Građani svijeta u Platonovoj špilji

Rijeka – nedvojbeno svjetonazorski i na svaki drugi način najslobodniji grad u Bijednoj Našoj, tolerantan, otvoren kritičkoj svijesti, europski – već pet godina prakticira građanski odgoj i obrazovanje u školama i među učenicima koji to žele. Od početnih 500 đaka u nekolicini škola, broj i učenika i škola uvišestručio se, a to sjeme je u međuvremenu posijano te daje ploda u više drugih škola u drugim mjestima i županijama. Ako je nešto dobro, a ovo s građanskim odgojem i obrazovanjem itekako jest dobro, nađe se pametnih i među prosvjetarima i među roditeljima/učenicima koji ne žele čekati budućnost u tzv. Platonovoj špilji, pa… Tomaševićeva momčad u Gradskoj upravi Zagreba uvidjela je već nakon prvih reagiranja na svoju najavu da nije moguće – iz niza tehničkih i inih razloga, ponajprije – uvesti  građanski odgoj i obrazovanje od početka nove školske godine, pa sada te izvannastavne sadržaje odgađaju za početak drugog polugodišta. Što jest realnije, ali i dalje ostaje pod upitnikom koliko će učenika, roditelja, školskih ravnatelja i nastavnika prihvatiti tu inicijativu, tko će to platiti, po kojem kurikulu će se predavati, koji profil prosvjetara je osposobljen za to ili kako će cijelu priču tretirati Ministarstvo znanosti i obrazovanja 

Marijan Vogrinec

„Poslan je dopis da se vidi kakav je interes roditelja i učenika za nastavu građanskog odgoja i obrazovanja, pa slijede pripreme da se već ove školske godine uvede ta izvannastavna aktivnost, što smo i najavili u svomu izbornom programu“, kazao je novi zagrebački gradonačelnik i lider parlamentarne platforme Možemo! Tomislav Tomašević na presici u predvorju Gradske uprave. I, dakako, izazvao pravu eksploziju reagiranja u najširoj javnosti i među političarima. Prosvjetne vlasti i struka su manje-više prešutjeli inicijativu koja, doduše, nije nova niti neki ekskluziv tzv. zeleno-lijeve opcije, ali će – ruku u vatru – opet završiti neslavno. Baš kao i ona najozbiljnija dosad – finalizirana za primjenu projektom tzv. Cjelovite kurikulne reforme školstva Borisa Jokića i 500 ponajboljih stručnjaka u zemlji – koju je smjenom vlasti 2016. i  2017. godine srušila združena tzv. konzervativna ujdurma HDZ-a, radikalne svjetonazorske tzv. desnice i Katoličke crkve. Andrej Plenković će u prvom premijerskomu mandatu povjeriti resor školstva koalicijskim polit-promiskuitetnim ostatcima HNS-a koji je pak apriorno promašenim projektom tzv. škole za život ministrice Blaženke Divjak ne samo napisao smrtnu presudu suvremenoj nastavi građanskog odgoja i obrazovanja, ali i seksualnom odgoju u školama već ih definitivno giljotinirao.

Ne’š ti građanina svijeta koji kritički misli i glava mu ne služi samo za češljanje, pa s njim ni božji niti ovozemaljski „autoriteti“ ne mogu izaći na kraj, kad „državotvorno-domoljubna“ Bijedna Naša vapi za bogobojaznim spužva-mozgovima polit-glinemol podatnosti. S kojima, je li, ni vladajuća govornica niti oltar nemaju problema. A građanski odgoj i obrazovanje, da se i ne govori o seksualnom odgoju – Crkva i svjetonazorski joj fanovi ironizirali su ga navlačenjem kondoma na bananu; građanski odgoj pak svodili na komunističku indoktrinaciju, etc. – stečevina su i neprijeporna potreba suvremenog društva u kojemu budućnost već traje. Sloboda, ljudska prava, demokracija, humanizam, kritičko mišljenje, svijest/znanje o sebi, drugima i svijetu kao zajedničkom domu ljudskog roda vrijednosti su o kojima valja učiti djecu od malih nogu. O tomu koliko su naučili ovisit će njihova sudbina – uloga, pozicija, međuodnos s drugima i mogućnost samopotvrđivanja – kao građana svijeta. Školski sustav je nezamjenjiv.

