Category: Silvija Jakovljević

“Stilske vježbe”: Naizgled nepostojeći odnos Lele i Pere na pozornici poput praznog je platna na koje projiciramo vlastite ideje i težnje

Može li umjetnost biti živa? Može li pokazivati znakove života, disanje, puls; može li se kretati i održavati pomoću svojih vitalnih organa? Što li to umjetnosti daje dah za život i snagu za kretanje? Autor? Medij? Publika? I kako to da neka djela nekrotično pocrne i nestanu, dok neka žive, hraneći se i rastući? Kada …

Continue reading

Spoznaja da će labudovi i nagodinu doći znači da su zadovoljstva, nedaće i sudbine potrošni i konačni u usporedbi sa silama većima od nas samih

Stigli su i ove sezone. Njihov je dolazak gotovo kalendarski precizan i iz godine u godinu Brođani nepogrešivo znaju da će i ovoga siječnja Savom graciozno broditi bijeli ljepotani. S uvjetovanom strpljivošću čekat će bačene komade kruha, demonstrirajući posjetiteljima glasno svoju složenu unutargrupnu hijerarhiju. Alfa će se pogostiti prvi, rastjerujući ostale koji ma i slučajno …

Continue reading

S pomalo nas gorkom ironijom nežive stvari podsjećaju da mogu potrajati duže od živih obećanja

Mi ljudi pomalo smo bedasta bića. Imamo tu nezgodnu naviku vjerovati u ideje, čak i onda kada znamo da nisu istinite. Je li nam to odlika ili nedostatak, ne znam, no dogodi nam se ponekad da, iako nešto znamo, u to ne vjerujemo, ili, da vjerujemo u nešto za što znamo da naprosto nije istina. …

Continue reading

Vrapčići su ljudi od krvi i mesa, sa svojim unutarnjim svjetovima, kojima treba ljubav da ostanu zdravi.

Trideseti rujna dvije tisuće četrnaeste. Devetnaest i trideset. Kazališno-koncertna dvorana Ivane Brlić Mažuranić. Publika je na svojim mjestima, posljednji ulaze i traže u redovima broj svoga sjedala. Gledalište gotovo puno. Neki su došli radi odanosti prema onima koji su predstavu pripremili, neki “po službenoj dužnosti”, a neki radi puke ljudske znatiželje – kako li to …

Continue reading