Napisati danas redak – dva o 27. srpnju/julu, Danu ustanka naroda i narodnosti Hrvatske i BiH u Drugom svjetskom ratu, znači izložiti se mogućim uvredama onih kojima je povijest počela prije 20-ak godina, kad se za njih upalilo svjetlo i osvijetlilo im izlaz iz mračnoga i opasnoga tunela socijalizma. Hrvatska je dala 290 narodnih heroja. Njihova imena nosile su osnovne i srednje škole, tvornice, bolnice i javne ustanove. Onda su ih se samo odjednom, pod utjecajem druge ideologije, počeli sramiti, pa su tvornice s imenima narodnih heroja Rade Končara, Josipa Kraša ili Marijana Badela postale samo: „Končar“, „Kraš“ i „Badel“.Ne biti historičar, a napisati danas redak – dva o Danu ustanka naroda i narodnosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu, 27. srpnju/julu, znači biti malo izgubljen u prostoru i vremenu. Izlagati se mogućim uvredama onih kojima je povijest počela prije dvadesetak godina, kad se za njih upalilo svjetlo i osvijetlilo im izlaz iz mračnoga i opasnoga tunela socijalizma i samoupravljanja. Ali, i nadati se razumijevanju drugih koji i danas cijene tekovine antifašističke borbe i narodnooslobodilačkoga pokreta.
Partizani u Drvaru (FOTO: Wiki)
Ustanak protiv fašističke okupacije, a pod komunističkim vodstvom, naglo je, potkraj srpnja 1941. godine, zahvatio teritorij od Drvara, preko Glamoča i Bosanskoga Grahova do Donjega Lapca i Srba u Hrvatskoj. Ustaška vlast je odmah krenula u odmazdu nad civilnim stanovništvom i tako izazvala rasplamsavanje ustanka na Baniju, Kordun, Liku, Dalmaciju, Gorski Kotar i postupno na područje čitave Hrvatske. Oko 200.000 hrvatskih boraca sudjelovalo je u narodnooslobodilačkom pokretu, a oko 64.000 je poginulo.
ZABORAVLJENA POVIJEST: Nekada važna remekdjela, simboli kojih se danas svi stide
LUPIGA U KUMROVCU: Sretan ti rođendan druže Stari, a kapitalizmu pas nek pozdravi mater!
UZ 8. MAJ, DAN OSLOBOĐENJA ZAGREBA: Ulice i trgovi pamte
ŠTO JE NAMA ANTE PAVELIĆ: Tinja li u Hrvatskoj još uvijek ustaštvo?
Grad Drvar odlikovan je Ordenom narodnoga heroja. Kad su nacističke snage osvojile Jugoslaviju, Bosna i Hercegovina potpala je pod upravu fašističke Nezavisne Države Hrvatske. U rano jutro, 27. jula 1941. godine, počeo je napad partizana na ustaške jedinice koje su zauzele grad. Drvar je istoga dana oslobođen, te, s povremenim kraćim prekidima, cijeli Drugi svjetski rat uglavnom bio slobodni grad u kome je djelovala i takozvana „Drvarska republika“. Dao je taj grad 15 narodnih heroja.
Ubrzo se ustanak proširio i na ostale krajeve (FOTO: Srp)
Kad bi netko imao hrabrosti danas napraviti anketu među populacijom Hrvatske mlađom od, na primjer, trideset godina, te im predočiti imena narodnih heroja NOB-a s pitanjem znaju li tko su te osobe, možda bismo se mi, koji poštujemo i njegujemo tekovine toga hrabroga vremena, razočarali više od očekivanoga. Orden narodnoga heroja bilo je drugo najviše vojno odlikovanje u Jugoslaviji. Ustanovljeno je 15. kolovoza 1943. godine odlukom Vrhovnoga štaba. Ordenom su se okitila 1.322 borca Narodnooslobodilačkoga rata, te 22 strana državljana, i to najveći broj posmrtno. Od toga broja, Hrvatska je dala 290 narodnih heroja. Njihova imena nosile su osnovne i srednje škole, tvornice, bolnice i javne ustanove. Onda su ih se samo odjednom, pod utjecajem druge ideologije, počeli sramiti, pa su tvornice s imenima narodnih heroja Rade Končara, Josipa Kraša ili Marijana Badela postale samo: „Končar“, „Kraš“ i „Badel“.
