Jagoda Kljaić: Restart – nomen bez izazova

Najprije sam mislila da je neki tobože suvremeni i moderni ispad Davora Bernardića, sukladan njegovim godinama. A godine nose i zablude. U ovom slučaju zabluda je bila moguća u odnosu na riječ iz stranog jezika, naravno engleskog, podvostručena vjerovanjem da će baš riječ privući mlađe članove biračkog tijela da 5. srpnja usmjere svoj glas prema njoj, toj riječi.

Onda sam razgovarala s nekim starijim poznanicima, ali doslovno starijima, dakle, blizu osamdeset ili koju više jer, i oni su biračko tijelo, i glasat će. Ne bi oni za HDZ, ali ne znaju za koga bi. Poznat im je Bernardić, Mrak Taritaš, svi drugi manje od Plenkovića, Jandrokovića ili Krstičevića. I jedni i drugi i svi treći i ostali puno obećavaju, ali tim mojim sugovornicima nekako se stalno u glavi vrti narodna mudrost: obećanje ludom radovanje.

–  A šta bi oni napravili, kad si ni ime nisu znali smisliti – tek će jedna od seniorki iz ekipe društvenih i državnih promjena unatrag osamdesetak godina.

Nomen est omen, još jednom se potvrđuje.

Tko god da je smislio nomen lijevoj koaliciji političkih stranaka, nije smislio zanimljivo, a još manje privlačno, poticajno, izazovno. Restart!? Kao da je obične ženske sise nazvao breast umjesto sise, pa neka si svatko zainteresiran izvoli zamišljati što bi u toj ponudi moglo biti za njega. A u Restartovoj ponudi uistinu ima za svakoga ponešto, svakom glasaču srce može zaigrati kad čuje neku obećavajuću riječ, slogan, parolu, kao da je birana baš prema njegovim potrebama. Istinabog da je za sada sve zamagljeno, liči na kišu koja se približava žednoj i suhoj zemlji, ali je daleko, daleko, dok stigne do raspuknutih brazdi možda više neće ni biti mokra, već pretvorena u suhi vjetar.

Ako bi, u tom prvom nedjeljnom danu srpnja, koalicija – sadašnja opozicija – dobila mogućnost prevage u Saboru i sastavljanja vlade, hoćemo li se: restartati, restartovati ili restarirati?

Poznati su mi mnogobrojni pokušaji, i vlastiti i poznanika mi, kretanja od novog starta. Od početka dijete sa svakim ponedjeljkom koja bi već u utorak bila zaboravljena; preko okretanja nove ploče u raznim životnim situacijama a posebno u međuljudskim odnosima; od pokušaja novog starta u drugom poslu, gradu, stanu, sa drugim muškarcem … radoznali i nestrpljivi uvijek žele biti na novom početku, u strahu da im nešto važno ne promakne. I sve nekako završi podjednako onome prije tko zna kojeg starta.

Da li je to baš novi start ili bi ipak bio restart? Nisam o tome puno razmišljala dok ne shvatih da je takozvana lijeva koalicija spremna za restart. Ne zvuči obećavajuće. Dodatak rječice „re“ riječi „start“ zapravo znači: povratak na početak. Kad u olimpijskim utrkama na 100 ili 1 000 metara, svejedno s preponama ili bez, bude ponovljen pucanj za start, to znači samo jedno: ispočetka, novi start. Postoji stroga linija koja to određuje, pa bi se ponavljanje moglo nazvati restartom zato što se ono ranije ne računa, više ne postoji. U toku same utrke nema restarta.

Hrvatska kao država u utrci je sama sa sobom. Građani su navijači, a političke stranke suci, iako bi u demokraciji trebalo biti obrnuto: građani suci, stranke navijači. U takvoj utakmici s obrnutim pravilima moguće je njen nastavak nazvati restartom. Brišemo sve dosadašnje, počinjemo ab ovo – to bi značilo restart.

Koalicija koja je sebe nazvala Restart zna da to nije moguće. Zato je za sebe trebala složiti neko drugo ime, bliže istini i mogućnostima. I razumljivo svima čije moguće glasove priželjkuje. Već sama riječ koja u sebi od sedam slova ima pet suglasnika, varirajući samo tri vrlo oštra: r, s, t, uz to ponavljana pet puta, nije simpatična riječ, da ne kažem da je sama po sebi odbojna. Riječ „golem“, naprimjer, ima tri suglasnika od pet slova, ali to su nježniji suglasnici, ne ulijevaju strah, ne aludiraju na opasnost kao riječ „restart“.

Sasvim lično: taj naziv – Restart koalicija – je zapravo katastrofalan; ništa ozbiljno ne govori jer većina ljudi uopće tu riječ ne razumije ili ne zna izgovoriti; mislim da je potpuni promašaj, vrlo je ružna, a mene podsjeća na riječi: repetiranje, strijeljanje.

Kako vjerovati da će Restart koalicija napraviti nešto dobro za građane Hrvatske kad sami sebi nisu znali osmisliti nomen koji bi bio njihov omen?

7 comments

Skip to comment form

  1. Mislila sam reći da je SDP izdao sve što se moglo izdati: radnike, studente, žene, manjine… ali reći ću samo da ih je iznevjerio.

  2. “Brišemo sve dosadašnje, počinjemo ab ovo – to bi značilo restart.”

    Čisto prcanje. U tom smislu trebalo bi imati vremeplov.

  3. Kako god, Restart je siv u odnosu na mrak, tminu, crnilo, tamu, pomrčinu kojom Hrvatsku obasjava HDZ i njegovi stravični partneri.

  4. – Koalicija koja je sebe nazvala Restart zna da to nije moguće.

    A ono… budimo realni, tražimo nemoguće? Što je dalji cilj prijeđe se veća dionica puta prema njemu.

  5. Beljak najviše izaziva nepovjerenje, jer je tijekom unutarstranačkih izbora u HSS-u (kad je dolazio na čelo stranke) suspendirao svoju internu političku konkurenciju, kako članovi ne bi za njih glasali. Što bi taj tek radio da dođe na vlast? Zabranio svima političko organiziranje koji nisu na njegovoj liniji? Ili nešto još gore. Netko stoji iza njega i gura ga, ali time čini loše i stranci i koaliciji.

    1. Beljak je više na tragu Radića i izvornih HSS ideja nego njegovi prethodnici koji su se stapali s HDZ-om do neprepozntljivosti, a što je prijetilo da stranka nestane.

  6. Sjetih se one davne pobjedničke izborne noći kad su SDP-ovci trijumfirali, i pomislih naivno sad će se konačno nešto pozitivno za popljačkane, osiromašene i obespravljene mase početi zbivati i stat će pljačka i iseljavanje, ali već nakon prvog obraćanja Milanke TV kameri i njenog glupog “gle´ajte”, poštapalice koju koriste podkapacitirani kad se počnu izmotavati, shvatih da stranka s idiotom takvog kalibra i to još isturenom u prvi plan i u prvo pobjedničko obraćanje, nema kadra i ne misli ozbiljno. I HDZ i SDP su lice i naličje onog novčića “Glava – ja pobjeđujem, pismo – ti gubiš”, s kojim onaj koji ga baca u zrak gubi u svakom slučaju. I već znam što će esdepenjare prvo reći ako se vrate i ako nam se kao nova vlast obrate, reći će “Gle´ajte … ”
    Treba li ih birati? “Pa, gle´ajte, oni su isto toliko antisocijalni i profiterski kao i mafija, isti bućkuriš, različita etiketa.”

Odgovori