Darija Mataić Agičić: Je li lokalna književnost samo oblik pismenosti ili…?

Leksikon pisaca BrodaDanas, u vremenu u kome „imati“ snažno potiskuje „biti“, u vremenu u kome je knjiga često tek htijenje onih koji bi ju željeli imati i nehtijenje onih koji ju mogu imati, govoriti o brodskom izdavaštvu, brodskim piscima i „brodskim piscima“ otvara niz dilema i upita.

Što tiskati, što ponuditi i koji je kriterij u odabiru?

Prije bilo kakvog osvrta na neke od brodskih ili „lokalnih“ stvaratelja, pogovorila bih nešto o pojmu regionalne književnosti i njezinoj ulozi i umjetničkoj opravdanosti u nacionalnoj književnosti. Po analogiji, ako pokušamo osmisliti hijerarhijski lanac vrijednosti književnih ostvarenja jedna od zamišljenih točaka bila bi lokalna književnost, opsegom šira regionalna književnost profiliranija i književno umjetnički dotjeranija te u konačnici nacionalna književnost kao sveobuhvat regionalnih po utvrđenom vrijednosnom sustavu valoriziranih književnih ostvarenja.

Točka iz koje djela mogu ne prijeći zadani prag i ostati zauvijek na lokalnoj razini ili mogu ući u korpus nacionalnih književnosti ista je za sve razine jedne nacionalne književnosti.

Svaka prava i velika umjetnost je velika po tome što prodire u dubine života, što dotiče i govori o općeljudskom i univerzalnom.

Ostvarenja ravnana po ovim zadanostima brišu granice lokalnog i regionalnog. Ako se pokušamo sjetiti, književni regionalizam se s vremena na vrijeme javlja jačim ili slabijim intenzitetom, a javlja se iz težnje da se u literarnim djelima iznesu specifične osobitosti nekog kraja.

Međutim, upravo u toj potrebi, po Antunu Barcu i leži njegova zamka: „kad njegovi programatski sljedbenici idu za tim da iznesu što više lokalnih crta, makar i beznačajnih, on je (regionalizam) redovito samo štetan jer dovodi do toga da pisci ostaju na površini, iscrpljujući se ponajviše u opisima kojekakvih provincijalnih rijetkosti.“

Iz ovoga, dalo bi se zaključiti, kako lokalnim piscima ostaju oni koji motive iz bilo kojeg razloga ne mogu umjetnički osmisliti a teme učiniti općeljudskim. Njihovo stvaralaštvo, s prizvukom naivne autentičnosti, ostaje u okvirima „sela malog“ i onda je uopće izlišno odgovarati na pitanje „je li regionalna (lokalna) književnost uopće književnost u užem smislu ili samo oblik pismenosti?“

Neuspjeli, nosnovano ambiciozni, neopravdani pokušaji ostaju samo tragovi pismenosti. Na tragove pismenosti ne treba gubiti riječi.

Vjerojatno je lakše voditi se Matoševom opaskom kad kaže kako „slavonska književnost daruje lakoću i duhovitost, čistoću jezika i prirodni ton“ te govoriti o onima koji su to dosegnuli.

Vrijeme ima tu snagu, ili moć, učiniti djelo pripadnikom nacionalne književnosti, jer će ga samo djelo nadživjeti.

Kvaliteta ima tu snagu, ili moć, učiniti djelo pripadnikom nacionalne književnosti, jer će ga odijeliti od mnoštva koje se rodilo u vremenu kada i ono samo.

A sve drugo, sva druga pisanja, pojest će samo vrijeme u svom proticanju, i izbrisati trag iza sebe i porazbacati riječi po putovima po kojima se rijetko ili nikako ne prolazi. I koji nikamo ne vode.

Pa onda, onim vrijednim djelima neće biti važno odakle su sve dok znaju kamo putuju… a putuju u bezvrijeme… i putnu kartu, u jednom smjeru, osigurala im je kvaliteta… umjetnička… književna… sačinjena sva od same ljepote riječi.

 

 

12 comments

Skip to comment form

  1. Slavonska književnost ne postoji u smislu kako ju definira Matoš, a kako su pisala oba Kozarca. Postoje pisci koji dolaze iz Slavonije, zapravo iz Osijeka.

    Brodski pisci je nategnuti pojam, jer za takvo nešto ne zna hrvatska književnost. Od živućih imena može se govoriti tek o feljtonistima (Uzelac, Toldi, Mirković). Ostale “veličine” koje su ukoričile svoja djela su prave mizerije koje treba tražiti kritičarskim mikroskopom. Premda je stvaranje individualni čin, veliki poticaj za izdavanje knjiga je društvena klima, potpomaganje institucija grada. Svega toga nema, jer Duspara kad čuje za riječ knjiga, maši se za bager.

