HDZ je nastao kao pokret političkih konvertita, i ostao je

Po temama koje zanimaju političare, možemo shvatiti kako oni doživljavaju državu.

Naš premijer je zasigurno unikatan, njega, naime, već danima muči izjava jednog vlasnika kafića, koji je HDZ-ovcima javno poručio da nisu dobrodošli u njegov kafić. Premijer je burno doživio ovu izjavu, nju je spominjao na svim mjestima i proveo je kroz sva vremena, kako bi, u konačnici, zaključio da ona sadrži istu osnovu kao i fašizam.

Onaj tko ne razlikuje da nekome uskratiti piće i nekome uskratiti pravo na život, nije i ne može biti isto, tome zasigurno, u dobroj namjeri, treba uskratiti posebnu vrstu pića, nadajući se da će razliku, uslijed zabrane konzumacije, ipak uočiti. Ako razliku ni tada ne vidi, problem je puno ozbiljniji.

Ovu izjavu, iako je nespretna, nisam doživio kao izjavu netrpeljivosti prema posjetiteljima ili gostima kafića – a to su svi koji u kafić svojevoljno dolaze, nego kao političku poruku, i to poruku neslaganja s javnim politikama koje zastupa sadašnji HDZ.

U kafiće, ionako, osim ako nije riječ o ozbiljnijim poremećajima, nitko ne dolazi kao premijer, liječnik, postolar, HDZ-ovac ili SDP-ovac. U kafiće se dolazi kao gost ili posjetitelj.

Nadalje, vlasnik ovog kafića, upoznao je javnost da mu je otac bio član HDZ-a i da je ova, po njegovim riječima, nekad dobra stranka, sada postala sekta.

Država kojoj mjeru razvoja određuju egzistencijalni jadnici, uistinu ne smije biti država u kojoj se zabranjuje članovima, simpatizerima i biračima HDZ-a da posjećuju kafiće

Poznato je da se sekta bori isključivo za opstanak vlastitih članova, dok je sve izvan granica sekte osuđeno na nestanak, uz prateću radost članova sekte jer svi koji sekti ne pripadaju i trebaju nestati. Smisao sekte nije da se svi spase, nego da se spase samo članovi sekte.

Ne bih raspravljao o tome je li ova stranka ikada bila stranka koja je djelovala u korist zajednice, države, građana ili u korist ostvarivanja nekog, izvan stranke, postavljenog cilja. Ako se mene pita, ja mislim da nije.

HDZ je nastao kao pokret političkih konvertita, to i danas jest. Osnivač stranke je bio politički konvertit, ideolog i arhitekt ovog nakaradnog pravnog sustava je također politički konvertit, baš kao što su politički konvertiti svi oni kojima ne treba više od jedne sekunde da se odreknu nekadašnjeg predsjednika stranke, kako bi raširenim konvertitskim rukama zagrlili novog predsjednika stranke.

Sadašnji predsjednik HDZ-a je, dakle, kao glavnu temu rasprave, na tzv. najvišoj razini, gotovo kao zasebnu točku dnevnog reda sjednice Vlade, izabrao izjavu jednog ugostitelja.

Meni je to groteskno, ali, budući da čovjek u govoru kaže više od onoga što je namjeravao reći, premijerov interes prema ovoj izjavi zapravo je razotkrivanje što politika u Hrvatskoj jest, kako vidimo državu i za kakvu državu se zalažemo.

Mi se zalažemo za državu u kojoj će HDZ-ovci, i to kao HDZ-ovci, moći ići u kafiće na piće. Ne kao gosti, nego kao HDZ-ovci.

Za ovo se ne zalaže samo premijer, nego i vlasnik kafića, ali samo ako HDZ najprije prestane biti sekta i opet postane dobra, kvalitetna i poželjna stranka kakva je to bila kada je njegov pokojni otac bio njezin član.

Mi smo, dakle, država koja se bori da HDZ-ovci mogu, i to baš i upravo kao HDZ-ovci, ići u kafiće na piće.

Znači li to da nam HDZ-ovci, isključivo zbog toga što su HDZ-ovci, ulaze u sudove, škole, fakultete, državne urede, pošte…?

Ako je odgovor na postavljeno pitanje pozitivan, onda HDZ nije samo pokret političkih konvertita, nego je i ova država mjesto na kojem ne postoje građani, jer građanska svijest ne dopušta da itko u državi bude bitniji od svakog pojedinog građanina.

Pojedinac, grandiozne građanske strukture, igra mnoge uloge. Primjerice, takav pojedinac na poslu igra ulogu radnika, u stranci člana stranke, u obitelji oca ili supruga, a u kafiću posjetitelja ili gosta.

