Izlet u pokret

Nepunih godinu dana od osnivanja, Škorin Domovinski pokret sve je manje pokret, a sve više politički nedefinirana družba koja traga za smislom svog postojanja nakon što joj je propala namjera da bude presudni partner u sastavljanju vlasti. Lica na koja mogu sa sigurnošću računati slaba su postava, bitno slabija i od onih koje imaju konkurenti na parlamentarnoj desnici desnijoj od HDZ-a, naročito Most

Družina koja se rasipa – Miroslav Škoro i Karolina Vidović Krišto (foto Patrik Macek/PIXSELL)

Karolina Vidović Krišto i Milan Vrkljan napustili su prošlog tjedna parlamentarni Klub Domovinskog pokreta, pa se brojno stanje u tom tijelu Škorinog političkog projekta smanjilo na njih desetero. Spomenuti dvojac otišao je s obrazloženjima koja kažu da je Miroslav Škoro skrenuo ulijevo i da želi uvesti jednoumlje među DP-ove parlamentarce (Vrkljan) te da je pod kontrolom “duboke države” i da ne želi inzistirati na rasvjetljivanju HDZ-ovih korupcijskih afera (Vidović Krišto). Predsjednik stranke odgovorio im je ovako: “Vrkljan je odlučio izaći pod krinkom ne znam čega, a mislim da je to jedan veliki ego i sujeta. Žao nam je zbog toga, i nismo svjesni zašto se to dogodilo, jer smo Karolini Vidović Krišto nudili mjesto potpredsjednice Sabora. Ona je bila potpredsjednica odbora u ime DP-a, on predsjednik Kluba… No te njihove skrivene agende ćemo saznati u razdoblju koje dolazi.”

S izbornih lista Domovinskog pokreta, podsjetimo, u aktualni saziv Sabora izabrano je šesnaest poslanika, no njih četvorica odmah su se odvojila u klub Hrvatskih suverenista, jer nisu ni bili članovi Domovinskog pokreta: to su Hrvoje Zekanović, Marijan Pavliček, Željko Sačić i Marko Milanović Litre. Vidović Krišto bila je na listi Domovinskog pokreta kao nezavisna kandidatkinja, pa je Milan Vrkljan, donedavni šef Kluba zastupnika DP-a, zasad jedini izvorni DP-ov zastupnik bez kojeg je ostao Miroslav Škoro. Teško, međutim, da će se osipanje zaustaviti na tome. Među desetero trenutačnih članova DP-ovog Kluba jedino Zlatko Hasanbegović i Ivan Penava nisu formalno u članstvu Škorinog pokreta.

Hasanbegović i Penava mogli bi biti sljedeći koji će napustiti saborski Klub Domovinskog pokreta, a izgledni kandidat za izlazak mogao bi biti i Ante Prkačin

Premda je Hasanbegović bio najavio stapanje svoje ionako papirnate partije Blok za Hrvatsku s Domovinskim pokretom, to se još uvijek, koliko je poznato javnosti, nije dogodilo i vjerojatno se neće ni dogoditi, s obzirom na to da traju turbulencije u ekipi na brzinu okupljenoj oko poznatog zabavljača. Što se tiče vukovarskog gradonačelnika Penave, on je krajem prosinca prošle godine osnovao svoju stranku i navijestio da će na lokalne izbore u svibnju izići u koaliciji s DP-om, ali u svjetlu novih okolnosti ne bi bilo iznenađenje da se ta koalicija i ne dogodi.

