«

»

ruj. 11 2018

Ivo Goldstein: Pelješki most bit će najskuplji spomenik dubinski promašenoj politici. Bit će to naša ‘katedrala u pustinji’

Gradnja cestovnog koridora preko Neuma bila bi kudikamo racionalnije rješenje od gradnje mosta. BiH ga je odbila, a Hrvatska je od njega olako odustala. Kakva šteta za obje zemlje!

 Pretpovijest Pelješkog mosta počinje prije 300 godina kad su se Dubrovčani htjeli osigurati od presezanja Mletačke Republike pa su kod Neuma dali Osmanskom Carstvu izlaz na more.

Moderna povijest Pelješkog mosta počinje 1997., kad je ideju o tome da bi autocesta prema Dubrovniku trebala mostom prijeći na Pelješac i zaobići BiH lansirao tadašnji dubrovačko-neretvanski župan, danas pokojni Ivan Šprlje (inače iz redova SDP-a). HDZ je u prvom trenutku odbio ideju (jer neće valjda komunjara nama određivati prometnu strategiju?!), ali ju je već sljedeće godine prihvatio tada visoki HDZ-ov dužnosnik Luka Bebić. I tako je Pelješki most 2000. ucrtan u prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije. Premijer Ivo Sanader, računajući da je autocesta došla gotovo do Splita, a i gospodarski su pokazatelji bili pozitivni, počeo je snažno gurati ideju o izgradnji mosta, pa je 2005., bez pravih priprema, prvi put otvorio radove.

Reagirale su bosanskohercegovačke vlasti, jer su smatrale da most ugrožava slobodan prolaz prema Neumu. Sljedeće su godine dvije strane dogovorile da će se most povisiti, a središnji luk produžiti.

HDZ-ova je Vlada s karakterističnom i nepodnošljivom lakoćom opet krenula u radove oko mosta 2007., uoči izbora, bez ikakvih ozbiljnijih priprema, bez dogovorenog sustava financiranja. Tada su uređene pristupne ceste, čak je izgrađen jedan pilon (koji će Kinezi ubrzo srušiti). I potrošeno je puno novca.

Samo koji dan pošto je Sanader dao ostavku na premijersku dužnost, u srpnju 2009., Vlada Jadranke Kosor najavila je da će se Pelješki most, zbog ekonomske krize, graditi sporijim tempom. Nabačena je tada i 2015. kao godina završetka gradnje.

Otprilike tih godina jedan moj sarajevski prijatelj, inače Hrvat, u nastupu ironije snažno je podržao gradnju mosta, iako je bio svjestan da se radi o preskupom i neisplativom projektu. Naime, zaključio je kako je najvažnije da je realizacijom te ideje hrvatska politika definitivno prihvatila suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

I to priznavanje bosanskohercegovačkog suvereniteta na području Neuma zapravo je ostala jedina dobra stvar u čitavoj priči o mostu – valja se prisjetiti da je predsjednik Franjo Tuđman u svojim najboljim danima predlagao zamjenu teritorija, što bi uključivalo i priključenje neumskog prostora Hrvatskoj.

Sada smo u danima i tjednima kada kineski izvođač počinje pripreme za gradnju mosta koji će, kad se izgradi, biti vječni pokazatelj dubinski promašenih strategija i politika Hrvatske (ali i BiH).

Argument koji se danas najčešće koristi – naime da će se mostom “spojiti” hrvatski teritorij koji je “prekinut Bosnom i Hercegovinom” (premijer Andrej Plenković nedavno je malo varirao tezu – “ovako Hrvatska postaje jedinstvena”) jednostavno je pogrešan i loš, i ne opravdava projekt. A kad se krene od krive osnovne premise, onda će biti krivi i svi izvedeni zaključci.

Ključni motiv ulaska u takav projekt trebao je biti uspostava brze i sigurne komunikacije prema Dubrovačkom primorju i jugoistočnoj Hercegovini, a sve u sklopu izgradnje autoceste Trst – Atena.

