«

»

ruj. 14 2018

Grabar Kitarović o jogurtu, kruhu, zabrani izjašnjavanja “Hrvat/ic/om” i migrantima

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu koji je objavio austrijski dnevnik Kleine Zeitung, a preveo Novi list, iznijela je niz neistina i netočnosti – kako o mračnom dobu Jugoslavije, tako i o izbjeglicama. Neke od njih su smrtno ozbiljne, a neke izazivaju podsmijeh na društvenim mrežama. Zamoljeni smo da ih provjerimo i za početak ćemo se pozabaviti izjavom da se nije smjelo reći da si Hrvat/ica.

“Desetljećima je nama Hrvatima bilo zabranjeno da imenujemo svoje porijeklo. Umjesto da kažemo: ‘Ja sam Hrvat’, morali smo reći: ‘Ja sam iz Hrvatske’. Tko bi iskazao svoj nacionalni ponos, tome je prijetio zatvor.”

Popisi stanovništva u Jugoslaviji prilično jasno demantiraju predsjednicu. Ispada da je iz desetljeća u desetljeće rastao broj avanturista koji su bili spremni žrtvovati sve zbog vjere da su Hrvati – baš kao reklami za marku tenisica o kojoj se puno zbori ovih dana. Od 1948. godine do 1981., broj stanovnika (bivše) Jugoslavije koji su se pred državom izjasnili kao Hrvati porastao sa 3,78 milijuna ljudi na 4,42 milijuna. Bili su i ostali za cijelo to vrijeme drugi narod po zastupljenosti.

Nadalje, javilo nam se više čitateljica spremnih da službenim dokumentima dokažu da su se i same izjašnjavale kao Hrvatice, baš kao i njihovi članovi obitelji.

Od dokumentarne građe isplivao je i vjenčani list Josipa Broza Tita, koji se izjašnjavao kao Hrvat, što se vidi i u izvodu iz knjige vjenčanih iz 1952. godine, kada se kod Iloka oženio za Jovanku Budisavljević. Da je Hrvat – pisalo je na ćirilici, svjedoči dokument izronjen iz Titova arhiva.

No, Titova priča nije tako jednostavna i možda je najbolje opisuju Ivo i Slavko Goldstein u knjizi “Tito”, u poglavlju “Hrvatstvo i jugoslavenstvo Josipa Broza Tita”. O njegovom hrvatstvu se govorilo javno, navode. Tako ga je nakon oslobođenja 1945. godine na skupu na punom Trgu bana Jelačića najavio pjesnik Vladimir Nazor riječima “…[n]aš vlastiti sin… Hrvat maršal Tito”. Nadalje, na susretu s visokim predstavnicima Katoličke crkve Tito je istaknuo da je “Hrvat i katolik”, iako nije bio vjernik i to nije krio. Štoviše, katolicima je to otvoreno poručio i dok im je pružao ruku suradnje u borbi protiv fašizma i rata tekstom “Komunisti i katolici” objavljenom 9. prosinca 1936. u Proleteru. No, već pedesetih ne želi govoriti o nacionalnosti, a 1963. godine kaže: “Ja sam Jugoslaven i ne mogu drugo biti”. Manje od deset godina kasnije, u raspravi sa Savkom Dabčević-Kučar oko Hrvatskog proljeća, kazao da je točno da je internacionalist, ali “ja sam i Hrvat”, a govorio je i da mu je majka Slovenka, da govori “naški” jezik, kao i da je Zagorac.

“Tito nije bio nikakav nacionalist, a pogotovo nije bio mrzitelj određene nacije, kako mu se od kraja 1980-ih vehementno pripisivalo, i s hrvatske i srpske strane”, pišu Goldsteini.

Jogurt i kruh

Njena izjava o jogurtu privukla je najviše pozornosti i dovitljivosti proizvođača memeova na društvenim mrežama [1, 2, 3].

“Odrasla sam u komunizmu, i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta, i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću kruha trebati idućeg tjedna”.

