HDZ: Limb za generacije

Taman da su za slogan izabrali ‘Domaći med povoljno’ ili, štajaznam, ‘Uzbudljivi rafting uz piće dobrodošlice’ ili ‘Kvalitetni laminati s garancijom’ umjesto ‘Hrvatska za generacije’ efekt, doseg i ishod HDZ-ove kampanje za europske izbore u dlaku bi bili identični. S tim da med, rafting i laminat imaju određenu upotrebnu vrijednost za razliku od HDZ-ove egide koja ne znači baš ništa niti bilo koga na bilo što upućuje.

Sterilni, beskrvni, anemični moto u savršenoj je harmoniji s istim takvim programom u kojemu se nabrajaju Vladina navodna postignuća i velebni planovi, a još se više sljubljuje s potpuno bezličnim nizom dvanaestero kandidata koje bi i najzagriženiji konzumenti političkih informacija imali ozbiljnih problema nabrojati. Možda četvero, najviše petero, za ostala bi se imena gadno namučili. Ako bi ih se ikada i sjetili. Realno, i nemaju zašto.

Slogan ‘Hrvatska za generacije’, objasnit će iz HDZ-a, „znači da smo duboko zahvalni svima koji su prije nas radili za domovinu, prije svih dr. Tuđmanu i braniteljima, a da smo istodobno okrenuti budućnosti – da našoj djeci ostavimo sigurnu i stabilnu Hrvatsku koja gospodarski napreduje“.

U tom oksimoronu, nepoznat neki tumač iz HDZ-a, nije shvatio da su svi koji su iz njegove stranke ranije radili za Hrvatsku dugoročno uništili izglede da našoj djeci ostavimo sigurnu i stabilnu zemlju koja gospodarski napreduje. Nećemo sada papagajski ponavljati svima znanu kriminalnu pretvorbu i privatizaciju pod Tuđmanovim pokroviteljstvom, ratne profitere kao državne uzdanice, branitelje koji su sebi stvorili državu u državi na pogolem teret svih građana, a usto se i osilili određivati što je podobna umjetnost i kultura, tko, što, kako i kada smije govoriti. Iznimkama čast.

I naravno da se u tom ambijentu poremećenih vrijednosti Andreju Plenkoviću može ćefnuti za nositelja liste za euroizbore staviti javnosti do prije mjesec dana potpuno nepoznatog i ničim dokazanog, osim što mu je osobni dugogodišnji lojalni suradnik, Karla Resslera. Mladca što ga je izmislio na svoju sliku i priliku.

Može se to Plenkoviću, unatoč tomu što se nabralo mnogo HDZ-ovo čelo na taj odabir, jer nije nikakva tajna da HDZ-ovci svoje predsjednike ne diraju sve dok im osigurava vlast, a broja se ne zna koliko je to ministarstva, instituta, upravnih vijeća, nadzornih odbora, županija, gradova, općina i pripadajućih im skupština i vijeća. I svatko treba biti zbrinut, a ima tu još braće i sestara, kumova, nećaka, stričeva i ljubavnica za namiriti. Pa nema puno dvojbe kako će se glasati.

Može se to Plenkoviću, jer mu je unutarstranačka opozicija jalova, impotentna, baš kao i ona izvan stranke, što lijevo-liberalna, što isposvađana radikalno-desničarska sitnež nepovratno zarobljena u nacionalističkoj mitomaniji. Koja će mu, istina, čvaknuti na izborima koji sitni postotak, ali blagotvornim djelovanjem D’Hondta, uz očekivani niski odaziv, ti će se glasovi ponajviše vratiti HDZ-u.

I može mu se, jer je politika, napose HDZ-ova, u građanima ubila svaku volju za sudjelovanje u društvenim procesima, svijest da mogu stvari mijenjati u svoju korist i stjerala u apatiju. Čak ni 700 tisuća potpisa sindikalcima za referendum protiv mirovinske reforme (što je ipak izazvalo nešto nelagode i nervoze u Plenkovića), propast Uljanika, već zaboravljena Hotmail afera, impresivan broj ministara i zastupnika koji stoje u redu pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa čekajući pravorijek (zbog čega je Povjerenstvu najavljeno svođenje na zapisničarsku kancelariju), a neki su i mušterije MUP-a i DORH-a – ništa od toga ne može ozbiljno nagristi sustav građen na klijentelističko-nepotističkim temeljima. I vlast održavanu žetončićima.

