Armija “ratnika” naknadnog pamćenja

Na javni novac čilo maršira cijela armija “ratnika” naknadnog pamćenja.

Nesretnog sina ubijenog na Ovčari vukovarskog dopisnika HRT-a Siniše Glavaševića željeli su živog oderati samozvani 555-dnevni žudije tzv. digniteta Domovinskog rata i dostojanstva hrvatskih branitelja iz šatre na Savskoj 66 u Zagrebu kad se na dužnosti pomoćnika ministra hrvatskih branitelja Predraga Freda Matića (SDP) retorički upitao kako je moguće da na hrvatskoj, onbrambenoj strani hara epidemija PTSP-a među ratnim veteranima, a na srpskoj, agresorskoj ta pojava nije zabilježena ni iznimkama što, je li, potvrđuju pravilo.

E sad, isti ti, što su sotonizirali Bojana Glavaševića 2015. godine zbog “svetogrđa”, fizički nasrtali na vukovarsku braniteljsku/logorašku legendu Freda Matića i grmili protiv otvaranja Registra hrvatskih branitelja najširoj javnosti, nemaju ništa suvislo kazati o tomu zašto su dolaskom na vlast 2016. godine zatvorili Registar za javnosti te Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (normirani šatoraški zahtjevi za kruhom nad pogačom) od 1. prosinca 2017. ukinuli ograničen rok do 2009. godine za podnošenje zahtjeva za priznanje statusa hrvatskog branitelja i prava na ratnu invalidninu zbog ranjavanja, PTSP-a, ine bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani zemlje, etc.

Aktualni braniteljski ministar Tomo Medved, jedan od viđenih 555-dnevnih šatoraša koji su se nakon “obaju palih” masno ogrebli o unosne državne apanaže i pozicije, nema suvislog odgovora na pitanje javnosti otkud četvrt stoljeća nakon VRA Bljeska i Oluje 1697 novih branitelja i više od 7000, kojima zahtjevi još nisu riješeni.

Ukupno je zaprimljeno 10.600 zahtjeva, a riješeno 47 posto. Zadnji poznati podatci prije proglašenja Registra nedostupnim javnosti već su zapasali 505.694 ratnih veterana s priznatim statusom, što je barem 200.000 ljudi više od broja branitelja, što ih je neposredno po završetku Domovinskog rata navodio tzv. prvi hrvatski predsjednik i vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske Franjo Tuđman.

U ratnim operacijama i neposrednoj logistici sudjelovalo je 250.000-300.000 ljudi – pa, hajde, po razumljivom i kauguma kriteriju za tajnice po uredima daleko od bojišnice, kuharice, sobarice, činovnice, urednike u medijima, etc., neka je i 350.000 branitelja – ali, brate, ubrzo znatno više od pola milijuna, čemu više ni nebo nije granica, izvan je svake pameti.

Tko se i zašto igra ne samo s ljudskim dostojanstvom, čašću i uistinu dignitetom Domovinskog rata i dostojanstvom hrvatskih branitelja, nego i novčanikom poreznih obveznika, možda je i pitanje za uređen pravosudni sustav?

Posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković Mladi Jastreb ovih je dana na svom FB profilu izrazito kritički reagirao na pravu poplavu zahtjeva za priznanje statusa branitelja Domovinskog rata i na osnovi toga prava na mirovinu/invalidninu i sve što uz to ide. A ide cijela lepeza povlastica, koje vlasnike HB iskaznice stavlja u red – uz političare i Katoličku crkvu – najpovlaštenije socijalne skupine, u red građana tzv. prvog reda. 

Javna je tajna da ne samo nije bilo toliko hrvatskih branitelja koliko ih je popisano u Registru i koliko će ih tek biti. nego ni njihove apanaže i povlastice nisu raspoređene po stvarnim zaslugama i potrebama ljudi koji su uistinu ratovali. Kojekakve zloporabe braniteljskih prava, na što država iz špekulantskih razloga vlasti žmiri i licemjerno ide niz dlaku dijelu čelnika 1350 veternskih/stradalničkih udruga (sic transit), anatemizira u javnosti cijelu populaciju.

Poplava pak tih u posljednje vrijeme, što su se četvrt stoljeća nakon Domovinskog rata sjetili da su bili hrvatski branitelji i da im je zbog toga narušeno zdravlje, pa je država dužna doživotno ih zbrinuti, zajedno s obitelji, po povlaštenim kriterijima, to izaziva javno i podozrenje i ogorčenje. Da ti statusi ne podrazumijevaju sigurnu mjesečnu šušku, liječenje bez participacije i čekanja u rezerviranim zdravstvenim ustanovama, čast i svaku drugu slast, koju obični “smrtnici” mogu samo sanjati, novoveteranski stampedo ne bi bio nikakav problem.

