Arogancija Plenkovićeve vlasti

Još jedna afera Plenkovićeve Vlade upućuje na aroganciju vlasti, fenomen poznat i istražen u politologiji kao degeneracija politike, kao patologija koja razara društveno tkivo i vodi samovlasti, uspostavi apsolutne vlasti, tiraniji i diktaturi.

Takav oblik arogancije vlasti manifestirao se u incidentu Stjepana Sučića, državnog tajnika u Ministarstvu obrane, koji je u društvu još jednog funkcionera, Krunoslava Šeremeta, ravnatelja Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru, svega nekoliko sati nakon obraćanja naciji premijera Andreja Plenkovića i pola sata nakon formalnog stupanja na snagu protuepidemijskih mjera, zatečen u jednom lokalu u Vukovaru.

Odbili su se identificirati, opirali se policajcima, vrijeđali neke od njih na nacionalnoj osnovi, razbijali inventar u stanici i – ukratko, ponašali se arogantno, nasilnički, i time diskreditirali i sebe, i institucije kojima su na čelu.

Tomu treba dodati i da su, prema iskazu predsjednika Nacionalnog sindikata Nikole Kajkića, umjesto da budu uhićeni, predani pritvorskom nadzorniku i ispitani pred nadležnim državnim odvjetništvom, prema pisanju medija, ova dvojica puštena na intervenciju nekoga iz Vlade i nisu podvrgnuti alkotestiranju.

Ministar branitelja Tomo Medved je nakon svega nekoliko dana izjavio da je taj proces okončan, jer je navedeni Sučić podnio ”neopozivu ostavku” i Vlada je to prihvatila.

Još jedna afera Plenkovićeve Vlade upućuje na aroganciju vlasti, fenomen poznat i istražen u politologiji kao degeneracija politike, kao patologija koja razara društveno tkivo i vodi samovlasti, uspostavi apsolutne vlasti, tiraniji i diktaturi

Pritom Medved kao da navodi olakotne okolnosti za ovaj besprizorni čin zlouporabe vlasti, političkog nasilništva i grubog kršenja zakona, izjavivši da je navedeni Sučić ”uložio cijelog sebe u posao koji je obnašao, a moramo se prisjetiti i svih njegovih zasluga u Domovinskom ratu, kao jednog od zapovjednika obrane Vukovara”.

Takva apologija Sučića tipičan je primjer političke hipokrizije: sve zasluge u prijašnjem životu ne mogu voditi ekskulpaciji počinitelja ovih prekršaja, koji nisu samo prekršaji javnog reda i mira, već su i zbog ličnosti počinitelja diskreditacija svega onoga što su on, ili oni, učinili prije toga.

Ako je Sučić zaslužan za obranu Vukovara u Domovinskom ratu, on je tim svojim potezom diskreditirao sve one ciljeve za koje se borio u Domovinskom ratu. Time je bacio ljagu i na svoju prošlost, i na svoje suborce, i uostalom nanio teški moralni udarac prestižu Republike Hrvatske u javnosti, domaćoj kao i međunarodnoj.

Je li moguće da se jedan, po svemu sudeći heroj Domovinskog rata, sroza na taj nivo seoskog nasilnika i razbijača, zaboravivši ne samo da on u javnosti predstavlja sebe, već i svoje suborce i, konačno, i Vladu Republike Hrvatske koja mu je povjerila visoku funkciju u njenoj hijerarhiji?

Zato je licemjerna i izjava ministra Medveda da je Sučić ”odgovoran čovjek, svjestan svog propusta, i kao takav podnio je neopozivu ostavku”. Samim tim što mu je omogućeno da dade ostavku, i da se pritom ta ostavka tretira kao ”odgovoran potez”, šalje potpuno krivu poruku hrvatskoj javnosti.

To znači da postoje dvostruki kriteriji procjenjivanja pojedinaca i da se jedni mjere aršinom zakona, a drugi aršinom vlasti, koja apsolvira od odgovornosti one koji su njen dio, njene sluge – službenici.

Jedini primjereni način reagiranja na takvo ponašanje trebala je biti – neopoziva smjena navedenog prekršitelja, upravo zato da se time pokaže primjer kako i vlast tretira odstupanje jednog njenog funkcionera od pravila demokratskog života i podvrgavanja zakonima demokratske zajednice.

Naravno, ne ”Hrvatske demokratske zajednice”, nego one demokratske zajednice građana koja je instrument slobode pojedinaca u modernom društvu.

Dakle, da je Plenković, a s njim i Medved, doista htio poslati poruku hrvatskoj demokratskoj javnosti, i izreći pouku i za buduće djelovanje članova Vlade i njenih službenika, on je morao smijeniti navedenog Sučića, uz ”nečasni otpust”, kako se to kaže u vojsci.

