Darija Mataić Agičić predstavlja: Stanislav Geza Milošić: Njegovi dlanovi „vječno putuju za nekim“

MilošićPjesnik i prozaist, novinar, pokretač i urednik književnog povremenika „Posavski tokovi“…

pjesnik podijeljen porijeklom, a Slavonijom i Gradištem sjedinjen u ljubavima…

Pjesnik poetskih nemira…„Svjedoka Bezimene“ i „Domovine Hrvata“. .. „neobična i nesvakidašnja poetska osobnost“.

Njegovi dlanovi „vječno putuju za nekim nevidljivim žudnjama“. Na trenutke dodiruju vjetrove i po njima se ugnježđuju sunca; u njima spavaju samoće i bude se čežnje;

Pružaju se tugama i radosnim poniranjima;

Oni u svojim brazdama nose Čovjeka.

Čovjeka po mjeri pjesnika.

Oljuđenog.

Onoga koji se rasani i u okupatorskom oficiru… on je ubijao, ali… i nekoga imao i volio i netko ga je čekao.

I u njegovim dlanovima, dok su godine curile kroz raspukline u svom posljednjem oticanju, život se smirio posljednji. „I jesen je umorila lišće“, i dlanovi su utonuli u smrt. Pomireni s usudom rastajanja i nestajanja. Pomireni s dodirom iz kojeg migolji čežnja…

u jedan takav dodir ugrađena je i Bezimena.

I bez imena ona je baš Ona.

I kad utire korak u rasklasalo zlato i kad mladost klizi po njenim orisima i dok se paučina plete oko njenih godina i srebro se prosipa po njenim lasima. I nove godine donose novu nju, drugačiju u nepromijenjenosti onoga što se u njoj voli, a potrošenu u prethodnosti.

I prolaznost za autora biva metaforička konstanta.

Sutra se nikako ne može potrošiti prije no što mu dođe vrijeme. Ali, vremena ima. I dolazi.

I sutra već sutra nije više sutra.

Čovjek prolazi.

Ostaje „Domovina Hrvata“.

Ostaje „jedan od najuspješnijih artističkih dosega našeg domoljubnog pjesništva“.

Ovaj sonetni vijenac, raritet u hrvatskoj književnosti, pisan klasičnim stilom i versom donosi ljubav. Univerzalnu i otrgnutu od smjene vjekova.

Ljubav u kojoj je prekrasno pronaći stanište za srce u crvenoj boji slavonskih makova. Ili ga jednostavno, to srce, samo pokloniti pogledu morskih vala….

Ljubav u kojoj je jedan prostor srca i „kolijevka janjeta i vuka“… skrivena u srca ljetopisa koji se na zaziv daljina otvara.
L
jubav „ko izvor pjesma“…

 

4 comments

Skip to comment form

  1. Podcijenjivan, pa glorificiran, a danas zanemaren prvenstveno od Matice Hrvatske Slavonski Brod

  2. Domovina Hrvata: “jedan od najuspješnijih artističkih dosega našeg domoljubnog pjesništva”.

    Pričao mi je stari kao je to kolalo sedamdesetih kao sve što je proskribirano. Već devedesetih istrošila se i poruka i način i pjesnik. Topovi, puške i klanja su bili u prvom planu. Geza je nudio ljubav, a hadezeovci mržnju. Oni su nudili “Domovinu samo za Hrvate”.

  3. pet plus izuzetan lik u našem gradu pomalo zaboravljen bolje rečeno zapušten pravi hrvatski stradalnik darija hvala Vam što ste ga izvukli iz zaborava

  4. “Sutra se nikako ne može potrošiti prije no što mu dođe vrijeme. Ali, vremena ima. I dolazi. I sutra već sutra nije više sutra.”

    Jučer sam jedva čekala sutra da danas čitam Dariju.

Odgovori