Category: Mario Brajković

Gem, set, reket

Ljudima koji nemaju blagodat živjeti u gradu teško je predočiti koja je to prednost, čast i olakšavajuća okolnost. Uzmimo za primjer stanare iz nebodera na Korzu. Svoje automobile ne smiju ni koristiti jer ako se isparkiraju između zgrada začas im se uvali neki „seljo“ pa onda moraju plaćati parkiranje pred svojom kućom, ili, još gore, …

Continue reading

Ipak se kreće

Nećemo ovaj puta o slavnom fizičaru (Galileo Galile ) i o njegovom sukobu s Crkvom što bi stručnjaci koji ne znaju povuči ručnu kočnicu na automobilu, jedva dočekali. Nećemo ni o slavnoj uzrečici (Eppur si muove),  nego opet o mojoj koliziji s vlastodršcima, šefovima i onima koji znaju jako malo, ali zato imaju  velike ovlasti. …

Continue reading

U Podvinju samo jedna struka…

Početni stih bećarca vrlo lako je nastaviti, a također primjeniti u bilo kojem kraju Hrvatske, a to  znaju, gotovo svi, pa čak i oni najmlađi. No, međutim, u kolumni  Idu dani, u „Podvinjskoj pjesmi“ pojavio se pojam kojim se neki sugrađani prvi puta susreću. Rječ „hazena“ nepoznata je mnogima pa čak i nekim pripadnicima tkz.  …

Continue reading

Dobri ljudi čine dobra djela

U jednoj od svojih priča legendarni profesor Toldi piše:“ Crni križ se nalazio na zakošenom ćošku, uz visoku ciglom zidanu ogradu pivovare Dombović ( koja je kasnije postala podružnica sarajevske pivovare, a poslije Drugog svjetskog rata na mjestu izbombardirane pivovare bilo je poduzeće Prevoz. Postavljen na kamenom postolju bio je jednostavni željezni križ i pred …

Continue reading