Godina u kojoj je ustašluk u Hrvatskoj osvojio pravo građanstva

SVE je naravno započelo s Franjom Tuđmanom i njegovom rečenicom iz 1990. da NDH “nije bila samo puka kvislinška tvorevina, nego i izraz volje i težnje hrvatskog naroda za oslobođenjem”. Tuđman je tako kao povjesničar i predsjednik HDZ-a, uskoro predsjednik Hrvatske, otvorio vrata filoustaškom revizionizmu koje je, uostalom, posve u skladu s vladajućom ideologijom koju je ustanovio HDZ.

Po toj ideologiji, za Hrvatsku tj. hrvatsku državu treba učiniti sve, a sve doista uključuje svašta. U takvom stavu nema previše mjesta da se razmišlja o dobru i zlu, o posljedicama, o istini i moralu, o poštenju, o jednakosti ili nekim drugim temeljnim demokratskim vrijednostima, nego je sve to podređeno idealu hrvatske države, kakva god ona bila. Pa čak i ako je bila kvislinška, genocidna i zločinačka poput NDH, to je manje važno jer je bila kakva-takva hrvatska država.

“Sve za Hrvatsku” direktno vodi u apologiju NDH

Stoga je promašeno danas se pozivati na Tuđmana i njegovu kritiku ustaškog znakovlja s početka devedesetih kada se želi suprotstaviti valu filoustaškog revizionizma u javnosti jer Tuđman je de facto duhovni otac takve interpretacije hrvatske povijesti. On uostalom nije kritizirao ustaško znakovlje i pokliče kojima su se koristili HOS-ovci zato što mu je odbojno bilo ustaštvo, nego s argumentacijom da takve pojave štete novoj neovisnoj hrvatskoj državi. Baš u skladu s proklamiranom ideologijom “Sve za Hrvatsku!”, Tuđman je bio spreman taktički i žrtvovati pretjerano otvorene ljubitelje NDH. S druge strane, Tita je hvalio jer su njegovi partizani Hrvatskoj omogućili da kraj Drugog svjetskog rata dočeka na pobjedničkoj strani, dakle iz oportunističkih razloga i po kriterijima po kojima bi mogao hvaliti i Antu Pavelića da nije izabrao savezništvo s Adolfom Hitlerom, tj. s na kraju poraženim nacistima.

Tuđmanov uski nacionalistički intelektualni horizont kao da nije mogao pojmiti da je NDH trebala biti uništena zato što je u svojoj samoj srži bila zločinačka (izvedbu da ne spominjemo) te da je tu riječ o mnogo važnijim kategorijama i vrijednostima čovječanstva nego o bilo čijoj nacionalnoj državi.

HRT-ova potpora relativizaciji ustaštva

No u hrvatskoj je javnosti u međuvremenu – zahvaljujući Tuđmanu, HDZ-u i, paradoksalno, Katoličkoj crkvi koja iznevjerava vlastito poslanje – ipak prevladao nacionalni nasuprot univerzalnog principa, a posljedica toga je da apologija NDH dobiva novi zamah uz jednostavno objašnjenje da su se “ustaše borili za hrvatsku državu”. Doista i jesu, što po mišljenju onih iz “Sve za Hrvatsku!” lagera logično vodi do toga da NDH i ustaše treba rehabilitirati.

Taj proces se u hrvatskom društvu intenzivirao proteklih nekoliko godina, no 2018. je dobio potpuno pravo građanstva zahvaljujući otvorenoj potpori koju ima od javne televizije, desničarskih portala, Katoličke crkve i pojedinih političkih aktera te odluke vlade i predsjednice da se s tim fenomenom aranžiraju, umjesto da mu se suprotstave.

Na HTV-u je promovirana revizionistička knjiga “Radni logor Jasenovac” Igora Vukića, kao i još skandalozniji filoustaški pamflet “Mit o Jasenovcu” slovenskog prevaranta Romana Leljaka, a objavljivali su i bizarne priloge o sretnom djetinjstvu u NDH uz igranje s figuricama Adolfa Hitlera. To su zapravo samo najpoznatiji primjeri toga kako se javna televizija dala u službu promicanja filoustaškog revizionizma, što je pak konstantna njihove emisije TV Kalendar.

Katolička crkva vrijedno radi na prevrednovanju NDH

Truda si je dala i Katolička crkva koja je u svojim prostorijama dozvolila promociju glorifikatorske knjige o ustaškom zločincu Maksu Luburiću, organizirala cijeli skup u kojemu se poriče postojanje ustaškog logora za djecu u Sisku te preko svojim moćnih članova, poput kaptolskog arhivara dr. Stjepana Razuma, sudjelovala u radu revizionističkog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac.