Zlatko Hasanbegović i Ivan Penava (FOTO Patrik Macek/PIXSELL)

Hasanbegović i Penava, dakle, mogli bi biti sljedeći koji će napustiti saborski Klub Domovinskog pokreta. Kad je riječ o Hasanbegoviću, Milan Vrkljan to je donekle i najavio na odlasku iz DP-a. “Hasanbegović je rekao: ‘Ja nisam 8. C, pa da moram svako jutro dolaziti i reći što ću danas govoriti'”, izjavio je Vrkljan, osuđujući Škorine pokušaje da uspostavi kakvu-takvu disciplinu i koordinaciju unutar DP-ovog saborskog kluba, odnosno da zaustavi soliranje pojedinih zastupnika po rubu pameti, ponajprije Karoline Vidović Krišto. Penava je pak samim formiranjem stranke koja nosi njegovo ime i prezime dao do znanja da nije impresioniran Škorinim političkim kapacitetima i putem kojim se kreće. No treba biti oprezan u procjenama kad se radi o Hasanbegoviću i Penavi. Obojica su dosad pokazala zavidno umijeće preživljavanja usprkos političkoj lijenosti koja se očituje u nezainteresiranosti za sve teme koje se tiču realnosti i života hrvatskih građana: antisrpstvo, antijugoslavenstvo i antikomunizam jedino su čime operiraju u javnom prostoru, ali znaju izračunati s kojom im je opcijom najisplativije izići na izbore i kako najbolje politički utržiti ono s čime raspolažu. Zbog toga i jesu pohitali k Miroslavu Škori uoči prošlih parlamentarnih izbora, mada i jednog i drugog od Škore razdvaja duboki i široki kanjon političkih razlika. Ukratko, njih dvojica ništa neće poduzeti zbog idejne principijelnosti: što god učine, to će biti izraz osobne računice i osobnih interesa.

U pogledu udaljenosti od stavova stranačkog vođe, sličan je slučaj i s još jednim DP-ovim parlamentarcem – Antom Prkačinom. Je li i on izgledni kandidat za izlazak iz Škorinog kluba u Saboru? Tu procjenu još je kompliciranije iznijeti nego onu o budućim postupcima Penave i Hasanbegovića. Prkačin je nesumnjivo blizak političkim razmišljanjima Vidović Krišto, Hasanbegovića i Penave, no uz Škoru ga vežu osobne spone i jasno mu je da ga ne bi bilo u Saboru bez privatne naklonosti i lične popularnosti stranačkog vođe.

Tko ostaje? Uz Škoru, koji je i jedan od dvoje potpredsjednika Sabora iz opozicijskih redova, tu je njegova sestra Vesna Vučemilović, novi predsjednik Kluba zastupnika Stjepo Bartulica, zabavljač izgubljen u politici Davor Dretar, nekadašnja istaknuta članica Mosta iz Slavonije Ružica Vukovac te više-manje anonimni Stipo Mlinarić Ćipe i Daniel Spajić. Potonja dvojica i ne mogu otići iz DP-ovog Kluba, jer su u Sabor ušli kao zamjene za biznismene Marija Radića i Krešimira Bubala, dvojicu najvažnijih Škorinih ljudi. To su lica na koja Domovinski pokret može sa sigurnošću računati, ali to je slaba postava, bitno slabija i od onih koje imaju konkurenti na parlamentarnoj desnici desnijoj od HDZ-a, naročito kadrovski osvježeni Most. To nije ekipa koja može biti uvjerljiva prijetnja HDZ-u. Oni više djeluju kao rezervni sastav za HDZ-ovu parlamentarnu većinu, ako se Andreju Plenkoviću iz nekog razloga ozbiljnije zakompliciraju odnosi s nekim od trenutačnih koalicijskih saveznika.