Sektaš ili politički konvertit, bez elementarnog razumijevanja što država jest, zaposlit će se zato što je član stranke, oženit će se jer kao član stranke mora biti oženjen, u kafić će otići kao član stranke i bit će član stranke, kako bi mogao zauzimati mjesto na poslu, obitelji i kafiću.

Sektašima, zapravo, članstvo u stranci daje životni prostor. Oni bez stranke ne mogu živjeti, jesti, piti i ljubiti. Zato i jesu jadni.

Ovo me podsjeća na jednog mog kolegu sa studija, koji danas djeluje kao vjeroučitelj, a njegova vjera je ogorčena i neprijateljska, jer ju je usvojio kao neprijateljstvo prema sebi, pa je onda razumljivo da prema svima koji nisu neprijatelji sami sebi, a ni drugima, djeluje ogorčeno i neprijateljski.

On se oženio jer se, kao vjeroučitelj, morao oženiti, a da ga nitko nije pitao o naravi njegove seksualnosti. I djecu ima jer ih mora imati. Njegovi egzistencijalni izbori, dakle, nisu njegovi zato što ih je on kao takve htio, nego ih je morao izvršiti.

Takav čovjek će biti na svim štandovima na kojima treba skupljati potpise protiv nekoga. On to mora činiti jer je, u egzistencijalnom smislu, jadan.

Baš kao što politički jadnici nisu u stanju igrati mnoge uloge, osim jedne, a ta je da budu egzistencijalni jadnici, tako i religijski jadnici nisu u stanju igrati mnoge uloge, nego samo jednu, a ta je da budu egzistencijalni jadnici.

Kao što vidimo, politički i religijski jadnici, nisu u stanju igrati dvije različite uloge, pa da tako makar budu religijski i politički jadnici. Ne, oni igraju samo jednu ulogu – ulogu egzistencijalnih jadnika.

Naš premijer je zasigurno unikatan, njega, naime, već danima muči izjava jednog vlasnika kafića, koji je HDZ-ovcima javno poručio da nisu dobrodošli u njegov kafić. Premijer je burno doživio ovu izjavu, nju je spominjao na svim mjestima i proveo je kroz sva vremena, kako bi, u konačnici, zaključio da ona sadrži istu osnovu kao i fašizam

Država kojoj mjeru razvoja određuju egzistencijalni jadnici, uistinu ne smije biti država u kojoj se zabranjuje članovima, simpatizerima i biračima HDZ-a da posjećuju kafiće.

Ne, posjetiteljima ili gostima kafića treba zabraniti dolazak u kafiće, kako bi HDZ-ovci mogli mirno ispijati pića jer oni u kafiće ne dolaze kao gosti, nego kao HDZ-ovci.

Naravno, ne smijemo zaboraviti niti vjerske fanatike, i njima je potrebno omogućiti da se u kafićima osvježe te tako obnove duhovne snage, kako bi, primjerice, Srbima mogli uskratiti pravo da njihovi saborski zastupnici budu zastupnici u punom smislu riječi.

Dok dovršavam pisanje ove kolumnu, slušam najave premijera i ministrice kulture o pokretanju pravnih koraka protiv Indexa zbog navodne dehumanizacije HDZ-ovaca. Zanimljivo.

Nije netko dehumaniziran time kada se kaže da je biti čovjek iznad biti HDZ-ovac. Dehumaniziran je onaj čovjek iznad kojega je HDZ-ovac.

Konkretno, dehumaniziran je onaj čovjek koji je trebao biti u stanu onog Porsche HDZ-ovca iz Belog Manastira ili onaj čovjek koji je trebao biti u stanu kojega koristi HDZ-ovac Žinić.

Dehumanizirani su svi oni kojima je oduzeta neka od uloga koju su trebali igrati zato što su tu ulogu oteli egzistencijalni jadnici.

Egzistencijalni jadnici nisu dehumanizirani, oni dehumaniziraju.

autograf

3 comments

  1. HDZ je pijavica na organizmu Hrvatske.

  2. Vučetićevi tekstovi puni su sentencioznih rečenicakoje imaju funkciju skalpela za rezti tkivo natrulog društva

    “Nije netko dehumaniziran time kada se kaže da je biti čovjek iznad biti HDZ-ovac. Dehumaniziran je onaj čovjek iznad kojega je HDZ-ovac.

    Konkretno, dehumaniziran je onaj čovjek koji je trebao biti u stanu onog Porsche HDZ-ovca iz Belog Manastira ili onaj čovjek koji je trebao biti u stanu kojega koristi HDZ-ovac Žinić.

    Dehumanizirani su svi oni kojima je oduzeta neka od uloga koju su trebali igrati zato što su tu ulogu oteli egzistencijalni jadnici.

    Egzistencijalni jadnici nisu dehumanizirani, oni dehumaniziraju.”

Odgovori