Orden slobode bilo je najviše vojno odlikovanje i njegov nosilac iz Hrvatske, pored Josipa Broza Tita, je general Ivan Gošnjak, borac španjolskoga građanskoga rata. Među gradovima koji bi se trebali dičiti Ordenom narodnoga heroja, pored spomenutoga Drvara, je i Zagreb. Kao što su to i Beograd, Cetinje, Ljubljana, Novi Sad, Prilep i Priština. Što osnovnoškolci, srednjoškolci, studenti, budući pokretači razvoja društva, o svemu ovome uopće znaju? Na kojim vrijednostima će graditi budućnost? I tko ima pravo danas ove činjenice nipodoštavati i omalovažavati?
6 comments
Skip to comment form
Budite sretni da ovo ne vide keleminci i ćorići.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/srb-pod-opsadom-policije-prosvjednici-na-celu-s-kelemincem-blokirali-cestu/908936.aspx
Mora se priznati da neoustaše krasi upornost.
Dan antifašističke borbe je 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred. To je neprijeporna povijesna činjenica.
Moguće je također i obilježavanje 27. srpnja 1941., ali ne ovako. Treba jasno reći da je to dan pobune hrvatskih Srba protiv NDH pri čemu su se udružene četničko-partizanske srpske snage suprotstavile ustašama (da, i četnici su se do 1945. prodavali pod antifašiste!), ali i počinile stravične pokolje nad hrvatskim civilima u susjednim selima. Razvoj događaja je tadašnjim pobunjenicima s povijesne strane dao za pravo, ali tek 50 godina poslije nakon izbijanja oružane pobune protiv demokratske Hrvatske na istom mjestu pokazala se puna povijesna slika: obje oružane pobune trebale su ustvari poslužiti spašavanju velikosrpske Jugoslavije, a ne nekakvoj antifašističkoj borbi (kao u Brezovici).
Službena beogradska politika se NIKADA nije odrekla velikosrpskog svetosavlja. Njima je dobra svaka Jugoslavija: kraljevska, četnička ili komunistička, sasvim je svejedno.
Isto tako ne priznaju nikakvu Hrvatsku: ni ustašku, ni komunističku, ni demokratsku. Zaboravimo li ovo ikad, opet ćemo skupo platiti.
Samo nadopuni komentar odgovorima na ova pitanja:
– Protiv koga i čega se borio Prvi sisčaki partizanski odred?
– Protiv koga i čega su se borili ustanici u Srbu?
Ne škrtari u opisima!
@Popac, za tebe:
Prvi sisački partizanski odred se borio protiv ustaša i njemačkih nacista, za slobodnu socijalističku Hrvatsku u sastavu Jugoslavije.
Ustanici u Srbu su se borili protiv NDH. Onaj četnički dio se kasnije uz talijansku pomoć borio i protiv partizana. Pobunjenici iz Srba (partizani i četnici, 1941. i 1991.) su se borili za velikosrpsku Jugoslaviju, čineći pritom pokolje nad hrvatskim civilima.
Iz wiipedije:
“Prvi sisački partizanski odred osnovan je 22. lipnja 1941. u šumi Žabno pokraj Siska.[1] Sisački je odred bio prvi antifašistički partizanski odred u Hrvatskoj te u Jugoslaviji.[1] Osnovan je na dan napada nacionalsocijalista na Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika.
Imao je 79 boraca koje je predvodio zapovjednik Vlado Janić Capo. Pripadnik ove postrojbe bio je i pokojni stožerni general HV-a Janko Bobetko te Franjo Knebl. Kako su u odredu većinom bili Hrvati (osim jedne žene – Srpkinje Nade Dimić),[2] borilo se uglavnom na hrvatskom području, a završetak Drugoga svjetskog rata doživjelo je 38 njegovih boraca. Osnutak sisačkog odreda označio je početak organizirane antifašističke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je, aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. U postrojbama Narodnooslobodilačke vojske (NOV-a) borilo se oko 230.000 boraca iz Hrvatske.”
Tvoje poznavanje povijesti je TENDENCIOZNO. Bobetko i ostali su se borili u sastavu NOB-a… za Jugoslaviju pod vodstvom KPJ.
I koja je to razlika boriti se protiv ustaša i boriti se protiv NDH kao što ti razlikuješ? Isto zlo. Nije NDH samo teritorij, nego ustaše, zločini, pokolji, Jasenovac…
DA, ustanici u Srbu su bili na današnji dan 1941. uglavnom Srbi, ali kasnije su tijekom NOB-a partizanski borci iz tog kraja imali ISTE ciljeve i istu ideologiju kao i Prvi sisački partizanski odred.