Ministar Medved tvrdi da niti nije, jer je “novac za nove hrvatske branitelje predviđen i osiguran u državnom proračunu”. Za koje to naglo izliječene od dugotrajne amnezije? Iz čijeg džepa?

Medvedova mašinerija dosad je priznavala gotovo svaki drugi zahtjev, što je više no indikativno. Istodobno, ministar prijeti – komu, i otkud mu pravo!? – time kako je protuzakonito javno propitivati braniteljske statuse, mirovine/invalidnine. Javnost ima puno ustavno, ali i svako drugo pravo znati i propitivati kako, zašto i komu ide javni novac iz braniteljske kvote od kojih pet-šest milijardâ kuna godišnje.

Prosječan radni staž tih umirovljenika je 19 godina, adekvatno tomu su minimalne i uplate doprinosa; ratni veteran ima sniženu dob za odlazak u mirovinu i zajamčenu višu od civilne za istu dob.  Braniteljske udruge, sve odreda – samo ih je u Zagrebu više od 100, sic transit – i ministar Medved žestoko se protive tvrdnji o braniteljskim povlasticama, jer da su to zakonska prava. Nije šija, nego vrat. I nepravda se, je li, zakonom dade prozvati pravdom. 

“Što je više godina prošlo od rata, to na Balkanu ima više navodnih heroja”, prenio je portal Paraf.hr neki dan pisanje luksemburškog dnevnog lista na njemačkom jeziku Tageblatta, koji navodi “čudesno povećanje broja ratnih veterana u Hrvatskoj”, najmlađoj članici EU-a koja “proizvodi proturječne fenomene”. “Čudesno povećanje broja ratnih veterana u Hrvatskoj, i to 24 godine nakon završetka rata, izaziva svađe u toj državi”, stoji u tekstu.

List piše kako se broj stanovnika smanjuje (na kraju rata bilo je 4,5 milijuna žitelja, sada manje od četiri milijuna), a broj branitelja raste (godine 1996. ih je bilo 336.000, danas više od pola milijuna). Luksemburško glasilo tvrdi da je broj branitelja želio napuhati i sâm Franjo Tuđman, “koji je htio dokazati kako je cijeli narod ustao u obranu protiv srpskih agresora”.

Tageblatt zaključuje da je poplava novih ratnih veterana posljedica promijenjenog zakona o toj populaciji i njihovim obiteljima, “koji je donijela vlada Andreja Plenkovića, a po kojem pravo na privilegije imaju i borci HVO-a”.

Taj neodgovoran odnos države prema novcu poreznih obveznika – kojeg manjka za zdravlje teško oboljele djece, platiti lijekove veledrogerijama, socijalu, bijedne civilne mirovine/invalidnine, bolji standard žitelja, učinkovite demografske mjere i zaustavljanje iseljavanja mladih, etc. – izaziva masovno nezadovoljstvo ljudi, koji se osjećaju građanima tzv. drugog reda.

Veliki nered odavna vlada glede i u svezi, je li, tzv. braniteljskog pitanja, a taj nered nitko niti ne pokušava počistiti na moralno ispravan, socijalno pravedan, proračunski podnošljiv i zakonski uređen način, kojim će se država pravedno odužiti braniteljima, njihovim obiteljima i ratnim stradalnicima ne stavljajući pod sitnozor njihove zasluge, ali ni polit-promiskuitetno, radi izbornih interesa gledati kroz prste lažnim veteranima s lažnim zaslugama i invaliditetima, nezasluženim mirovinama i povlasticama zbog lažnih,ratnih puteva.

Nije slučajno više od 3000 domovinskih ratnika dignulo ruku na sebe, razočarani neredom u redovima te populacije i licemjernim odnosom države koja je među njima napravila jednake, jednakije i nejednake. Istinske branitelje sramota je, ogorčeni su zbog lošeg stanja u svojim redovima i zbog toga, što ih ostali građani sve odreda trpaju u isti koš društvenih parazita, “koji samo traže prava i novac”, a država propada.

A nisu svi takvi. Pače, većina ih nije takva, i baš zato, zbog svog dostojanstva, časti i ugleda u društvu, pravi bi, uistinu zaslužni za obranu zemlje morali sami ukloniti lažnjake iz svojih redova, maknuti ih s liste abonenata na javni novac i nezaslužene povlastice.

Bilo komu jasno to medicinsko čudo u Bijednoj Našoj povratka ratnog sjećanja ili ne, tek činjenica jest da na siromaške džepove poreznih obveznika – na javni novac – čilo maršira cijela armija “ratnika” naknadnog pamćenja. A država udarnički, u ime i ne pitajući građane (zašto ne i na referendumu?) udara pečat: odobrava se! Zašto ne kupiti nove glasače!? HDZ-u je ionako krenulo nizbrdo, pa…

h-alter

1 comment

  1. Ni stida ni srama oni nemaju, samo status. On ih jedino zanima, pardon, i Uljanik.

Odgovori