Giljotinirana reforma

E sad, je li se Tomislav Tomašević svojim „uvodimo građanski odgoj i obrazovanje već ove školske godine“ zaletio? Najavio nešto utopijsko, što niti je realno ostvariti na način kakav je on najavio niti je zagrebački gradonačelnik objektivno ovlašten/sposoban za nešto tako krupno – ma koliko pozitivno, potrebno, korisno, perspektivno… – mijenjati u školama? Makar samo u zagrebačkim, gdje jest formalno tzv. prvim građaninom. S izbornim legitimitetom za skinuti kapu do tla. Nije stvar samo u tomu ili je najmanje u tomu što će isti koji su giljotinirali Jokićev projekt građanskog odgoja politički preokretne 2016./17. godine – HDZ, Crkva, udruge, etc., oporbeno dosta jaki u Gradskoj skupštini Zagreba – naći i sada milijun i jedan „argument“ protiv već najprije u tomu što bez suglasnosti stručnog korpusa u školstvu i Ministarstva znanosti i obrazovanja (drži ga HDZ) ne može biti ni pomisli o uvođenju građanskog odgoja i obrazovanja. Osim toga, školska je godina praktično već počela, rasporedi sati su gotovi, a učitelji i nastanici dobili nova zaduženja, učionice prilagođene planovima (izvan)nastavnih potreba, itsl. Alkarski rečeno, je li, uvođenje građanske izobrazbe je pogodak – uništa. Ili čak: promašio. Barem u ovoj utrci.

Nije, međutim, sporno to da zagrebački gradonačelnik može („poslan je dopis…“) posredstvom resornog ureda Gradske uprave anketirati škole, učenike i roditelje o inicijativi koju je zapisao u svom izbornom programu, pa na osnovi rezultata razmišljati o mogućim daljnjim potezima u tom smislu, ali ništa više od toga. Jest da za neke izvannastavne aktivnosti baš i ne treba službeni blagoslov resornog ministarstva, ali kad je riječ o tako važnim odgojnoobrazovnim sadržajima koji se tiču i svjetonazora, i politike, i ideologije, i nekih nacionalnih vrijednosti, i tradicije i koječega još što se nerijetko zna razlikovati od obiteljskih/društvenih shvaćanja i državnog poimanja toga čemu (ne) treba poučavati djecu i mladež, pa makar u izvannastavnoj slobodi, država neće prepustiti odluku jednom gradonačelniku. Pogotovo ne u ovim okolnostima odnosa polit-ideoloških snaga u hrvatskoj metropoli i RH, gdje lokalno vladaju tzv. zeleno-lijevi, a na državnoj razini tzv. demokršćanski/desni HDZ.

