo se zaključiti takvo što već za smjene ministra uprave Lovre Kušćevića, premijer ju nije uzeo u obzir za njegovu nasljednicu.. Ali ime Josipe Rimac – u dobi od samo 25 godina najmlađe gradonačelnice Kraljevskoga grada (uz Grad heroj Vukovar druge “ikone” Tuđmanove Hrvatske) – dovoljno je politički zvučno da zasjeni ostatak HDZ-ovog sitneža kojemu zbog afere, dokazala im se krivnja ili ne, predstoji stranačka metla. Politička oporba i slijeva i zdesna te dio javnosti, ne doživljavaju ozbiljno događaj koji više sliči režiranoj predstavi no tomu da institucije rade svoj posao. Također neki dan i medijski bombastično uhićenje supruge Tomislava Karamarka kao notorne kriminalke, pretres njezinih poslovnih prostorija i – puštanje braniti se sa slobode. Čemu parada, prijetnja praznim pištoljem?

Po MUP-ovom priopćenju – kojim ministarstvom upravlja potpredsjednik vlade i Plenkovićeva desna ruka Davor Božinović, istodobno i prvak Nacionalnog stožera Civilne zaštite što čeprka po ljudskim pravima i slobodama u ime kolektivne zaštite zdravlja i života – “u tijeku su uhićenja državnih dužnosnika i gospodarstvenika zbog sumnje da su počinili kaznena djela protiv službene dužnosti i gospodarski kriminalitet s obilježjima korupcije. S realizacijom višemjesečnog kriminalističkog istraživanja PNUSKOK je počeo u petak ujutro na području Zagreba, Splita, Knina i Gračaca”. Nešto kasnije, kada su već podsmješljivo reagirali dio medija, politike i javnosti, iz službenik je represivnih izvora dodatno priopćeno da su uhićenja poduzeta prije no što je to uobičajeno budući da je “istraga kompromitirana” te se željelo “zaštititi prikupljeni dokazni materijal”. Ne bi bilo prvi put da tajne i vrlo povjerljive informacije kao kroz rijetko sito cure u medije/javnost iz institucija koje rade svoj posao, a svojevrsna je pljuska državnim špijunima da je Josipa Rimac sama otkrila u svom automobilu prislušne uređaje i prijavila institucijama koje rade svoj posao. Sic transit.

“Ispada da se nekakva istraga raspala, ustvari i da je onda brže-bolje, u zadnji tren odrađeno sve, svi privedeni, podignut će se optužnice…”, reći će predsjednik RH Zoran Milanović. “Ne znam, želim samo da zbog interesa stabilnosti institucija Državno odvjetništvo ima argunente za to. Jer, ako nema, ispast će smiješni.” Šef predizborne tzv. Restart koalicije i predsjednik SDP-a Davor Bernardić drži kako je sve to Plenkovićev spin da bi se odvratila pozornost, sakrilo afere s Inom, ministrom Tomislavom Ćorićem i navodnim vladinim praćenjem novinara te ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića kojega je istraživački novinar Domagoj Margetić snimio u jednom zagrebačkom restoranu u društvu USKOK-ovog optuženika Ratka Mačeka. Na snimci se čuje kako novinar pita ministra o susretu s optužernikom, a Bošnjaković mu odgovara: “Pa što onda? On je po Ustavu nevin!” Zašto ne bi bio i mimo Ustava kad su ministar i optuženik – prijatelji; susreli su se slučajno? Institucije rade svoj posao.

“Svi dobro znaju da je ovo najkorumpiranija vlada u hrvatskoj povijesti i da je iz nje zbog sumnji u korupciju moralo otići 11 ministara”, komentira Davor Bernardić. “Tri godine smo gledali državnog odvjetnika (Dražen Jelenić, op. a.) koji je na neki način i štitio korupciju, tri godine se po tom pitanju nije radilo apsolutno ništa, a onda se radi mjesec prije izbora ne bi li se sakrilo afere. I Hrvatski sabor zadnji dan zasjedanja imenuje novu državnu odvjetnicu. To se ne radi. Zašto DORH nije radio tri godine? Zašto ona kao zamjenica glavnog državnog odvjetnika nije radila? Ovdje je manje-više sve jasno.” Nastavi li se ovako, ironizira član tzv. Restart koalicije Goran Aleksić (Snaga; saborski zastupnik u Devetom sazivu), “HDZ neće imati ljudi za izborne liste, neće pokriti sve izborne jedinice”. Plenković računa da ima dovoljno oštar mač za presjeći gordijski čvor pa se nije želio odreći ni ostavkom privremeno sklonjenog potpredsjednika vlade i ministra obrane Damira Krstičevića, iako je ispraćen s dužnosti skandaloznim otkrićem – uz prethodno “zaborabljene” u imovinskoj kartici  silne ladanjske kvadrate – kako je za bagatelnih 146.000 kuna kupio dva stana u središtu Zagreba što ih je MORH platio 2,2 milijuna javnih kuna.

Sve je po zakonu, institucije rade svoj posao. Možda su tek domoljubna svijest i moral otplahutali na kvasinu? Krstičević i dalje treba Plenkoviću baš koliko mu Josipa Rimac – otpravljena u Remetinec na mjesec dana – više ne treba na način na koji je trebala Ivi Sanaderu, pa Jadranki Kosor, Tomislavu Karamarku i samom premijeru do uvođenja vlade u tehnički status održavanja hladnog pogona institucija koje rade svoj posao. I to je to. Sljedeće točke u predizbornom cirkusu, ruku u vatru, još se izvjesno vrijeme neće razlikovati od prethodnih. Vrag je vražji ta opojna smjesa političke moći, novca i srebroljublja dok institucije rade svoj posao.

h-alter

1 comment

  1. Bili su i ostali zločinačka organizacija i stranka opasnih namjera.

Odgovori