Radovi na gradilištu mosta praktički su 2009. stali, a onda ih je Milanovićeva Vlada 2012. službeno dokončala. Obrazlagalo se to svjetskom krizom, ali se pokušavalo iznaći i alternativno rješenje – financijski podnošljivije od skupoga, neisplativog i zapravo nepotrebnog mosta. Tada je EU financirala studiju predizvodljivosti u kojoj je trebalo analizirati ne samo most kao rješenje nego i zatvoreni koridor kroz zaleđe Neuma.

– Strateški je cilj Vlade da efikasno poveže dijelove hrvatskog teritorija, što je i cilj EU-a. Ovaj se projekt ne bi smio politizirati, nego valja vidjeti koje je rješenje cjenovno najpovoljnije – rekla je tada ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, ne sugerirajući nijedno od mogućih rješenja. Međutim, bilo je i prije i tada i poslije posve jasno da je cestovni koridor preko Neuma kudikamo najjeftinije i najefikasnije rješenje. Zašto on nije krenuo u realizaciju? Priča nije nimalo jednostavna.

Ideja o koridoru imala je i ima razne protivnike: u pregovorima o koridoru bosanskohercegovačka strana iskazala je tvrde stavove, nesnalaženje i neshvaćanje. Kao prvo, tražila je kompenzaciju za koridor kod Neuma u nekoj vrsti povlaštenog statusa BiH u luci Ploče. Takva “trgovina” nije bila moguća, jer to ne dopuštaju pravila EU. Uostalom, luka Ploče građena je i funkcionira uglavnom kao izvozno-uvozna luka BiH, pa susjednoj državi ne treba nikakav povlašteni status u luci. A “koridor” kroz neumsko zaleđe samo bi tehnički bio pod hrvatskom kontrolom, a pravno i faktički pod bosanskohercegovačkom. On bi trebao privremeno, dok BiH ne uđe u EU, biti tako napravljen da se u njega na bosanskohercegovačkom priključku ulazi kroz naplatne kućice, a istovremeno i kroz kontrolu putovnica. Vozila koja se iz pravca Metkovića kreću prema Dubrovniku i obratno prolazila bi bez te kontrole.

No ta se spojnica može (ili se mogla) tako projektirati da bude i dio buduće autoceste Trst – Atena koja će, jednom kad se sagradi, ionako, nedvojbeno, ići znatnim dijelom preko bosanskohercegovačkog teritorija.

Mogao se i morao se dogovoriti privremeni koridor. Ako su dvije Njemačke na vrhuncu Hladnog rata mogle uspostaviti cestovne koridore prema Zapadnom Berlinu, nitko me ne može uvjeriti da naše dvije (prijateljske?) države nisu mogle učiniti isto. Kao i mnogo puta do sada u povijesti, i ovom smo projektu pristupili prigodničarski i politikantski. Svakako suprotno logici dobroga gospodara.

BiH je iz realizacije koridora mogla višestruko profitirati – mogla je već sagraditi dio buduće autoceste, mogla je taj prolaz naplatiti, mogla je Hrvatskoj uštedjeti novac za druge projekte, a ne da se pati s mostom. Mogla je, naposljetku, skinuti sadašnji problem Pelješkog mosta s dnevnog reda, a ne da on opterećuje bilateralne odnose dviju zemalja u vrijeme kad one imaju na stolu neusporedivo važnije probleme. Da u bosanskohercegovačkoj politici ima više racionalnosti i sposobnosti dogovaranja, sami bi se zalagali za izgradnju koridora kod Neuma.

Suočena s bosanskohercegovačkim odbijanjem, hrvatska je strana odustala, očito ne iskoristivši sve pregovaračke potencijale i argumente. Trebalo je pitanje neumskog koridora staviti na vrh prioriteta, iskoristiti političke i diplomatske kanale da se taj problem riješi. BiH više treba Hrvatsku nego što Hrvatska treba BiH.

Istovremeno, Milanovićeva se Vlada suočila i s opozicijom u Hrvatskoj: snažnom političko-medijskom propagandom tih je godina Pelješki most – to “spajanje” hrvatskog teritorija – već ušao na listu “neupitnih vrijednosti”, odnosno u panteon onih ideja i projekata koji su tobože pitanje “biti ili ne biti” hrvatske državnosti (pala je i ideja da se nazove po nadbiskupu Stepincu). Sve je to u međuvremenu i formalizirano – Vlada je bez obzira na ekonomsku, prometnu i financijsku neopravdanost izgradnje, Pelješki most proglasila ključnim za nacionalne i strateške interese RH.