„Nastavljamo procese koji su prekinuti za prošle vlasti“, tvrdi Tomašević o uvođenju izvannastavnoga građanskog odgoja i obrazovanja, što je zapravo nemoguće iz milijun i jednog praktičnog razloga. Kad bi se i stekla kritična količina sporazumne denver plave i zeleno-lijeve političke volje, što je mission imposible i za znatno jače polit-ideološke kapacitete od nazočnih sada na prvim čukama društvene pozornosti. Nešto što je bilo, pa je nasilno prekinuto i odbačeno, teško je ili čak nemoguće vratiti. Takvo što je još rujna 2018. u „Pressingu“ televizije N1 Hrvatska bio predvidio i Boris Jokić, smijenjeni šef projekta kojim je trebao zaživjeti građanski odgoj i obrazovanje u reformiranim školama prema izazovima suvremenog doba: „Cjelovita kurikulna reforma je mrtva. Taj projekt je umro i bit će ga teško oživjeti. To ovisi o političkim akterima. Način na koji je ta reforma bila vođena, produkti, bit će ih teško ponovo uspostaviti jer je to jedinstven projekt koji je išao iz same baze – vrtića, škola, fakulteta… Nije HNS ubio reformu, ubili su je mnogi drugi prije i poslije toga. Cjelovita kurikulna reforma je bila sveobuhvatna, obuhvaćala je sve razine obrazovanja, zdravlje, poduzetništvo, osobni i socijalni razvoj… Napravljena je i u aspektu pripreme učitelja i nastavnika kako bi mogli promijeniti način poučavanja kako se uči, gdje, s kime se uči, iz kojih materijala… Za bilo koju sustavnu promjenu potrebna je odgovarajuća priprema. Preko noći se stvari ne rade“.

Tzv. školom za život – kao da se u svim školama bilo gdje, bilo kada i bilo kako ne uči za život, već je „životnu“ patentirala samo ministrica Divjak (sic transit) – HDZ-Plenkovićeva se vlast odrekla pogleda u budućnost i civilizirano, demokratsko i na znanosti utemeljeno suvremeno građansko društvo. A, ustvrdio je Jokić, „važno je bilo da mlade osobe od vrtića do kraja školovanja znaju rješavati probleme, kritički misliti, kako učiti, biti kreativni i inovativni u svim predmetima. Ako želite biti društvo u 21. stoljeću, trebate surađivati, a ne se samo natjecati“. Dakako da mladi na kojima svijet ostaje – konkurentni i sposobnostima ravni vršnjacima u perspektivnoj Europi, i šire – moraju biti odgojeni kao građani svijeta, za slobodno, kritičko mišljenje svojom glavom, kreativnost i inovativnost, jer bez tih kvaliteta ni oni niti njihova zemlja nema budućnost, a sadašnja im škola ne otvara tu perspektivu. Gradonačelnik Tomašević – obrazovan i razuman političar s bogatim iskustvom građanskog aktivista koji djelom dokazuje koliko se može kad se hoće – obećanjem o građanskom odgoju i obrazovanju „već ove školske godine“ juriša na vjetrenjače.

Međupredmetni kurikul

Baš zato što, realno, zasad ili sada nema provedbenih uvjeta ni alata za ostvariti više no dobru i društveno/pedagoški iznimno naprednu ideju koja, na sreću, nije umrla s političkom eutanazijom Jokićeve reforme, ali nije ni dobila potporu političkog tzv. mainstreama koji bi građanski odgoj i obrazovanje pustio u školski raspored sati. Isti polit-ideološki mentalitet koji je neodgovorno eutanazirao građanski odgoj i obrazovanje kao poseban nastavni predmet – eksponiran u HDZ-ovu ministru znanosti i školstva Radovanu Fuchsu radi stranačke kontrole „domoljubnog“ uma tih „na kojima svijet ostaje“ – reagirao je negativno i na Tomaševićevu objavu. Ministar Fuchs „ne vidi poseban razlog za uvođenje poučavanja građanskog odgoja kao dodatnog predmeta budući da se već poučava kao obavezna međupredmetna tema. Praktično još jedanput, samo sad kondenzirano, a u konačnici ishod mora biti isti“. U Zagrebu je velik broj škola zbog epidemioloških mjera zatražio skraćenje školskog sata s 45 na 40 minuta pa, tvrdi ministar, „ako već imamo škole koje rade u dvije ili tri smjene, tražimo skraćenje satnice, ne znam kako ćemo uvaliti još sat viška; to je još jedan dodatni problem. Osobno, otpočetka podržavam građanski odgoj i obrazovanje“.