Domovinski pokret otpočetka je, od osnutka u veljači prošle godine, postavljen na slabe temelje. Nakon što je u prvom krugu predsjedničkih izbora osvojio više od 460 hiljada glasova, Škoro je ispravno zaključio da toliki broj glasača ne može i nema zbog čega baš sasvim iščeznuti do parlamentarnih izbora, odnosno da ima životnu priliku za brzopotezno stjecanje relativno velike političke moći. Stvorio je Domovinski pokret, a onda je u taj brod počeo ukrcavati i ljude i ideje mimo ikakvog plana i sistema: malo persona iz bliskog privatnog kruga, malo razvikanih ljutih desničara, malo poslovno i karijerno zainteresiranog svijeta, malo onih koji su se istaknuli u ratu i kojima je rat centralna kvalifikacija za sudjelovanje u javnom životu; pa onda malo nacionalizma i međuetničkih tenzija, malo ekonomskog i političkog liberalizma, malo suverenizma, malo konzervativizma, malo estrade i lakrdijaštva. Po sličnom principu sastavljane su i izborne liste Domovinskog pokreta za srpanjske parlamentarne izbore. Nije se razmišljalo ni korak dalje od izbornog dana i ni centimetar dalje od očekivanja koje je bilo totalno zaslijepilo Škoru i sve kojima je bio okružen: radilo se o relativno realnom očekivanju po kojem ni jedna velika stranka neće moći da dosegne saborsku većinu bez petnaestak-dvadeset zastupnika Domovinskog pokreta, a takva pozicija otvorila bi, naravno, neslućene mogućnosti postavljanja ultimatuma, ucjenjivanja i općenitog trgovanja političkom moći. To se, međutim, 5. srpnja 2020. nije dogodilo. HDZ-u se posrećilo da može formirati vlast i bez DP-a i bez ikog tko je desnije od HDZ-a. Već 6. srpnja moglo se pretpostaviti da će Škorino izborno okupljanje “s koca i konopca” u okolnostima postizbornog razočaranja rezultirati razlazima i osipanjima u kratkom roku.

Škorin pokret nije uspio pronaći i afirmirati svježe, ugledne i kompetentne ljude na razini županija, gradova i općina, nije uspio razviti iole relevantnu mrežu ogranaka po zemlji

Svega desetak dana poslije srpanjskih izbora, izvor iz Škorinog pokreta povjerio je Novom listu da slijedi “rebrendiranje” koje bi trebalo dovesti do toga da se DP smjesti negdje između Plenkovićevog HDZ-a slijeva te Mosta i Hrvatskih suverenista zdesna. U prošlih šest mjeseci nisu se dali primijetiti organiziraniji i sustavniji radovi u pogledu najavljenog “rebrendiranja”, kao što se nije dalo uočiti ništa iole sustavno i organizirano u općem djelovanju DP-a. Pozicioniranje između HDZ-a i radikalnije desnice zbilo se, međutim, samo od sebe, odnosno odlascima iz Kluba DP-a, a rekosmo da treba očekivati da struja i slučaj dodatno odnesu Škoru u tom smjeru. Nevolja je što bi se lako moglo ispostaviti da na političkoj sceni nema ni mjesta ni potrebe za opcijom koja se minimalno razlikuje od moćnog HDZ-a.

Uz Škoru ga vežu osobne spone – Ante Prkačin (FOTO Patrik Macek/PIXSELL)

Jedini moment koji još uvijek izdvaja DP jest lik Miroslava Škore, no i taj se balon pomalo ispuhuje, jer sad se vidi da dotični nije sposoban dati hrvatskoj politici neku novu vrijednost i potaknuti neka nova pozitivna strujanja u politici. To pokazuje i kontinuirani pad rejtinga Domovinskog pokreta u istraživanjima javnog mnijenja: sad su na šest-sedam posto biračke podrške, s tendencijom pada.

To će pokazati i rezultati svibanjskih lokalnih izbora. Domovinski pokret nije uspio pronaći i afirmirati svježe, ugledne i kompetentne ljude na razini županija, gradova i općina, nije uspio razviti iole relevantnu mrežu ogranaka po zemlji, pa ne postoji čak ni u najvećim gradovima, osim na papiru. Nije uložen ni naročiti trud u taj posao na kojem se bazira svaka politička organizacija s većim ambicijama. Iznevjerena srpanjska očekivanja još uvijek nisu preboljena, a ta nezaliječena rana mogla bi odrediti ishod i ovog – dosad najozbiljnijeg – političkog pokušaja Miroslava Škore.

portalnovosti

1 comment

    • Nana on 19.01.2021 at 14:19

    Strašna hrvatska zbilja. Kakve moralne vertikale, da se izbljuješ.

Odgovori