Category: Mario Brajković

Dobro je loše

Sve aktualne stvari pomalo idu na živce, osim grozničavih pokušaja da uđem u trag najnovijem video uradku Tine Katanić, koju su informatički vunderkinzi po principu „zobi i kandžije“ uspješno sklonili sa interneta na neku, meni za sada, nepoznatu lokaciju. To što je lijepo, smiješno, zabavno i relaksirajuće, što je od Boga i prirode (dobro možda …

Continue reading

Mario Brajković: Cogito, ergo sum

Kažu da je filozofija jedna od tri stvari, uz kazalište i demokraciju, koja je dva puta izumljena. Prvi puta u staroj Grčkoj, a drugi puta u evropskom ranom novovjeku. Tu je značajnu ulogu odigrao Francuz Rene Decartes utvrdivši da svaka negacija mora sebi učiniti jednu iznimku objašnjavajući kako želudac ne može sam sebe probaviti, ili …

Continue reading

Ring slobodan

Nekoliko dana premišljam da li i što pisati o boksu budući da se meč stoljeća između Floyda Mayweathera Jr.-a i filipinskg „destroyera„ Manny Pacquiao-a približavao. Mada su stručnjaci pokušavali napumpati atmosferu do usijanja kao da su baš svi na platnom spisku MGM koncerna koji organizira spektakl, iznajmljuje čuvenu dvoranu i milozvučne glasove najavljivača centralnog događaja …

Continue reading

Puklo, babo, puklo

Naslov je parafraziran iz Šijanova klasika „Ko to tamo peva“ mada se moglo nasloviti i po narodnoj „pošalji ludo na vodu pa sjedi i plači.“ Možda bi to bilo i prikladnije jer se ne radi o autobusu i srpskim provincijalcima nego o vodi i hrvatskim upravnicima, odnosno bazenima koji su navodno pukli. Ali ne onako …

Continue reading