Oni koji inzistiraju na “spajanju” misle je to neka važna geopolitička, geostrateška ili gospodarska činjenica. Ističe se i kako je neprilično da se do Dubrovnika putuje preko bosanskohercegovačkog teritorija, da je neprilično da se dvjema graničnim policijama moraju dvaput pokazivati dokumenti. Bilo je i tvrdnji da autocesta treba mimoići BiH zbog opasnosti od islamskih radikala, što je duboko netočno i uvredljivo. A što je te radikale do sada sprečavalo da djeluju u BiH i Hrvatskoj, a onda bi, kad se sagradi autocesta, počeli najednom djelovati?! Autocesta Trst – Atena, jednom kad se dovrši, u dužini od oko 400 km ići će kroz Albaniju, zemlju koja je većinski muslimanska. Hoće li tamošnji muslimani biti prijetnja i kako će se od njih autocesta štititi?

Dakle, trebamo li se uopće do Dubrovnika voziti isključivo po hrvatskom teritoriju? Naprimjer, najbrža i najbolja veza između Innsbrucka i sjeverozapadnih dijelova Austrije (Salzburg, Beč) i dan-danas ide preko njemačkog teritorija, i nitko od toga u Austriji ne pravi pitanje.

Želi li Italija graditi most preko Mesinskog tjesnaca stoga što želi “spojiti” Siciliju s kopnom ili zato što vidi jasne ekonomske interese?

Što bi se dogodilo da je Rusija željela ili da poželi “spojiti” Kalinjingradsku oblast s maticom zemljom? Mogao je, da su zainteresirane strane (Litva, Poljska, EU i Rusija) pokazale intransigentnost koja inače krasi naše prostore, izbiti Treći svjetski rat.

Jeste li čuli da Španjolska u Pirenejima ima enklavu od 13 kvadratnih kilometara, grad Llíviu, s oko 1500 stanovnika, koji je okružen francuskim općinama, udaljen oko dva kilometra od španjolskog teritorija? I nema nikakvih problema.

Most su zagovarali i zagovaraju i oni koji imaju razne partikularne interese – nekima je u interesu da Hrvatska realizira skupe ili vrlo skupe projekte. Neki već vide u mostu priliku za nekretninski biznis u njegovoj okolici. Sve je to posve razumljivo i logično (i nije protuzakonito), ali je na Vladi i na javnosti da takve projekte kanaliziraju na općedruštvenu korist.

Ne mogavši slomiti te otpore, Milanovićeva je Vlada bacila koplje u trnje te zaključila da koridor nije moguće realizirati. Na temelju takve konstatacije francuska je studija, predstavljena potkraj 2013., preporučila most kao najpovoljnije rješenje, pa je pokrenuta procedura da se projekt prijavi na program konkurentnosti i kohezije fondova EU za razdoblje 2014.-2020.

Europskoj komisiji, kao svakom birokratiziranom organizmu, važno je samo to da je prijedlog u formalnopravnom korektno napravljen i ne razbija glavu time koji će projekt biti predložen – EU računa na zrelost politike i administracije zemalja članica da će predložiti za sebe najisplativiji projekt (ili projekte). I tako je Pelješki dobio podršku EU, navodno 357 milijuna eura, što je maksimalno dopustivih 85 % subvencije od konačne cijene. Razliku od 63 milijuna dodat će država.

Kao integralni dio projekta, na trasi zaobilaženja BiH dugoj 30 kilometara gradit će se još tri mosta, dva vijadukta, četiri tunela, dva vidikovca i prijelazi za poljoprivredna vozila. No, most i cesta preko Pelješca neće biti dio autoceste A1, jer neće imati sve karakteristike autoceste.

Bit će problema tijekom gradnje, a i poslije: uvjeti temeljenja izrazito su loši, a lokacija mosta podložna je djelovanju jakih vjetrova i nalazi se u zoni velike seizmičke aktivnosti.

Prijelaz preko mosta bit će, doduše, besplatan, ali će visoke troškove održavanja plaćati Hrvatske ceste, ionako prezaduženo državno poduzeće, pa ćemo to, zapravo, plaćati svi mi.