Koliko je različitih vrsta jogurta predsjednica priželjkivala do svoje 22. godine života, nije na nama da sudimo. No, kada je imala samo sedam godina, Jugoslavija je imala bar 85 različitih vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta i kiselih mlijeka, ovčjih i kravljih, ali i acidofilnih mlijeka i kefira. Proizlazi to iz ocjene njihove kvalitete iz veljače 1975., objavljene u “Mljekarstvu“, časopisu za unaprjeđenje proizvodnje i prerade mlijeka.

Predsjedničina izjava potvrđuje svu težinu rada povjesničara koji svoja istraživanja temelje na metodi usmene povijesti, dakle prikupljanjem i analizom sjećanja svjedoka vremena, kaže nam, kada smo ga pitali je li Jugoslavija zaista toliko zaostajala po izboru jogurta za kapitalističkim zemljama, povjesničar Igor Duda, autor knjige “Pronađeno blagostanje – Svakodnevni život i potrošačka kultura u Hrvatskoj 1970-ih i 1980-ih”.

“Njezina sjećanja kao kupca mogu biti iz vremena od polovice 70-ih do kraja socijalizma, dakle, uključuju zlatno doba standarda s kraja 70-ih i jaku krizu u prvoj polovici 80-ih. U toj krizi bilo je nestašica, koje su se lokalno mogle različito odražavati pa bi njezina sjećanja mogla biti relevantna za neke mikrolokacije”, tumači on, dodajući da se u Jugoslaviji 70-ih i 80-ih radi na zaštiti potrošača.

 

“U tom kontekstu jedna od tema je i narušavanje jedinstvenog tržišta, zatvaranje u republičke pa i općinske okvire. Moglo se dogoditi da se u nekoj općini prodaju samo proizvodi lokalne mljekare pa je ponuda ovisila o njezinom asortimanu, ali i o tome što je neki mali trgovac uopće naručio. Bilo je pritužbi da trgovci ne koriste cijelu paletu proizvoda. Moglo se to u nekom malom dućanu dogoditi i s raznim vrstama jogurta, dakle mogli su to biti jogurti samo jedne mljekare i samo određenih okusa. Međutim, na razini cijele zemlje – jogurta je bilo, raznih proizvođača, vrsta i okusa. Samo su tekući jogurti došli kasnije”, kaže Duda.

Ono što posebno rastužuje u priči o mliječnim proizvodima, jest činjenica da predsjednica potpuno zanemaruje potpunu propast hrvatskog mljekarstva, koja je nastupila u periodu samostalnosti, pogotovo sredinom prošloga desetljeća. Do dana današnjeg ta industrija ne pokazuje nikakve znakove oporavka ili povratka na staro. Miroslav Kovač, voditelj slavonske Proizvođačke organizacije „Simentalac“ i Udruge „Život“ koja okuplja brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva procjenjuje da hrvatski mljekari pokrivaju samo oko polovice domaćih potreba za mlijekom i mliječnim proizvodim – a pritom uspijevaju propasti, dok uvoz mlijeka raste (DW).

Upitali smo profesora Dudu i što se događalo s kruhom – je li on zaista bio “propisan” odozgo ili se eventualno radilo o praksama još uvijek živim u kontinentalnim malim mjestima i na otocima. Naime, naručivanje kruha još uvijek postoji, e kako bi seoski trgovac izbjegao rasipanje i bacanje kruha: kupac dolazi po kruh i ujedno trgovcu govori koliko će ga trebati sutra, ovisno o tome planira li veći broj ljudi za stolom.

“Vlast nije sjedila u dućanu i bilježila koliko je tko kupio kruha, niti su u tom vremenu postojali ikakvi bonovi za prehrambene artikle. Međutim, trgovci su mogli brinuti o nabavljenoj količini, što je i logično”, navodi Duda.

Je li do predsjedničinog gorkog iskustva s namirnicama presudila i činjenica da je iz malog primorskog sela, s malim dućanima pa onda i siromašnom ponudom, kao i lokalna nabava hrane, koja se u današnje doba čak i glorificira, kada znamo da je prehrana kompromitirana masovnom proizvodnjom, uvozom i zato nužnim konzerviranjem, ona će najbolje znati. No, jogurt-argument ni u kom slučaju ne zvuči ozbiljno.