I u ovom slučaju je riječ o nekoliko reprezentativnih primjera koji ne ilustriraju opseg crkvenog angažmana oko rehabilitacije NDH koji se provodi i na stranicama Glasa Koncila, a redovite mise u čast Ante Pavelića i ustaških generala da ne spominjemo.

Plenkovićeva vlada kao sudionik

Vlada Andreja Plenkovića na sve to većinom zatvara oči ili pak potpomaže, naročito kroz djelovanje Ministarstva hrvatskih branitelja Tome Medveda koji financira i spomenuto filoustaško Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, kao i časopis Hrvatski domobran u kojemu se biranim riječima piše o ustašama. Ipak, najveći skandal koji je proizveo Medved bio je taj kad je odlučio od partizana ubijene ustaše pokopati s vojnim počastima, što je usput suprotno važećim zakonima, ali još važnije, to je par excellence državni izraz rehabilitacije ustaške zločinačke vojske.

Pored svega toga, hrvatski sabor je i dalje pokrovitelj ustaškog derneka na Bleiburgu, “najvećeg skupa neonacista u Europi” po pisanju europskih medija koji je ove godine konačno civiliziran da sliči vjerskoj komemoraciji, ali ne jer su tako tražile hrvatske institucije i HBK kao suorganizator, nego jer je Austrijancima prekipjelo da im se tako štetan skup događa u državi.

Uspješno austrijsko suzbijanje ustaškog derneka na Bleiburgu

Stoga je prije ovogodišnjeg okupljanja na Bleiburgu pokrenuta široka kampanja u austrijskom društvu, u kojoj su sudjelovali i lijevi i konzervativni mediji kao i europarlamentarci, da se stvar dovede u red, a to je uz velike policijske snage i strogu primjenu zakona i učinjeno. Nitko nije bio iznenađen što su se ove godine među uhićenima u Austriji zbog nacističkih ispada našli i pijani HDZ-ovci, koji su nakon par tjedana u istražnom zatvoru plakali na sudu i molili za milost.

Plenkovićevo Vijeće za suočavanje s prošlošću se pak nakon godinu dana rada pokazalo kao posve jalovo tijelo, osim u jednoj stvari, a to je da omogući – suprotno presudi Ustavnog suda – legalizaciju ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u prilikama komemoracija HOS-ovcima. Time je podržana Plenkovićeva formula o “dvostrukim konotacijama” koja je uostalom posve u skladu s Tuđmanovim dvostrukim konotacijama NDH.

Svjetski mediji redovito pišu o rehabilitaciji ustaštva u Hrvatskoj

Stoga ne čudi što se i u saboru, na izložbi amaterskih slika u organizaciji HDZ-ova zastupnika Steve Culeja, pojavio ustaški pozdrav ZDS. A još manje čudi to što su se brojni vodeći svjetski mediji i u 2018. raspisali o rehabilitaciji ustaštva u Hrvatskoj, što je neizmjerna šteta za međunarodnu reputaciju naše male republike.

O tome su, između ostalih, tekstove ili priloge objavili Neue Zürcher Zeitung, Der Spiegel, Al Jazeera, Jerusalem Post, Süddeutsche Zeitung, Der Standard itd. Čak je i američki State Department konstatirao da se u Hrvatskoj “veliča ustaštvo i relativizira holokaust”.

Nema sumnje da će se ovaj trend filoustaškog revizionizma nastaviti i u bliskoj budućnosti, ponajviše zahvaljujući tome jer ga srednja tj. domobranska struja hrvatskog društva ne smatra problematičnim niti se namjerava tome odlučno suprotstaviti. Bujica ustašluka u 2018. definitivno se razlila svugdje po Hrvatskoj, a ovaj put nema Titovih partizana da je pobijede.

 

index

 

 

1 comment

  1. — Nema sumnje da će se ovaj trend filoustaškog revizionizma nastaviti i u bliskoj budućnosti, ponajviše zahvaljujući tome jer ga srednja tj. domobranska struja hrvatskog društva ne smatra problematičnim niti se namjerava tome odlučno suprotstaviti. Bujica ustašluka u 2018. definitivno se razlila svugdje po Hrvatskoj, a ovaj put nema Titovih partizana da je pobijede.

    Uuu, dobra poanta!

Odgovori