«

»

ruj. 13 2017

U maglama statistike

Ono što statistika bilježi kao rast hrvatskog BDP-a zapravo je rezultat gospodarskog razvoja u Njemačkoj i drugim zemljama u koje odlaze naši radnici. A kad odu i njihove obitelji, s njima će otići i povećana potrošnja

Da bi se vidjela istina, trebalo bi obrnuti matematičku operaciju. Zbrajanje a ne odbijanje pokazuje što se zaista događa s nezaposlenošću u Hrvatskoj. Kad odbijemo one koji su otišli u inozemstvo, ona se smanjuje. Nasuprot tome, kad ih pribrojimo, nezaposlenost raste. Jasno je koja je aritmetika draža političarima. Među brojkama kojima se oni posljednjih dana hvale vidno mjesto zauzima smanjivanje nezaposlenosti. Tko više nije tu, nije njihova briga. Iako je otišao trbuhom za kruhom najčešće zbog njihovog štetočinstva i kompradorstva. Dakle loše politike i sluganstva stranim gazdama. Ali i domaći gazde su, kako se dnevno pokazuje na slučaju Agrokor, najčešće nedodirljivi. A loša politika posljedica je prilagođavanja njihovim interesima.

Podatak o nezaposlenosti nije iznimka u prilagođavanju statistike političkim potrebama. Ako slušate političare koji se pozivaju na statistiku, hrvatski BDP raste već 11 tromjesečja uzastopce, dakle skoro dvije godine, po čemu bi trebalo zaključiti da je kriza debelo iza nas. Hrvatska je danas među najbrže rastućim ekonomijama u Europskoj uniji, tvrdi s televizijskog ekrana jedan od najutjecajnijih vladajućih političara. Hrvatska je pala na pretposljednje mjesto u Uniji, a sljedeće godine prestići će je i Rumunjska, koja je sada posljednja, kažu inozemni podaci.

Postoje tri vrste laži – laž, prokleta laž i statistika, napisao je prije skoro sto godina Mark Tven u svojoj autobiografiji. Za glasovitog američkog novinara Valtera Lipmana pravi gospodari naših sudbina su anketari i organizatori statističkih istraživanja, jer se političari (a i birači) ravnaju prema njihovim rezultatima. U hrvatskom slučaju, koji u suvremenom svijetu sigurno nije usamljen, statistika ne utječe na odluke vlasti, već obratno. Vlast tumači statistiku kako bi opravdala svoju politiku. Ta je praksa kod nas uvedena zajedno s višestranačjem i to na klasičan revolucionarni način. Početak nove vlasti označen je kao nulta godina. Kad je tako, onda nema usporedbe s prethodnim razdobljem ni njegovim rezultatima. A svatko je dobar kad se uspoređuje sam sa sobom.

Tome je pogodovala i razlika u načinu obračuna društvenog proizvoda koji se iskazivao do godine 1990. i bruto domaćeg proizvoda koji je tada uveden po uzoru na zapadne zemlje. Najkraće rečeno, društveni proizvod se računao po proizvodnji robe i usluga, a BDP po potrošnji. To bi moralo biti isto tako dugo dok zemlja vodi zdravu politiku, dakle dok troši koliko privređuje i uvozi koliko izvozi. Ali čim se troši na dug, BDP je napuhan i daje nerealnu sliku. A kad se taj dug, dakle kredit, troši na preživljavanje a ne na investicije koje će otplaćivati same sebe, dobiva se hrvatski put u pakao, obilježen ekonomskim, demografskim, socijalnim i političkim propadanjem, na čijem kraju stoji nacifašizam. Je li to pretjeran zaključak? Sigurno nije u vrijeme kad vlast vidljivo strepi od jednog Zlatka Hasanbegovića ili Brune Esih i kad se spaljuju novine, a uz ustaške parole na ulicama pojavljuju i plinske boce. Doći će nam glave mangupi u vlastitim redovima, rekao je davno Lenjin. Jesu mangupi, ali su naši, odgovarala je komunistička birokracija sve do svog neslavnog kraja. Suprotno onome što su tvrdili stari Latini, povijest, ni naša ni tuđa, nikad nije bila učiteljica života.

