Category: Veljko Lukić

Đuka, i to je Brod! (2)

Prošlu nedjelju započeo sam priču o mom prijatelju Đuki i Slavonskom Brodu Njemu je sasvim u redu što se uobičajilo da Brod bude medijski sužen na svega nekoliko vizura. Svima je na neki način svejedno. Posljedica je to dresure. Ali, Brod – grad u kojem obitavamo – nije samo nekoliko ulickanih ulica i orijentacijskih punktova. …

Continue reading

Podsjetnik: To se vidi prostim okom: Iščezava vreva i trgovina na otvorenom

Odavno je u prošlo zlatno doba trgovine pod otvorenim nebom, ono doba kada su tržnice i buvljaci bili gradska središta oko kojih se vrtložio duh trgovine i njegovi neizbježni pratioci – novac i roba. To se vidi prostim okom. Neću ovaj put o uzrocima iščezavanja trgovine na malo, o nestajanju razmjene bez posrednika i ljudskih …

Continue reading

Aktualiziramo: Višnjevača – lijek iz kućne apoteke

Veliki pisac maksima La Rochefoucauld  svakako nije mislio na uživatelje alkohola kada je napisao: postojanost mudraca je samo vještina da se u srcu stegne svoje uzbuđenje. Ljudi skloni uživanju u dobroj kapljici, posebno oni preko očekivane mjere, ne mogu sustegnuti uzbuđenje u svom srcu kad ugledaju, a potom i okuse višnjevaču, ne mogu kontrolirati silinu …

Continue reading

Đuka, i to je Brod!

Moj prijatelj Đuka sasvim ozbiljno misli da cijeli Slavonski Brod medijski predstavljaju: korzo, Trg Pobjede, kej, autobusni i željeznički kolodvor, Mesićeva, Starčevićeva i Široka ulica. I možda još poneka ulica ili zgrada. On je naviknut na uobičajene identifikacijske motive, neke stare 150 godina, na ponavljanja iz lijenosti i nedomišljatosti onih koji za publiku biraju karakteristične …

Continue reading