Najciničniji dio izjave ipak je – opet o migrantima

I tu dolazimo do dijela intervjua, u kojemu je predsjednica ponovo pokazala i bešćutnost, ali i upitne namjere.

„Europa je u mnogim stvarima bila previše opuštena i previše naivna. Umjesto da se posveti razvojnoj politici, dozvolili smo da 1,2 milijuna ljudi dođe u Europu, uglavnom mladih i snažnih, dok su žene i djeca, te oni koji nisu imali snage, ostali u svojim domovinama“, kazala je predsjednica.

Njemačka je, prema podacima UNHCR-a, među zemljama koje su primile najviše novih izbjeglica i zato su podaci koje je zabilježila ta zemlja relevantni za Europu, pogotovo Uniju, budući da je jedina članica na toj listi.

A prema podacima njemačkog Saveznog centra za političko obrazovanje, od 2015. do danas postotak žena među tražiteljima azila kretao se između 31 % (2015) i 43 % (2018). Istovremeno se postotak djece u starosti 0 do 15 godina kretao između 26 posto i 43 %.

2016. godine, kada je u Njemačkoj azil zatražilo oko 722.000 ljudi, oko 260.000 ih je bilo mlađih od 18 godina, od toga 218.000 mlađih od 15 godina. Što se starijih od 18 godina tiče, među njima je bilo približno 130.000 žena. Drugim riječima, od 722.000 ljudi te godine, 390.000 ili približno 54 posto su činile žene i mlađi od 18 godina, navodi ova javna institucija.

Priča o muškim izbjeglicama u najboljim godinama za ratovanje vjerojatno je najponavljanija antiimigrantska priča u optjecaju, stoga ne čudi da se udjelom muškaraca u izbjegličkom valu bavio i Faktograf, kao i drugi fact-checking sajtovi poput uglednog Snopesa.

Međutim, najbešćutnija izjava predsjednice uslijedila je nakon što joj je postavljeno pitanje o mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, koji je pred izbjeglice postavio žilet-žicu, naoružanje i pse, te Matteu Salviniju, talijanskom ministru unutarnjih poslova, koji je zaustavio brod sa 600 spašenih izbjeglica i odbio im dati dozvolu za pristajanje na najbližu, talijansku obalu.

“Ne mogu osuditi ni Mađarsku ni Italiju. Europa ne može na plećima nositi teret bijede cijeloga svijeta.”

Kada se utvrdi koliko je paušalna i obmanjujuća ova izjava, prestaju čuditi i njene tvrdnje da su muslimani u Hrvatskoj u strahu (!?) temeljem razgovora s “hrvatskim muftijom“**, izostanak osude Salvinija i Orbana ili pretpostavke tipa: “Bila sam više puta u Afganistanu, i vjerujte, nije svatko tko dolazi u Europu demokratski raspoložen”.

Naime, daleko je Europa od toga da podnosi ikakav teret, a kamoli teret bijede cijeloga svijeta. Prema podacima UNHCR-a, u svijetu trenutno živi 68,5 milijuna iz domova protjeranih ljudi. Oko 85 posto svjetskih izbjeglica smješteno je u regijama svijeta u razvoju, a ne u Europskoj uniji ili Americi, dok ih je čak trećina izbjeglo u najsiromašnije zemlje. Svaka šesta osoba u Libanonu je izbjeglica, svaka 14. u Jordanu i svaka 23. u Turskoj. Uključe li se u ovu računicu i palestinske izbjeglice, brojke se dižu na svaku četvrtu osobu u Libanonu i svaku treću u Jordanu.

Europska unija, s druge strane, ima više od pola milijarde stanovnika i zato je brojka od 1,2 milijuna ljudi, o kojima govori Grabar-Kitarović, daleko od dramatične. Ono što naša predsjednica govori jest da Europa nije u stanju otrpjeti da svaka petstota osoba bude izbjegličkog porijekla, iako su Hrvatskoj demografske brojke iz Jugoslavije nedostižne – ne samo zbog egzistencijalne nesigurnosti stanovništva i srozavanja vrijednosti plaća, koji nimalo ne stimuliraju natalitet, već i zbog toga što je iz Hrvatske zbog rata izbjegao značajan broj stanovnika. Ekonomske migrante novijeg doba ne moramo ni spominjati.