Zato Plenković može svog klona Resslera staviti na čelo liste, pompozno razdijeliti dvanaestorku na zeleni i plavi tim i poslati ih diljem zemlje da u jakoj ministarskoj pratnji u furgonima gude o neviđenim uspjesima njegove Vlade – rastu zaposlenosti, plaća, mirovina, nataliteta, kreditnog rejtinga, investicija, padu nezaposlenosti, javnog duga, kamate na kredite. Da recitiraju naučene pjesmice o Schengenu, ulasku u eurozonu, neviđenoj lovi koju ćemo povući iz europskih fondova. Pripremite kišobrane, pečeni pilići samo što nisu počeli padati s neba.

I zato je navodni Europejac Plenković siguran u sebe, ali bez snage i sape da presiječe sa svim ekstremizmima, Angeli Merkel na njenu poruku u Zagrebu da se „moramo boriti protiv nacionalizma, neprijatelja koji pokušava uništiti Europu“ uzvratio puštanjem Thompsona s „Herceg-Bosnom, srcem ponosnim“. Nije zakazao ni njegov pulen Ressler, navodno posvećen budućnosti, pobravši u punoj Ciboni golem pljesak za „Bleiburg s kojim je u mislima i molitvi“ i za „žrtvu hrvatskog naroda nakon 1945. u razdoblju totalitarizma svih totalitarizama“. Neće, sva je prilika, propustiti ni Hod za život na dan izborne šutnje da mu tkogod, gluho bilo, štogod ne zamjeri.

Svašta možeš HDZ-ovom biraču prodati. Nije baš bistro tom HDZ-ovcu što mu je kušin stina zašto se Merkel po Zagrebu klatari. Slabo vam je on i za Manfreda Webera čuo niti ‘zna koji ga je lipi đava u Rvacku dotira, ali on i cijela mu familija za Franju glasaju i tako ima bit sve dok dišu’. Malo ti on haje za BDP, programe konvergencije, europski semestar i Schengen, sve dok onu Tuđmanovu bistu vucaraju po skupovima.

Pa se tako ni scenarist HDZ-ova izborna spota nije u besanim noćima znojio svjestan da mu je publika sasvim nezahtjevna. Red Pelješkog mosta, red Hrvatske vojske, red čuvanja granice od zlih migranata, red vukovarskog vodotornja, red Domovinskog rata, red demokršćanstva i šećer na kraju – Tuđman i Plenković.

HDZ će, nema baš nikakve dileme, don’t kill the messenger, pobijediti i na ovim izborima. Svemu usprkos ili baš zato. A građanska Hrvatska će i dalje tavoriti u limbu. Limbu za generacije.

forum.tm

2 comments

  1. – I zato je navodni Europejac Plenković siguran u sebe, ali bez snage i sape da presiječe sa svim ekstremizmima, Angeli Merkel na njenu poruku u Zagrebu da se „moramo boriti protiv nacionalizma, neprijatelja koji pokušava uništiti Europu“ uzvratio puštanjem Thompsona s „Herceg-Bosnom, srcem ponosnim“. Nije zakazao ni njegov pulen Ressler, navodno posvećen budućnosti, pobravši u punoj Ciboni golem pljesak za „Bleiburg s kojim je u mislima i molitvi“ i za „žrtvu hrvatskog naroda nakon 1945. u razdoblju totalitarizma svih totalitarizama“. Neće, sva je prilika, propustiti ni Hod za život na dan izborne šutnje da mu tkogod, gluho bilo, štogod ne zamjeri.

    To je HDZ. Licemjerna firma koju sitnozubi puše kao zaljubljena tineđerica kitu, Pušite budale dok se ne udavite!

  2. Prodaju mućkove pod sveža jaja, njihova pastva ih pije, jer misli da će, kad ih popije , bolje pjevati. Stoko, piješ govna, truješ sebe i svoju djecu.

Odgovori