Nije sve jasno ni s konačnom cijenom mosta – naprimjer, kako je Čiovski most, koji EU financira s 23,5 milijuna eura, zbog našeg kašnjenja prebačen iz planskog razdoblja do 2013. u novo (2014.-2020.), pitanje je neće li nam Bruxelles subvenciju obračunati za razdoblje do 2020., pa i toliko smanjiti dotaciju za Pelješki most. Neće li oko mosta biti nekih sada nepredvidivih troškova? Osim toga, kako je za projekte cestovne infrastrukture 2014.-2020. osigurano 330 milijuna eura, hoćemo li moći povući svih 357 milijuna ili 27 milijuna manje? Kako se u tako velikim projektima uvijek probije budžet, poznavatelji kažu da bi na kraju cijena Pelješkog mosta mogla biti oko pola milijarde eura.

Most i cesta preko Pelješca bit će oko tri kilometra duži nego postojeća Jadranska magistrala. Zagovornici mosta naglašavaju da će most pridonijeti i boljem povezivanju zapadnog dijela Pelješca i otoka s ostatkom Hrvatske. No koristi će biti prilično male – starom cestom od Komarne do Prapratna (gdje je pristanište trajekta za Mljet) ima 35 kilometara, a novom 24 kilometra. Starom cestom od Komarne do Orebića bilo bi 89 kilometara, a novom će biti 57. Uostalom, najvažnije je da je broj putnika prema Pelješcu i Korčuli, pa i prema Dubrovniku, tijekom godine zanemariv u odnosu na vrijednost mosta. Nema sumnje da će to biti most s najmanjim prometom vozila na svijetu u svojoj kategoriji veličine i cijene.

Često se čuje argument – gradit će se europskim novcem, pa zašto bi nas bila briga? Prvo, pametno raspolaganje i tuđim novcem temelj je svake civilizirane privredne ili društvene aktivnosti. Drugo, to tehnički nije tuđi novac, nego naš, namijenjen projektima koje predloži hrvatska strana.

Svaki iskusni eurokrat sugerirao bi da se novac predviđen za ovakve namjene podijeli na više manjih projekata, a ne da se uloži samo u jedan. Mogli smo graditi jeftiniji koridor, pa bi onda dostajalo za završetak ceste Split – Omiš, neusporedivo potrebnije nego što je Pelješki most, te za druge projekte. A mi smo sav novac nepametno bacili na jednu kartu.

Jednom kad bude izgrađena autocesta od Metkovića prema Dubrovniku i dalje, Pelješkim će mostom voziti malo tko, jer će autocestom biti brže i kraće.

U talijanskom postoji izraz ”cattedrale nel deserto” (doslovno – katedrale u pustinji) za veliku ili skupu građevinu ili objekt koji se slabo ili nikako koristi. U prenesenom smislu to je izraz za bacanje novca, obično zbog loše politike koja prvenstveno misli na formu (ajmo graditi “državotvorne projekte”), a ne na sadržaj (odnosno kako da ti projekti uistinu donesu dobit državi, društvu i široj zajednici). Za utjehu – nismo u tim pogreškama čak ni u EU jedini: naprimjer, u Španjolskoj je na nizu cesta koje su građene u protekla dva desetljeća (dobrim dijelom novcem EU) preoptimistično kalkuliran broj vozila: najeklatantniji je primjer autoceste AP41 između Madrida i Toleda, gdje je broj vozila 82 % manji od predviđenog.

Ali kako sve u ovoj državi ide ukrivo, onda se postavlja i pitanje: A zašto ne bismo sagradili nevjerojatno skup i posve nepotreban most? Jer, kad bi bilo drugačije, kad se gradnja Pelješkog mosta ne bi događala, optimisti bi mogli tvrditi da su stvari pošle u dobrom smjeru. Nemojmo ni slučajno optimistima dati za pravo.

 

6yka

 

 

32 comments

Skip to comment form

  1. Lara

    Kasno, Ivo, kasno!

  2. ford

    Bit će mi gušt ići u Dubrovnik kada se završi most. Godinama sam to rijetko činio zbog maltretiranja i gužvi na granici, a avionom to jednostavno nije to. Mnogi će posjetitelji krenuti tom rutom, kojim do sada nije to padalo na pamet.

