Da bar postoji neki naziv za ljude kojima toliko smeta antifašizam

MAKNEMO li po strani prigodno zgražanje, kršenje ruku i osude, prijedlog saborskog Odbora za ratne veterane, tijela pod vodstvom HDZ-ovca Josipa Đakića, da se 22. lipnja, Dan antifašističke borbe ukloni s popisa državnih praznika, znatno je primjereniji odnosno usklađeniji s vremenom i karakterom hrvatske vlasti od reakcije premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića.

>> Plenković žestoko napao Đakića zbog Dana antifašističke borbe

Odbijajući s rutinskom odlučnošću inicijativu stranačkog kolege, Plenković se nije pozvao na civilizacijske tekovine, Ustav, bolje običaje razvijenijih dijelova svijeta i slične trice i kučine, nego na Franju Tuđmana!?

“Taj je blagdan uvrstio Tuđman, tako će i ostati“, zapazio je Plenković, pa nastavio o inicijativi Odbora i Đakiću: „To nije politika predsjedništva, Nacionalnog vijeća ni tijela stranke. Ja njemu i svima koji žele detuđmanizirati HDZ šaljem poruku: Ja to neću dozvoliti“, izgovorio je u mikrofone, a potom najavio razgovor s Đakićem.

Gotovo sve što je Tuđmanova vlast radila svodilo se na zatiranje antifašizma

Bit će to zabavan sraz. Plenkovićeva nakana da mu Tuđman bude adut u borbi za simboličku zaštitu antifašizma predstavlja kudikamo veću obmanu od Đakićeve inicijative. Tuđmanu je, naime, antifašizam trebao samo u mjeri u kojoj mu je olakšavao put do međunarodnog priznanja zemlje, premda je, po svemu sudeći, čak i vlastitu partizansku epizodu smatrao mladenačkom zabludom.

Gotovo sve što je Tuđmanova vlast radila, svodilo se na zatiranje antifašizma, a naročito njegove višenacionalne komponente: od masovnog uništavanja partizanskih spomenika, izvedenog uz izdašnu potporu HDZ-a, preko dokidanja prava preostalih antifašističkih boraca, uz istodobno stvaranje nove boračke kaste, do predanog uništavanja višenacionalnog karaktera države. Tuđman je kao predsjednik, ili kako to obožavatelji vole reći – državnik, antifašizam otjerao na marginu, a svi obziri koje je prema njemu imao proizilazili su iz gole političke računice.

Stoga kada traži da hrvatski, odnosno HDZ-ovski, prezir prema antifašizmu konačno bude institucionaliziran, Đakić je kudikamo manji pozer od Plenkovića koji mu se suprotstavlja Tuđmanom. No to i nije bitno, jer je glavni motiv guranja ove teme u prvi plan ionako unutarstranački rat, a u njemu se Đakić predstavlja kao još jedan glas grlate opozicije u HDZ-u koja aktualnog stranačkog šefa smatra neautentičnim nacionalističkim histerikom.

Demaskirajte se

Bitno bi bilo Đakića i društvo pitati znaju li kako se zovu oni kojima smeta antifašizam i predano se bore protiv njega? A onda ih zamoliti da se do kraja demaskiraju i deklariraju u skladu s uvjerenjima.

Antifašisti sigurno nisu.

index

11 comments

Skip to comment form

  1. Naziv za takve ljude? Zna se – smradovi.

  2. Zalosno.
    I onda se pitaju zasto ljudi odlaze iz Hrvatske.

  3. Prvi antifašistički ustanak na svijetu je proglašenje Labinske republike 2. ožujka 1921. godine. Na taj dan bi se u Hrvatskoj trebao obilježavati dan antifašističke borbe.

    To se međutim, zasad ne može dogoditi. Prvo trebamo sačekati biološko rasterećenje od likova poput Manolića, Lončara, Mesića, Šeksa, Arlovića, Pusićke i ostalih. Nakon toga moramo osloboditi hrvatske institucije od horde njihovih potomaka, rođaka, kumova, šogora, „poslovnih partnera“ i švalerki.

    Naime, dva su razloga zašto ova besprizorna postjugoslavenska boljševičko-udbaška kamarila s natruhama velikosrpstva ignorira herojsko proglašenje Labinske republike.

    Kao prvo, time bi se neupućenom narodu moralo jasno reći da je tadašnja beogradska vlast još 1920. Rapalskim ugovorom prepustila Italiji Istru (i dijelove Hrvatskog primorja i Dalmacije), a ne vlada Nezavisne Države Hrvatske 1941.

    Kao drugo, otpor tadašnjim fašističkim tlačiteljima pružili su sami radnici i na čelu s njihovim sindikalnim vođom Giovannijem Pipanom, a uz potporu tzv. „crvenog baruna“ plemića Giovannija Tonettija. Dakle, tu nigdje nije bilo „progresivnih boljševičkih snaga“ iz zagrebačkih i beogradskih partijskih ćelija. A to naravno u današnjoj Hrvatskoj nije u skladu s partijskom linijom centralnog komiteta s Markovog trga, kao ni partijskih politbiroa s Trga žrtava fašizma i Iblerovog trga.

