Biskup Strossmayer i dalje je aktualan

Prijepori o zdravstvenom odgoju u hrvatskom školstvu: Geslom “Prosvjetom do slobode” đakovački biskup J. J. Strossmayer izrazio je temelj svog političkog djelovanja na ovim prostorima, a današnje rasprave pokazuju da ono ni danas ne gubi na svojem značenju.

josip juraj strossmayer

Pročitavši na portalu Index.hr  pismo u kojemu je dano kritičko razmišljanje anonimnog srednjoškolca o uvođenju zdravstvenog odgoja u školama, zabrinuto sam se kao nastavnica upitala: U kojem vremenu mi živimo?

Nakon tog pisma postalo je jasnije koliko je teško takvoj svijesti prenositi sadržaje koji pripadaju onome što zovemo moderna, tj. u XXI. stoljeću postmoderna. Znači li to da ja kao profesorica uspostavljam neku ideološku hijerarhiju vrijednosti, tj prezirem ono što se sada zove “tradicionalizam”? I dalje, na koji se to tradicionalizam pozivaju svi ti prosvjedi protiv ovako osmišljenog predmeta Zdravstveni odgoj. Ne osporavajući pravo onih koji vrijednosno osporavaju predložene sadržaje zdravstvenog odgoja, moramo se upitati o posljedicama njihova djelovanja za razvoj društva, a i za položaj mladih u ovome društvu.

bozanic.jpg
“Ako se u ime unaprijed danog autoriteta vjere ruši princip najviše vrijednosti, suočavamo se s ozbiljnim poteškoćama i oni koji dižu glas protiv takvog programa u školama moraju biti svjesni posljedica svojega djelovanja.”

Da bi se to ispravno sagledalo, u svojem pristupu ću se osloniti na tradiciju prosvjetiteljstva, kako bi se pokazala neodrživost tih “tradicionalista”. Geslom “Prosvjetom do slobode” đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer izrazio je temelj svog političkog djelovanja na ovim prostorima, a koliko vidim iz današnjih rasprava, ono ni danas ne gubi na svojem značenju.

Sada da istaknemo u čemu je upozoravajući, zastrašujući problem u svim tim reakcijama na uvođenje predmeta Zdravstveni odgoj. Ne ulazeći u konkretnu analizu sadržaja i moguće argumentirane rasprave o njegovu poboljšanju, zadržat ću se na načelno neprihvatljivim stajalištima pojedinih katoličkih udruga i kritikama neznanog srednjoškolca o uvođenju tog predmeta.

Mislim da se i ti kritičari slažu da je ovaj predmet potreban, ali ga osporavaju pozivajući se na tradicionalna kršćanska vrijednosna stajališta koja ne prihvaćaju pristup o homoseksualnosti, masturbaciji i uporabi kondoma kako je prezentiran u predmetu Zdravstveni odgoj.

Postavlja se pitanje: Tko je nadležan da u hrvatskim školama propisuje sadržaje ove ematike? I dalje, po kojim kriterijima i metodologiji bi se ti sadržaji kurikularno trebali osmišljavati u školama?

Ako se slažemo sa spomenutom prosvjetiteljskom tradicijom da je osnovni princip u kurikularnom oblikovanju obrazovanja u XXI. stoljeću znanstveni pristup, onda se nameće zaključak da se svaki obrazovni i odgojni predmet u školama mora temeljiti na znanstvenim činjenicama, koje u znanstvenim ispitivanjima stalno podliježu novim promišljanjima s otvorenošću za nova saznanja. Na osnovi znanstvenih spoznaja formira se i određena slika o svijetu, koja je, bez pretenzije na potpunu istinitost, svjesna da je podložna promjenama na osnovi argumentirane znanstvene rasprave.

U tom smislu i sva se međunarodno priznata ljudska  prava  konstituiraju na osnovi takvoga pristupa, da navedem samo primjer o pravima homoseksualaca u zemljama liberalne demokracije. Tu treba istaknuti da je i Republika Hrvatska potpisnik tih međunarodnih povelja o ljudskim prava i dužna ih je provoditi, što je vidljivo iz Ustava Republike Hrvatske, koji bi kao najviši zakon trebao biti najviši autoritet za svakog građanina bez obzira na vjersko ili neko drugo uvjerenje. Slijedom toga, svaki nastavnik bi trebao isticati i vrijednosno poticati poštivanje tih načela kod učenika, kako bi oni kao budući građani aktivno doprinosili razvoju i napretku društva u kojemu žive.

Ako se u ime unaprijed danog autoriteta vjere ruši princip najviše vrijednosti, a to je autoritet racionalne spoznaje kao osnove obrazovanja koje proizlazi iz prosvjetiteljske tradicije Zapada, suočavamo se s ozbiljnim poteškoćama i oni koji dižu glas protiv takvog programa u školama moraju biti svjesni posljedica svojega djelovanja. Istaknula bih ponovo da ne postoji unaprijed utvrđen potpun ili istinit odgovor na probleme čovjeka i društva, ali smatram da društva koja se temelje na liberalno-demokratskim načelima, a proizašla su iz zapadne prosvjetiteljske tradicije, za sada nemaju alternativu.

Poziv učenicima da “markiraju” nastavu iz predmeta Zdravstveni odgoj opasan je čin koji svojim primjerom narušava cijeli autoritet škole kao institucije. U toj ishitrenoj preporuci vidi se koliko su strasti zaslijepile i onemogućile da se vide sve štetne posljedice takvog poziva za sustav obrazovanja u Hrvatskoj. Tim činom urušava se kako autoritet škole, tako i autoritet nastavnika. Što ako se sutra jave učenici s pozivom da se bojkotira neki drugi predmet, npr. u slučaju da se ne slažu s nastavnikom koji im predaje ili pak s nekim sadržajima nekoga predmeta? Tko će u tim situacijama prosuđivati i određivati da učenici moraju prihvaćati sadržaje i metode koje je odobrila odgovorna nadležna institucija? Prihvaćanje bojkota u ovome slučaju uspostavilo bi presedan koji iz temelja ruši autoritet institucije škole, a i profesora.

Ističem, o svim spornim pitanjima u pogledu kurikularnog osmišljavanja nastave zdravstvenog odgoja mora odlučivati struka, tj. program predmeta Zdravstveni odgoj mora se zasnivati na znanstvenim činjenicama, a etičko ili vrijednosno načelo po kojemu će učenik djelovati ostavlja se njemu samome da bi kao slobodan subjekt autonomno odlučio.

Da zaključim, tek ako učeniku omogućimo obrazovanje na osnovi znanstvenih uvida, osnažujemo ga da kao budući građanin samostalno donosi odluke važne za svoj život i da na temelju stečenih znanja dalje traži odgovore koji će doprinijeti većoj kvaliteti života njega samoga i njegovih sugrađana.

 

Izvor: H-alter

Odgovori