    Čudno kako ekonomski analfabete i žestoki trošitelji proračunskog novca nikada ne ponude da država ušpara malo na njihovim izdacima već uvijek nađu nešto drugo.

    1. Stalker

      Prije davanja paušalnih ocjena pročitati najosnovnije. Preporučujem ti, jer komentar ti se svodi na malicioznu laž.

      https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Goldstein

      1. Jagma

        Ni “neoustaška Wikipedija” nije mogla sakriti njegova znanstvena postignuća

          1. Jagma

            Čovjek ima svoje ja. Nije limeni pijetao na krovu. Čak je i Tuđman uvažavao Tita. Vidi, NOB kojem je Tito bio na čelu, omogućio ti je dskoro sve. Nije on kriv što si pamet izgubio. To je stvar psihologije, a ne političkih režima!

            1. ford

              Čovjek je nabijao troškove radeći nekompetentno na fakultetu (pisao knjige o području koje nije njegova specijalnost – inače se bavi Bizantom) i u veleposlanstvu. O vezama i aferama, o kojima se ne piše, s Vilimom Ribićem i Sindikatom znanosti da i ne govorimo.

              Zašto onda ne bi mogao biti i prometni strateg?

              1. Jagma

                A i Židov je, za razliku od povjesničara Nazora i sličnih zadrtih revizionista. Oni su skloni “nabijanju troškova”, baš kao i njegov otac, zer ne?

            2. ford

              Tebi je zločinac Tito vjerojatno puno toga omogućio. Meni je puno toga uskratio.

              Ako je Norac osuđeni ratni zločinac pa to poništava njegove herojske zasluge u ratu, što ćemo s Titom? Je li on kao neupitni mirnodopski zločinac anulirao svoje ratne zasluge? Ili za njega taj princip ne vrijedi?

              1. Jagma

                Ti uspoređuješ Tita i Norca? Nema smisla više raspravljati.

                1. ford

                  Baš sam glup. Tito je masovni zločinac, pobio je baba, djece, muškaraca što Norac neće da živi milijun života.

                  U pravu si.

        1. ford

          Goldsteinov mentor prof. Miroslav Brandt opisao je u svojoj knjizi Život sa suvremenicima Goldsteinov rad:

          “Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”

          1. Jagma

            O Mari, mojoj susjedi, Mirko, također susjed, koji od nje nije dobio pičke, govorio je da je kurva. Kapiši?

            1. ford

              Kužim, samo je Goldstein pravi, a svi ovi koji su ga obrazovali i odgojili za profesora su fejkeri. Nenadjebiva logika.

  3. ford

    Čovjeku se u uredu slučajno nađe slika JBT-a pa je onda par godina kasnije izdao također slučajno “grandioznu” knjigu o Titu.

    Htio ju pokloniti kafiću gdje je Zločinac često izlazio.

    Zamisli da njemački veleposlanik u Izraelu donese slikicu Adolfa da pokloni nekim Dadinim prijateljima iz starih dana 🙂

    Čovječe, Tito je na zapadu po mjerilima najdobronamjernijih visoko plasiran na ljestvici povijesnih masovnih ubojica i zločinaca, okrutnih diktatora. O tome koliko mu je tko naklonjen, ovisi hoće li biti među prvih 10 ili prvih 20. To je sva razlika.

  4. ford

    No, u priči o mojoj “laži” mi odosmo s teme?

    Što sam točno slagao? Da će mi biti gušt voziti se tim mostom kad bude gotov, kao i tisućama drugih koji to sada ne čine?

    Ili te jebe to što je Ivo puno više davao u proračun, nego što je iz njega uzimao?

    1. Ivan Marić

      Samo pazi da ne skreneš s mosta kao što si skrenuo s pričom o Titu koju više ne dilaju ni luburićevci.

      1. ford

        MIsliš na ovo:

        Čovječe, Tito je na zapadu po mjerilima najdobronamjernijih visoko plasiran na ljestvici povijesnih masovnih ubojica i zločinaca, okrutnih diktatora. O tome koliko mu je tko naklonjen, ovisi hoće li biti među prvih 10 ili prvih 20. To je sva razlika.

