Darija Mataić Agičić predstavlja: Nura Bazdulj-Hubijar: Nevjestinjski ponor

nevjestinski_ponorZapočeti priču o Nuri Bazdulj Hubijar ili o Nevjestinjskom ponoru nužno traži Nurinu životnu priču, Nurinu Bosnu, Nurinu šutnju, Nurin krik, Nurinu patnju.

A opet, ovdje ne govorim o Nuri, već o njenim pričama.

I možda baš zato, nužno ih je pospajati, jer su neraskidivo vezane.

Nura je izgubila dvadeset članova svoje bliže obitelji u ovom ratu.

Nura za sebe kaže, kako oni koji ubijaju nisu njeni.

Za Nuru kažu kako je jedna od pet najčitanjijih bosanskih pisaca, toliko čitana da stoji uz Andrića i Selimovića i Jergovića.

U Nurinim pričama rat se potpisao na lica ljudi.

Rat među ljudima i rat u ljudima.

Nevjestinjski ponor ima tri priče. I priče se pričaju kada se glavni junak nalazi pred životnim raskrižjem.

I priče počinju s Nevjestinjskim ponorom.

I on je stožer ostalih priča.

I priče završavaju u ponoru stvorenom od ljudi i stvorenom u ljudima.

Ponor je simbol sudbine. On je bezdana provalija koja postaje opće mjesto. I od zemljopisnog pojma postaje odredenje usuda likova ovih priča.

I legenda kaže kako se u provaliju bacala mlada nevjesta iz kolone svatova jer su je na silu udavali.

U Nevjestinjskom ponoru pripovjedačica otkriva sebe kao podvojenu ličnost. Jedna u njoj je loša i živi već trideset godina, druga je dobra i traje tek neko vrijeme.

I među njima harači rat. Sile zla u borbi sa silama dobra.

I u toj izbezumljenoj i izgubljenoj ženi samoća se slaže kao talog šutnje.

A u šutnji ratovi se vode i gube.

I najlakše se prihvaća opravdanje kako nama odgovara, kako želimo.

Rizično je dati mogužnost dobru da pobijedi.

Dobro je zarobljenik. Nesnažno i nemoćno, gubi.

Gubitak u zarobljenuštvu znači smrt.

Dobro se pronalazi u nesretnoj nevjesti.

I onda, nesretna nevjesta, drugim imenom smrti, preobličena u muškog junaka, nastavlja živjeti u priči Memento mori.

Lik je postavljen pred ubojicu svoga brata.

Željan osvete, u trenu kad ima priliku mržnju materijalizirati, ta prilika dobiva drugačija obličja.

U podvojenosti, on se povlači.

I iz sjećanja povlači bratove riječi o čovjekovoj slobodi i spoznaje da osvetom postaje rob. Rob učinjenog i rob neispravljivog.

Pobjeđuje želju zločina u sebi, izdiže se iznad prizemnih ljudskih poriva i ulazi u mir.

U pomirenost sa samim sobom.

A u Molitvi, priči s krajem koji ne može izbjeći tragičnost, u kriku protiv bezumlja, krik pronalazi svoje mjesto upravo u bezumlju.

Ratni ponor postaje potka priče. I suprotno svim očekivanjima, velike priče otkrivaju se u malim ljudima i njihovim još minornijim sudbinama.

Bezumlja postaju najočitija tamo gdje ih uopće nije trebalo biti.

U pokušaju spašavanja razuma dogodi se trenutak u kojem razum u svoj svojoj racionalnosti pogubi dijelove sebe i oni, jednom kada se pospajaju, samo prihvate istinu kako su zapravo začeti u ponoru.

U međuljudskom u ratnom, u ja ponoru.

I zaista, zaista nakon toga samo rečenica kako se vučemo kao bolesni psi o plotove tuđih sreća svjedok je možda, kako smo ju u jednom trenu, tu sreću, imali volju utkati i u svoje ja.

 

12 comments

Skip to comment form

  1. rat i bosna zar ljudima več nije dosta a i Vama gospođo pokušajte pročitati sve svoje članke toliko crnila, boli , tuge, nesreče . ok možda čete reći nemojte čitati tu ste u pravu. Gdje nalazite takvu duboku jednoličnu bol iz tjedna u tjedan, ispravak bilo je nekoliko izvrsnih sličica o otocima . Znam sad če me Vaši štovaoci pisane riječi napasti , pokušajte izači iz toga depresivnog pisanja jer to postaje Vaša osobnost i postaje jednolično čak i dosadno .

    1. Nažalost, milenijum, tvoje obrušavanje na Dariju postalo je degutantno. Najavio si da ćeš se skinuti i da nećeš više jahati po njenim postovima.
      Meni je njena osebuja interpretacija veliki poticaj, prvenstveno za čitanje, jer kad vidim da netko tako dubinski i znalački prodire u bit nekog djela poželim i sama čitati i napisano doživjeti kao ljepotu. Darija je prepoznatljiva i nadarena. Na kraju krajeva, ona je do sada za čitatelje pročitala više nego dvadeset brodskih političara.
      Ja ne kažem da ti ne bi trebao iznositi mišljenje o njoj, ali, brate nađi nešto dobro BARE JEDNOM!

  2. lara dopustite da kažem mišljenje pročitajte recimo zadnja tri članka isti kalup nisam se obrušio nego govorim istinu radi gospođe a da je nadarena to nitko ne osporava samo se počinje gušiti u jednoličnosti mora pustiti depresiju i tugu na miru

    1. Za onoga tko slabo čita svaki prikaz je isti. Jednom se ovdje postavili pitanje koje su to vesele knjige (bez depresije i tuge), a koje bi trebalo prikazati. Molim naslove, milenijum.

      Ova ti rečenica iz Darijinog prikaza ništa ne znači: “Ratni ponor postaje potka priče. I suprotno svim očekivanjima, velike priče otkrivaju se u malim ljudima i njihovim još minornijim sudbinama.”

  3. Ili ova rečenica:

    Bezumlja postaju najočitija tamo gdje ih uopće nije trebalo biti.

  4. neču komentirati jeli vidim da se ne razumijemo pročitaj nekoliko tekstova lijepi su ali uokvireni u isti kalup to ti govorim

  5. nitko ne osporava ni ljepotu ni kvalitetu

  6. Darija, odličan prikaz. A tko je Nura Bazdulj-Hubijar govore citati iz njenih djela.

    http://bs.wikiquote.org/wiki/Nura_Bazdulj-Hubijar

  7. Milenijum, jesi li uopće shvatio o kakvom se ratu radi? Taj rat u nama nikada neće prestati. Darijin prikaz je nadahnut i osebujan, kao i obično.

  8. bronstein opet ti kažem ne kužiš bit u stvari ne možeš ni dokučiti

  9. Darija, Darija, ničiji prikazi knjiga ne prodiru tako duboko u čitateljevo nesvjesno kao vaši, i tamo se talože. Evo, i milenijum se definitivno odjavio s vaše kolumne, ali, nešto mu ne da mira, pa joj se opet vratio 🙂

  10. evo odjavljujem se a vi polako tonete u mir tugu i depresiju smrt razoreni brakovi razočarenja ratovi to je nečiji svijeti opet kažem prihvačam i to kome se to sviđa još vam samo pristaje ebola i kompletno je sve tu

Odgovori