Naravno da nitko, pa ni najcrnja politička i svjetonazorska tzv. desnica, na jeziku nije protiv poučavanja tih sadržaja – o demokratskom društvu, građanskoj svijesti i slobodoumnom čovjeku u građanskom društvu – ali kad je praksa u pitanju, nesloga je maksimalna, otpori gromoglasni, pa… „Važno je reći da mi ustvari imamo građanski odgoj kao dio obaveznog poučavanja u školama“, kazao je Fuchs novinarima. „Imamo kurikul koji je prihvaćen i provodi se od 2019. godine i u njemu su definirani ishodi učenja. Građanski odgoj koji bi se predavao kao varijanta izbornog predmeta mora biti u skladu s onim koji je objavljen. Što se tiče kritika da je posrijedi ideologija, ona će biti onog trenutka kad vidimo je li se kroz građanski odgoj provlače neke ideološke teme ili je to zaista objektivno poučavanje djece kako bi sutra bili odgovorni građani. Mislim da i djeca koja pohađaju vjeronauk trebaju biti poučena u građanskom odgoju kako bi sutra i kao vjernici bili odgovorni članovi demokratskog društva. Bez obzira kojoj vjeri pripadali.“

Resorni ministar, dakako, ne smije priznati kako vjeronauk kao izborni nastavni predmet ima gotovo povlašteniji status u školi od matematike i materinskog jezika. A politikantski je nametnut javnim školama već 1990-ih godina, svjetonazorskopomodarstvo, većina ga učenika ne voli i sve je više „hrabrih“ roditelja koji ispisuju svoje obiteljske uzdanice s te nastave. „S obzirom na kritike da ne postoji drugi izborni predmet za djecu koja ne slušaju nastavu vjeronauka“, kaže ministar Radovan Fuchs, „ekspertna radna skupina intenzivno priprema uvođenje alternativnog, ali to neće biti etika ni religijska kultura (što bi bilo najrazumnije rješenje, op. a.), nego nešto kao filozofija za male.“ Glupost na entu. Filozofija je filozofija, nije za male i za velike. Građanski i zdravstveni/seksualni odgoj i izobrazba su gurnuti u međupredmetne rupe, predaju se kao torzo-teme (pazi, tako da ostanem nevina) i ne smiju biti izborni? Tko se vuka boji još? HDZ i Katolička crkva, pa bi da prepariraju mlade mozgove po svomu još dok su tzv. tabula rasa, i zato se toliko grebu držati šapu baš na onima, je li, na kojima svijet ostaje. A kakav bi to svijet htjeli da ostane. Bogobojazan i pokoran političkoj zlatnoj teladi. Dakle, užasan.

Drugo polugodište

Rijeka – nedvojbeno svjetonazorski i na svaki drugi način najslobodniji grad u Bijednoj Našoj, tolerantan, otvoren kritičkoj svijesti, europski – već pet godina prakticira građanski odgoj i obrazovanje u školama i među učenicima koji to žele. Od početnih 500 učenika u nekolicini škola, broj i učenika i škola uvišestručio se, a to sjeme je u međuvremenu posijano te daje ploda u više drugih škola u drugim županijama. Ako je nešto dobro, a ovo s građanskim odgojem i obrazovanjem itekako jest dobro, nađe se pametnih i među prosvjetarima i među roditeljima/učenicima koji ne žele čekati budućnost u tzv. Platonovoj špilji, pa… Tomaševićeva momčad u Gradskoj upravi Zagreba uvidjela je već nakon prvih reagiranja na svoju najavu da nije moguće – iz niza tehničkih i inih razloga, ponajprije – uvesti građanski odgoj i obrazovanje od početka nove školske godine, pa sada te izvannastavne sadržaje odgađaju za početak drugog polugodišta. Što jest realnije, ali i dalje ostaje pod upitnikom koliko će učenika, roditelja, školskih ravnatelja i nastavnika prihvatiti tu inicijativu, tko će to platiti, po kojem kurikulu će se predavati, koji profil prosvjetara je osposobljen za to ili kako će cijelu priču tretirati Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Puno toga, ako ne i sve, ovisi o premijeru Andreju Plenkoviću više no o gradonačelniku Tomaševiću, a ministar Radovan Fuchs – želio, ne želio – mora od A do Ž provesti gazdinu pak tzv. europsku volju. Bez suvišnih zašto i ali… Eda ne bi opet fasovao javnu Plenkovićevu „pljusku“ kao lani nekako u ovo vrijeme kad je na vladinoj sjednici istrčao pred rudo nekim soliranjem o početku/karakteru nove školske u pomahnitaloj koronakrizi koju su premijer Plenković osobno, zdravstveni ministar Vili Beroš, HDZ-ovi „epidemiološki“ stožeraši Božičević, Capak, Markotić, etc. „pobijedili“ na samoj granici svibanj-lipanj. Veži konja gdje ti aga kaže. Pa što, je li, ako se naše građane svijeta i dalje odgoja i poučava u Platonovoj špilji!?