        Tu sam kao na bob stazi – skretanje ili izlijetanje je nemoguće 🙂

  5. “Nećemo dopustiti tim jugokomunističkim ostacima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima… koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude!“ (F. Tuđman, Zračna luka Zagreb 1996.) U koje spada autor?

    Evo, admine, bez “reklame“ pjevača (MPT) prilogom videa gdje na početku stoje baš te riječi Dobrodošli prijatelji moji / Hvala Bogu opet smo se sreli / Čisto srce nikog se ne boji / Makar su nas ušutkati htjeli“).

    Portalska komuno, Ford vas rastura, mogu slobodno na godišnji odmor. Napisa vam Voltaire: “Drugovi, propali levičari, vi se konačno morate sabrati i doći sebi. Postaje mi već pomalo i neugodno od polemičkog razguživanja i masakriranja koje trpite. Morate se jače potruditi i podići vašu razinu argumenata, dosjetki i polemike na malo višu razinu jer ste postali dosadni i predvidljivi. Ako se ne popravite, prestat ću dolaziti u ovu vašu malu ćeliju.“

    1. Hekata

      Gospodine, u Brodu ima vrsnih psihijatara. Kako ste u potrebi, dođite, jer nije dovoljno ispovijedati se na portalu.

      A koliko je portal nužan za duševno zdravlje govori i ova vaša rečenica: “Ako se ne popravite, prestat ću dolaziti u ovu vašu malu ćeliju.“ Time ste naškoldili onome koji koji je izgovorio rečenicu. Naime, on dolazi. Još uvijek. A i vi. No, ponavljam, ovo nije lječilište. Svratite vi ipak stručnjaku za rastrojenu psihu.

      1. Frodo

        Njegova dijagnoza: sumanute misli.

  6. ford

    Dirljivo je to vidjeti kako jedan goloruk čovjek, sam protiv bande stoji na braniku NOB-a, JBT-a, tekovina revolucije i Partije.

    Junački se on bori i ne da dušmanima da unište te njegove davno upokojene svetinje. Da je drug Stari živ, zasigurno bi mu dodijelio orden pa čak možda i penziju podigao za kakvih pedesetak kuna. Ma dobro, sad pretjerujem, dobio bi kitu, a ne povišicu – nije se komuna olako razbacivala lovom. Dobio bi orden i svog udbaša da ga prati, jer takvi su ludo hrabri likovi opasni i neprijateljima i prijateljima 🙂

    1. Stalker

      Žestoko se blamiraš. Uravnoteži se. Zajebancija kojom se služiš potkopava tvoj antititoizam. Desničarima humor škodi. Zar vam to nisu rekli na odvikavanju?

      1. ford

        Smajli na kraju ne znači da sam neozbiljan, a nije to zajebancija – sve je to živa istina.

  7. Hekata – Crusader ima oklop (ne znaš?) i imun je takva etiketiranja, k tome se istinski smije kada ga oslovljavaš s gospodine, a Voltaire je napisao dijagnozu komnune kojoj ne trba ništa dodati (osim ju povremeno citirati),a ja dolazim samo kad vidim da komentari padaju s broja jedne ruke na nulu… i zbog dosljednosti o kojoj već pisah: Orao se obrušava samo kada lovi, nakon čega se vraća u visine. Jer, još treba čistiti…
    I ispravak krivoga navoda: to nije moja rečenica, nemoj mi imputirati.
    A komantatorska ekipa je definitivno argumentacijski potkapacitirana.

    1. Anti Ante

      Ne voliš da te se zove gospodin, druže iz Ivaneca? Mi ovdje presuđujemo kaj je kaj. Ti si ojađeni ideološki ispdrak poraženih snaga u 2. sv, ratu. Nemoj se samo kurčiti i boljima od sebe govoiti da su podkapacitirani.

  8. Imaš pametnijeg posla od kopanja po IP adresi, klošaru?
    A argumenti? Gdje je pečat? U nedostatku argumenata epiteti, vrijeđanja i vulgarnosti – oružje primitivaca. Tko ti daje dopuštenje za iznošenje ikakvih podataka o korisnui portala koji se javlja (prema propisima) pod nickom?
    Hoćeš jednu od Crusadera – evo ti: odjebi u troskocima.