 * U prvoj verziji teksta pogrešno je navedeno da predsjednica dolazi iz istarskog mjesta, što je naknadno ispravljeno.

** Naknadno je pristigao i demantij Islamske zajednice, u kojemu muftija Aziz ef. Hasanović navodi da je “nemalo ostao iznenađen natpisima u medijima o navodnoj izjavi predsjednice Republike Hrvatske gđe Kolinde Grabar – Kitarović o muslimanima u Hrvatskoj i odnosima koji vladaju u društvu” za koju se nada da će biti demantirana. Izjava jest demantirana iz Ureda predsjednice.

 

faktograf

 

 

16 comments

Skip to comment form

  1. dika

    Žena patološki lažr. I to pali. Zar ju ipak nije stid i sram?

  2. Mrsunja

    Titov izvod i matične knjige vjenčanih najviše zatvara Kolindina prostačka usta.

    1. ford

      Čudi me da je JBT imao hrabrosti izjasniti se Hrvatom. Mogao ga je gazda dati zatvoriti. Ali čekaj, pa on je bio gazda – znači ništa???

  3. cveba

    Zna ona vrlo dobro što radi. Ponavlja goebellsovske laži.

  4. Maja

    Zbog ovakvih bestidnih, idotskih i čudnovatih laži, njoj će porasti popularnost. Demokracija je idealna za ovakve kretenske manipulatore.

  5. A baš ga burgijate: 13. KGK, 14. KGK čak u dvije objave – Društvo i politika i Naslovnici, Predsjednica u svim verzijama, mislim verzijama copy-paste tekstova: od Pupovčevih Novosti (gutaju 4,5 milijuna godišnje iz proračuna), Lupige, Faktografa i svih ostalih H-altera (kada će u verziji Tačno.net-a iliti propalog Feral trinube-a i Index-a?). Kakav portal takva i komentatorska komuna. Badava vam trud svirači, žena pleše po svom – Predsjednica je Swambo (She who must always be obeyed), možete ju poljubiti u stražnjicu. Dosadni ste, neću više posjećivati vašu pre-sitnu ćeliju (mnogo se crveni, bre). – Aquila non capit muscas.

    Long Live Christianity, Long Live Crusaders.
    We need a new Templar Order, like the old days.
    May the Knights of the Holy Cross rise again to protect all of the faith world-wide! I pray God would again bring to this Earth such an era of Christianity as the ones of old. God Bless!!!
    I’m a knights templar and I have hundreds if not thousands of brothers and sisters ready to rise once again and defend our faith . Catholics are built for combat!!!
    I am a atheist but I give my respect to the Knights Templars they were once the finest soldiers that humanity ever created and sadly betrayed by the Church that they are sworn to protect with their very lives.

    Jebote, kol’ko nas ima!

    https://www.youtube.com/watch?v=Z2VSpj08ejA

    1. ford

      Tako je jedno vrijeme po svim medijima išla hajka na Antuna Vrdoljaka pa su ga čak i prozvali gromobran.

      KGK nije pred izborima, a i da je nigdje na vidiku nema nekog ozbiljnog kandidata pa si žena može dopustiti ama baš sve.

      Vladi i HDZ-u je odlično dokle god se raspravlja o vjenčanom listu tiranina zločinca i vrstama jogurta u jebenoj propaloj.

      Fascinantan je nedostatak inteligencije, ideje i poštenja i medija i autora i komentatora.

      1. ford

        Zaboravih završiti priču o Vrdoljaku, iako to svi znamo, nakon tog perioda kad je glumio gomobrana i kad su mnogi mislili da će ga progutati mrak kao Dragu Krpinu i slične, on je profitirao kao nikada do tada 🙂

  6. Stalker

    U njene laži ni ustaše ne vjeruju, ali im dobro dođu. To je njena fukcija- revizija povijesti.

    1. ford

      Fascinantan je nedostatak inteligencije, ideje i poštenja i medija i autora i komentatora.