    1. Ovaj komentar nevjerojatna je kombinacija sličnih SF alternativnim projektima povijesti. Prihvaćajući na trenutak tvoj kroj povijesti, tvrdim da je prvi antifašistički čin odigran 1789-e, pdom Bastilje.

      Ti bi antifašizam promovirao prije nastanka talijanskog fašizma?! Ti bi otpor Dučeu, proglasio prije Dučea? Zašto? Zato da bi minorizirao ulogu i strahote koje su deklarirani fašisti praktičari napravili.

      1. Tip je tendenciozno načitan. Da desničarima odgovara trovanje zraka, oni bi tvrdili da je kisik štetan. Smith je taj!

  4. Kako nema više ljevice i kolektivizma,nema više ni fašizma,bar u Evropi..Povijest će zapamtiti tko su bili zadnji evropski fašisti, Srbi i Milošević,i tko su bili zadnji evropski antifašisti ,koji su u tenisicama i levisicama porazili fašističku petu silu sveta,Tuđman i Hrvati.

    Sve ostalo je blebetanje matorih gubitnika u srazu vremena i sa novim izazovima.

  5. Stalker, kao svakog notornog titoista i tebe karakteriziraju enormna rezistentnost na argumente, nekompetentnost i sklonost kreiranju vlastite povijesti. Dakle, fašizam u Italiji nije se pojavio tek dolaskom Ducea na vlast u listopadu 1922. Njegovi crnokošuljaši su već od 1919. žestoko batinali po zemlji, a nasilje se od 1921. posebno intenziviralo prema Hrvatima i Slovencima u Trstu i okolici, a pogotovo u Istri nakon što je beogradska vlast taj poluotok 1920. predala Talijanima. Hitlerovi stranački SA-jurišnici provodili su nasilje također još od 1920., iako je NSDAP tek 1933. došao na vlast u Njemačkoj.

    Prema tome, ostaje činjenica da se Labinska republika smatra prvim antifašističkim ustankom u Europi. Uz nešto mog skromnog znanja stranih jezika i google-translatora utvrdio sam da se isto to navodi na još devet jezika u Wikipediji. Isto tvde još i istrapedia.hr, antifasisticki-vjesnik.org, itd. itd…

    Dakle, pričaš gluposti. Ili svjesno lažeš. Oboje je znakovito za titoističke orjunaše. Vama antifašizam služi isključivo kao buzdovan za umlaćivanje svake hrvatske države i katoličke crkve. Ako toga nema, onda nije antifašizam.

    Kakva bre Labinska republika! A gde su tu ustaše? Gde su partizani? Ako nema ustaša, ne treba nam ni antifašizam!

    1. Pa zato ti i kažem, doduše s dozom ironije, da je s rušenjem fašizma počelo 1789-e u Parizu, osvajanjem Bastilje. Dobro ti znaš da se akcijski antifašizam u obliku partizanskog otpora javlja 1941-godine, u borbi protiv fašizma-nacizma. To je kao da pričaš o darvinizmu kroz sve što mu je prethodilo (lamarkizam, npr). Ima smisla, a li bez Darwina pojam nije potpun, smisao trpi. Ti to radiš. Svi su zaslužni, ali Tito je zločinac. NDH je povijesna težnja hrvatskog naroda, ali Jugoslavija je tamnica naroda. Izvrćeš i falsificiraš. Naravno, nisam ja poklonik bilo koje države, pa i Jugoslavije, ali gade mi se ljudi koji nemaju mjere u svojoj netrpeljivosti i tumačenju povijest s tendencijom.

      Nikad nisam bio titoist. Ako bih se odredio na ideološkom spektru, onda su moje simpatije na strani suvremenih anarhista, poglavito Chomskog. Blizak mi je i marxizam kao polje mnoštva definicija o otuđenju, klasama, diijalektici. Imaš me pravo nazivati kako hoćeš, ali me proglašavati orjunašem je etiketa kojom pozivaš na linč.

  6. Chomsky anarhist,kažeš,ideolog ti je.Ao tebi omiljenoj Kini piše kao o najgorem sustavu iskorištavanja radne snage u svijeti ikada.

    A o tebi neomiljenoj Americi i gospodarstvu im kaže,potrajat će.Kad Kina postane skupa,ide se u Bangladeš i Subsaharsku Afriku.Potom slijedi masovna upotreba tehnoloških robova,robota.

    Batko ,kapitalizam neće pasti kao pizda,kao ljevica,kao sindikati,kao Sovjeti.

  7. ..ima…… ima !
    antifašisti….. antife.
    fašisti…………fetiši.
    hehe.

    1. Ne laprdaj. Izjasni se!

Odgovori