    1. Anti Ante

      Sam si negdje citirao neke podatke o fondovima i stručnjacima iz svog grada, a što sam ja samo stavio u google. Odakle bih ja znao tvoju IP adresu? Sve to dokazuje da si kratke pameti i nikav borac. Plačko jedan.

  9. Anti Ante – znate li vi s prefiksom anti što ste osim da ste anti?
    Dakle, guglaš, anti-što? Crusader ti nije plačko. Ja vas crvene rasturam (pitaj one rasturene). Etiketiraš: “Ti si ojađeni ideološki ispdrak poraženih snaga u 2. sv, ratu.“ Toliko o toleranciji različitosti u stavovima i mišljenju, vas koji se busate o prsa anti-kakva ono? Pa ja ti se rodih daleko iza rata, lupetaš ko Maksim po diviziji.

    Idemo na argumentum ad hominem. Kažeš: poražene snage, ma nemoj? Evo što o tome tvrdi jedan anti…

    “Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. U II svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobijedili i to moramo reći svima: i našim prijateljima i našim nepijateljima. Hrvati su pobijedili ’41. godine kad su 10. travnja proglasili Hrvatsku državu, jer Hrvati nisu tu državu proglasili zato što su fašisti, nego zato što su imali prirodno i povijesno pravo na državu. A rezultati II svjetskog rata su poznati, ali je poznato i to da su Hrvati i drugi puta pobijedili u tom ratu, jer su se našli zajedno sa saveznicima za pobjedničkim stolom… Hrvati su bili za Hrvatsku državu, a Hrvati nisu ratovali ni za bijele ni za crvene barjake, Hrvati su ratovali samo za crven-bijeli-plavi barjak.“

    https://www.youtube.com/watch?v=x8JFNhyl09Y

  10. Nije li čudno da se admin javlja samo ispod mojih komentara? Kaže, poslat će mi račun za besplatno reklamiranje jednoga pjevača. Zato što priložih nekoliko linkova istog pjevača (Thompsona)? Pa bilo je i nekoliko linkova prvog predjednika (Tuđmana), nekoliko linkova znanstvenika (dr. Pavune), etc. Što nije spomenuo da reklamiram njih? Očito vidi što želi vidjeti – Thompsona! A razlog na video je posve drugi:
    1. Tuđmanov govor (na početku videa), 2. slika Orla (amblem HOS-a, današnjih Križara), 3. stihovi (o metodama jugokomunista koje spominje i govornik).
    Što se tiče honorara (za promet) – čista zajebancija (mada je realna činjenica o komentarima koji skaču kada se javim, fenomen Crusader?), ne bi li istom logikom trebalo zapitati o sbp honoraru za (besplatno?) reklamiranje sadržaja isključivo alternativnih portala (Pupovčeve Novosti, Tačno.net, Lupiga, H-alter, etc… Index.hr)? Ne ide origanalni tekst (Večernji list), nego njegova interpretacija (Index).

    Što da poručim kumuni?
    Citirat ću vašu perjanicu pre-Sitnu (skužila žena): “Ide okolo Crusader i prca sve po redu.“

    Voltaire, otkad voziš Ford? Nisi li 7. pisao: “Ovime definitivno završavam svoje posjećivanje ovog gnojilišta pa molim mjerodavne da ugase ovo korisničko ime.“?
    Ja još 1. napisah uredniku: “sa zadovoljstvom vraćam ponuđeni password – ispod časti mi je ostaviti ijednu riječ na ovom portalu na koji dođoh sa ciljem (to rekoh na samom početku).“ Pa ništa!

    Ma odoh ja natrag u visine, u slobodu neba gdje Orao i prebiva. Aquila non capit muscas.

    https://www.youtube.com/watch?v=rNeJC9adHfg

    1. gungula

      Ljudino, ne izazivaj ga. Znam ga privatno. Nije mu lako. Ne treba mu sve skupa. Izbrisat će te kao što Zovak na http://www.sbplus,.hr briše takve bez milosti. Osobno, volim fajtove, ali preko šest godina svi se preko njega guzite .

Odgovori