Tek tada bi cijeli slučaj mogao biti interpretiran kao jedan nemili, žalosni, ali pojedinačni incident, a ovako to postaje simptom jednog bolesnog stanja hrvatskog društva, u kojem prošle zasluge postaju alibi za aroganciju vlasti i za besprizorno siledžijsko ponašanje.

Istovremeno, i spomenuti ministar Medved, u odsutnosti premijera Plenkovića, biva unaprijeđen u faktičkog vršitelja dužnosti premijera, čime se cijeli slučaj situira u sivu zonu ove Vlade.

A javnosti ostaje gorak ukus u ustima da su neki ljudi ”jednakiji”, kako bi rekao George Orwell. U ovakvoj konstelaciji, uzalud odjekuju glasovi koji pozivaju na reintegraciju morala i politike, kao što to čini veteran hrvatske političke scene, Antun Vujić u nedavno objavljenom intervjuu Dobroslavu Silobrčiću u Jutarnjem listu.

Ako je Sučić zaslužan za obranu Vukovara u Domovinskom ratu, on je tim svojim potezom diskreditirao sve one ciljeve za koje se borio u Domovinskom ratu. Time je bacio ljagu i na svoju prošlost, i na svoje suborce, i uostalom nanio teški moralni udarac prestižu Republike Hrvatske u javnosti, domaćoj kao i međunarodnoj

Ako se itko od političara može pozivati na moralni integritet, to je onda svakako Antun Vujić, intelektualac u politici, leksikograf i znanstvenik, koji se tijekom cijelog života zalagao za Kantov kategorički imperativ: ”Djeluj tako da princip tvoga djelovanja postane princip djelovanja svih drugih”.

Nažalost, ovaj slučaj pokazuje da smo još vrlo daleko od reintegracije morala i politike, o čemu govori Vujić. On priznaje da politika nije moralna – misleći pritom na stanje u ovom našem društvu, hic et nunc – ovdje i sada, ali, po njegovom mišljenju, nema politike bez morala.

Zbog toga je sam Vujić, svojevremeno, 1992. kandidat za predsjednika Republike, i najuspješniji hrvatski ministar kulture koji je uspio mobilizirati kreativnu energiju svoje zemlje na najbolji način poticanjem mnoštva vrijednih inicijativa koje su odjeknule i izvan zemlje, i proširivanjem baze odlučivanja u tom delikatnom sektoru, i napustio politiku i posvetio se leksikografiji, gdje je postigao itekako zapažene rezultate.

Njegova razmišljanja o politici, demokraciji, moralu i degeneraciji tih sfera društvenog djelovanja stoga djeluju kao ozbiljna i utemeljena kritika ovoga društva, u svim njegovim segmentima.

Od kulture do zdravstva, od medija do najviših vrhova vlasti, koji su zahvaćeni upravo tom patologijom: arogancijom vlasti. Koja, nažalost, nije pojava koja se manifestira jednom, ili tek sporadično: ona je dio spirale eskalacije, ona je trend koji svjedoči o tome gdje se društvo nalazi.

Vujić sve to zna, i zato ni ne čudi što je izašao, svojevremeno, iz te močvare politike, ali sudeći po nedavnom intervjuu, njegove riječi imaju veliku specifičnu težinu i zato očekujemo da će on i dalje, iako se povukao iz aktivne politike, ipak nastaviti upozoravati na fenomen arogancije vlasti i na hitnu reintegraciju morala i politike.

autograf

3 comments

  1. Antuna Vujica se sjecam kao veoma odmjerenog i kulturnog politicara

  2. Siva zona ove vlade…….odlična sintagma u 50 i više nijansi sive boje, da se malo našalimo zbiljom kojoj svjedočimo u kojoj je čast obnašanja dužnosti postala misaoni pojam bez pokrića……

    ” a ovako to postaje simptom jednog bolesnog stanja hrvatskog društva, u kojem prošle zasluge postaju alibi za aroganciju vlasti i za besprizorno siledžijsko ponašanje…..” i to svakodnevno, samo je pitanje trenutka kad će iskočiti neki novi sljedbenik teorije stvaranja samostalne države i svih zasluga koje je skupio, da bi mogao biti danas to što jest ( najčešće ) samoživ, hvalevrijedan pregalac koji ima svoje razložne mane uvijek i zauvijek opravdane pred javnošću jer spada u nedodirljive dužnosnike….

    Antuna Vujića , starog SDP-ovca sjećam se s njegove ministarske pozicije kao sugovornika koji argumentirano ( ne stranački strasno ) brani svoje stavove……
    On se povukao ( nisu ga izvukli iz stranke ) što nimalo ne škodi njegovoj intelektualnoj osobi : dapače, sad iz “sjene” i bez prisege, njegove riječi imaju i težinu i argumente. Pa, nek’ ih javnost čuje

  3. Lavinija👍

Odgovori