  2. popac brodska književnost barem zadnjih tridesetak godina ne postoji . i još nešto nisam za dusparu otiči če i opet če doči drugi bagerist iz vrbe ili iz broda i kakve veze to ima sa ovim člankom

    1. Ima veze, jer gradonačelnik ne mora znati pisati, ali mora poticati i potpomagati izdavanje knjiga brodskih pisaca. Na primjer, raspiše natječaj za najbolje domoljubne pjesme, pa pristigle radove odabere i ukoriči nekakav žiri. Drugi put ide natječaj za najbolju pripovjetku, pa natječaj za roman. Naravno, osim knjige autor bi dobio priznanje, nešto novca itd. Bilo bi to napeto i bili bi to kulturni događaji. Nema toga u Brodu, jer babo nema sluha za takve stvari, a novac mu više treba za popravke bazena. Frštenzi?

      1. Tko su brodski pisci? Samo rođeni u Brodu ili oni koji u Brodu trenutno žive? Kakva bi se pobrojavanja krvnih zrnaca tek tu događala. Znači iz SIbinja se ne bi smjeo nitko javiti na natječaj? Tko bi sjedio u žiriju? Već vidim silne prijepore jer je prvu nagradu odnio AB a ne BC.

        Popac, razumijem te, ali nisam siguran da bih htio da gradonačelnik financira bilo koju skupinu djelatnika ili zanatlija od moje love, a i bojim se da bi bilo previše sukoba. Sutra bi se javili slikari, pa za njima pjevači, pa glumci. Pa bi se pjevači opera bili nezadovoljni spram pjevača solo itd itd

        Volio bih da nam netko da primjer kako se to radi u Njemačkoj, Švedskoj ili Francuskoj, koje su, predmnijevam, kulturno razvijenije od Hrvatske.

  3. E, da, čudi me kako se nisi ovaj put okomio na Dariju?

  4. kažem ti opet boli me jedna stvar za dusparu ali da si došao na njegovo mjesto bio bi isti barem povijest ovoga grada to pokazuje a pod dva darija je napravila puno više za knjižnicu kao ustanovu od svih njezinih predhodnika u stvari realno da joj daju više slobode napravila bi još više a što se ja ne slažem sa nekim njezinim tekstovima dozvoli to je moje pravo ja samo pišem što mislim jesam li u pravu ili nisam o tom potom ali ne želim se nikome dodvoravati pohvaliču dobro pokuditi loše,Pričice ootocima izvanredne a ostalo upitno dozvoli to je moje mišljenje

  5. Nesumnjive su zasluge Gradske knjižnice u sferi lokalne kulture, možda najveće, ali kad je riječ o izdavaštvu njezina je uloga sporedna i svodi se na objavljivane slikovnica. U smislu poticanja i okupljanja mladih autora knjižnica nije poduzela ništa. Puki su reproducenti koji ni u vlastim redovima nemaju autore prema kriterijima Leksikona brodskih pisaca.
    Ja ne znam je li i izdavaštvo inače uloga knjižnica, međutim, nije dobro što je brodska taj važan segment u kulturnom lancu prepustila Branku Peniću. Sugeriram kolektivu knjižnice da se trgne, da okupi sve koji nešto znaju o izdavanju knjiga i multimedije, da postanu kreativni medij i da počnu na praktičnom okupljanju autora. Naći će se novca za takve projekte. Dat će ga čak i Duspara.

  6. “Neuspjeli, nosnovano ambiciozni, neopravdani pokušaji ostaju samo tragovi pismenosti. Na tragove pismenosti ne treba gubiti riječi.”

    Tko i na temelju kojih kriterija odlučuje tko je veliki, a tko mali “lokalni” pjesnik i pisac. Neki “renomirani” brodski pjesnici nisu za čitati, ajme meni, a svojom priznatošću, a nevrjednošću, ruše vjerodostojnost bilo kakvog suda službene brodske kritike. Pa onda te lokalne promocije svakakvih pjesmuljaka i književnih isprdaka kojima nazočimo, a koje “probrana” publika gleda i sluša sa strahopoštovanjem, više liče na komedije apsurda nego na relevantne prezentacije kvalitetnih zavičajnih autora. Koliko sam se samo naslušao na TV-u glupih i banalnih stihova u onim kratkim minutažama posvećenim kulturi, pjesnikinjama i pjesnicima. Kreativnost je nježna biljka, korov ju začas uguši.

  7. neku večer kafić mojster safundzić katastrofa maltene kulturni događaj godine novinar dva gemišta i piši što hočeš

    1. Nešto sam o tome gledala na sbtv. Ne znam koliko vrijedi Sićina poezija, ali veoma je vrijedan njegov pokušaj da afirmira poeziju. Neka zovne sve koji mogu zabaviti publiku, a može i neke ljude i s ovog portala. Važno je da se pogled usmjeri prema kulturi, da se barem jednom mjesečno izađe iz blata prosječnosti. Zato, bravo Sićo!

  8. G.Laro VI GLEDALI ja bio katastrofa ali i to je kultura sviđalo se meni ili ne

  9. Mi bi kao trebali pogađati koji su to šrot-pjesnici? Znam, znam, imena su mrska.

Odgovori