  7. Stalker

    Svijet joj se smije, ustaše (i četnici) joj se podsmijavaju zbog revnosti. Medije koji ukazuju na to prozivaju oni koji čekaju da Koljinda kaže da je Zemlja ravna ploča. Kaži Kolinda to i da je evolucija kurton i obožavat će te ovdje portalska oporba

    1. Zambata

      Koji svijet joj se smije?
      Smiju se naša komuna i srpski mediji.
      To ionako nije svijet.
      To je polusvijet.

  8. ford

    Nama je odlično, ako su glavni problemi u državi priče Penave i KGK. Odlično nam je kad se bavimo tračevima i trivijalijama i treba sve srezati: plaće, penzije, socijalne da raja malo dođe sebi.

    Jebem ti informiranje naroda!

  9. Zoran Popović

    Naravno da je Juga imala mana. Pa i Balasevic se poziva na parni vikend. Islo se u Austriju (Leibnitz i Graz) po kavu, Madjarsku po debrecinke i klopu ( Harkany, Pecuh) . U Trst po rifle nisam isao, ali mnogi jesu. Vise bih volio i sad ici izvan Broda kupovati, a ne ici raditi izvan Broda.
    U vrijeme kad je Hrvatska vise izvozila, nego uvozila, bilo je radnika koji su znali reci da ih se ne moze toliko malo platiti, koliko oni malo mogu raditi. Danas vide da se moze platitu i manje…

  10. ford

    Kad se to točno više izvozilo nego što se uvozilo?

    Samo onda kad se nije imalo novca za uvoz 🙂

  11. Smith

    Za razliku od većine zadrtih orjunaša, Kolinda dobro poznaje svijet zapadnih demokracija, zna koji jezik oni razumiju i kako oni razmišljaju. Zbog toga je upotrijebila banalnu metaforu s jogurtima jer zna da ju strani novinari ne bi razumjeli ako bi im rekla kako je stvarno bilo. Oni joj ne bi vjerovali da u bivšem ruglu od države npr. nije bilo deterdženta, kave, ulja, da smo imali vožnju par-nepar i dugotrajne redukcije struje, da se išlo na višegodišnju robiju zbog vica ili pjesme (da ne spominjem Bleiburg ili Goli otok). Ovako su austrijski novinari potpuno razumjeli poruku. Samo zlonamjerni jugoglupani mogu se tomu rugati.

    Drugovi, budite sretni da je ostala samo na jogurtima. Mogla je reći još puno toga, a onda bi vas prošla volja za ruganjem.

    Kolinda je nakon naših prirodnih ljepota i vatrenih nogometaša najjači hrvatski brand u inozemstvu. Strani mediji se doslovno natječu u oduševljenim komentarima. Za mene osobno ona je idealna hrvatska predsjednica. Ona nema nikakve operativne ovlasti pa stoga naravno niti ne može od ove udbaške postjugoslavenske hdz-sdp džamahirije napraviti uspješnu državu. Ali može žestoko kritizirati vladu – i ovu i bivšu – i može nas svojom ugodnom kultiviranom pojavom i znanjem stranih jezika dostojno predstavljati u svijetu. Ako ju netko i ne voli ipak mora priznati da ona sigurno ne čini nikakvu štetu svojoj zemlji – za razliku od njena tri nesretna prethodnika.

    Još od 80-ih više vremena provodim za Zapadu nego u Hrvatskoj. Stoga mogu sa sigurnošću reći da je danas vrlo ugodno biti Hrvat u inozemstvu jer ljudi prema Hrvatskoj imaju jedan vrlo pozitivan i afirmativan stav. Međutim, isto tako dobro znam i osjetio sam prije što znači kad te smatraju „jugoslavenom“. To je nekad kod ljudi izazivalo slične reakcije kao kad danas kažeš da si npr. iz Srbije.

    Jugoslavija je bila sramota od države. Cijenili su ju jedino europski salonski socijalisti i ćaknuti lijevi filozofi. Tobože su ju naravno cijenile i zapadne vlade u vrijeme hladnog rata kao dobrodošlu provokaciju prema Rusima pa su to i izdašno financirali. A onda su mirno dopustili da se taj mutirani sklepani frankenstein raspadne u krvi.

Odgovori