tacno

1 comment

  1. Tomašević se samo malo zaletio, ali zato je jako dobro znao što treba postići uvodjenjem gradjanskog odgoja kao izvanpredmetne aktivnosti onako, kako je to Rijeka napravila još prije par godina..
    Istina je, da se tjedna satnica učenika ne smije povećavati od propisane od strane Ministarstva , zato Gradjanski odgoj nije uvršten kao redoviti nastavni sat nego kao izvanpredmetna aktivnost.
    Rijeka to može, mogla je i radi na tome !
    Uvodjenje u nastavu Zdravstvenog odgoja ( o tome sam već pisala u jednom od komentara ) za vrijeme ministra Jovanovića bila je nemoguća misija i sve je ostalo samo na početku…..Naime, neke mudre glave koje odlučuju povezali su zdravstveni odgoj s tehnikom navlačenja kondoma ( kako je autor teksta spomenuo ) unatoč trudu kojega je u razradi programa uložila grupa suradnika
    ( pa i ja medju njima za svoju županiju ) ——nije bilo razumijevanja od strogo religioznih roditelja, pa do okorjelih , tvrdih ravnatelja…Spoticanja je bilo previše do potpunog uništenja ideje da Zdravstveni odgoj treba ne zbog seksa, kako su spočitavali, nego zbog života.

    Gradjanski odgoj je širi pojam od Zdravstvenog pa shodno tome i nužniji , jer učenike uči onim vrijednostima koje su nužne u svakom društvu da bi medjudska interakcija bila valjana.
    Da odrasli i djeca znaju više o ravnopravnosti čovjeka, o poštovanju drugih i drugačijih , o ljudskom dostojanstvu i potrebi za slobodom —–ovaj svijet bi bio drukčiji i ljepši.
    Jesam li ja na granici utopije dok ovo pišem, a pišem zato što tako mislim ?
    Očito da jesam , jer, Tomaševićeva želja je kasno došla : početak školske godine je bio u startu , trebalo je “pripremiti Zagrebački teren” , roditelje i nastavnike, satničare po školama , a što je najbitnije osluhnuti što o tome misli Plenković i ministar Fucks ……..!!!

    Žalosno je , što politika obrazovnog sustava jest zaista POLITIKA od Vlade pa na niže, jer da nije tako, reforma Borisa Jokića bi bila uspjela od trena, kad je bila u žiži svekolike hrvatske javnosti što je uostalom dokazao i onaj fenomenalni skup u Zagrebu.

    To, što i kako Rijeka radi s Gradjanskim odgojem trebao bi biti MODEL i za ostale gradove i škole po Hrvatskoj i kad na taj program nije uložen veto a la’ Plenković onda vjerujem, da bi sljedeća školska godina trebala biti uspješnija.

    Pa ‘hajd da stvaramo od učenika ljude, koji će živjeti bez mržnje prema susjedu druge nacionalnosti.

Odgovori