Trenutačni rast BDP-a od oko 2,5 posto (do kraja godine bit će i tri, najavljuju samozadovoljno političari) sjajno pokazuje kako se načinom obračuna mijenja stvarnost. Na čemu se zasniva taj rast? U prvom redu na povećanoj osobnoj potrošnji, a uz to je i oživljavanje ekonomije u Europskoj uniji povoljno djelovalo na Hrvatsku. Iako se čini apsurdnim, vjerojatno je bila korisna i nestabilnost koalicione vlade, zbog čega je bio djelomično obuzdan rast državne, stranačko-činovničke potrošnje. Ali najveći utjecaj na rast BDP-a imala je osobna potrošnja. Kako je moguće da ona raste u zemlji u kojoj ljudi nemaju posla, pa se masovno iseljavaju? Moguće je upravo zbog toga, kaže lucidni ekonomist dr. Neven Vidaković. Potrošnja je povećana zahvaljujući novcu koji oni sada zarađuju u inozemstvu i šalju ga svojim obiteljima u Hrvatskoj. Osiromašeni građani su promijenili dobivene eure i ponovno ušli u supermarkete. Uz turizam, to je izvor i povećane ponude deviza, koje u faktički stagnantnoj ekonomiji nitko ne treba, i daljnjeg jačanja kronično prejake kune, koja je dubinski izvor svih ekonomskih nevolja. Ali to je izazvalo samo kratkoročni rast BDP-a, kaže Vidaković, jer će se radnicima koji su otišli u inozemstvo s vremenom pridružiti i njihove obitelji (otkad je Hrvatska u Uniji za to nema zapreke), pa će s njima otići i ta potrošnja.

Dugim riječima, pokazat će se da je ono što statistika bilježi kao rast hrvatskog BDP-a zapravo rezultat gospodarskog razvoja u Njemačkoj i nekim drugim zemljama u koje odlaze naši radnici. Njihov odlazak naša je statistika prikazala kao smanjenje nezaposlenosti u zemlji. Dakle kao iznimno pozitivnu činjenicu. Točnije, to su učinili političari, koji tumače statistiku prema svojim potrebama. A rezultati rada ljudi nestalih u maglama statistike (dio njihovih zarada) prikazuje se kao rast hrvatskog BDP-a. Kolone koje su otišle da se vjerojatno nikad više ne vrate povećale su hrvatski BDP. I to je, opet, za naše političare dokaz vlastitog dobrog rada i uspješnosti politike koju vode. Pritom se ne radi samo o HDZ-u. Kad je o ekonomiji riječ, među strankama zapravo nema razlike. A kako upravo ekonomija stvara povoljne okolnosti za skretanje društva prema neofašizmu, i za to su odgovorne sve stranke. Bez obzira na to busaju li se više ili manje u svoja domoljubna prsa.

Nekad, u prvoj polovici 1990-ih godina, dr. Branko Horvat stalno je računao i uspoređivao HDZ-ovu s, kako je on govorio, partizanskom Hrvatskom. Mnogo poslije, u sadašnje vrijeme, neki ugledni ekonomisti krenuli su njegovim tragom. Tako je dr. Tihomir Domazet preračunao nekadašnji društveni proizvod u BDP i tako dobio ono što se nekad izbjegavalo po svaku cijenu. Dobio je jedinstveno mjerilo, koje mu je omogućilo usporedbu s razdobljem od prije godine 1990. Odmah se pokazalo da je sadašnji hrvatski BDP oko osam posto manji nego što je bio prije tridesetak godina, kad je Slobodan Milošević započeo svoju paklenu igru. A profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu dr. Josip Tica dokazao je nedavno da je prosječna hrvatska plaća prije četrdesetak godina kupovala više robe i usluga nego danas. Zaista je bio zadnji čas da se skine tabla s imenom maršala Tita.

portalnovosti

 

 

21 comments

Skip to comment form

  1. Domaći

    O statistikama i njihovom tumačenju, dosta sam čitao i na ovim stranicama. Gavrović je poznati novinar koji prati ekonomska kretanja još od Jugoslavije.

    Ukazao je na niz, neću reći nelogičnosti jer bi to samo značilo da su nekompetentni ljudi na vlasti – a zna se, svatko u svom napredovanju dosegne svoj plafon kompetencije – već najobičniji manipulatori javniošću koja nije u prosjeku previše lucidna.

    – prvo, statističke podatke trebaju tumačiti statističari, po mogućnost iz područja na koju se podaci odnose, a ne političari. Jer je to već uvod u manipulaciju.

    Postoje dvije vrste “sveznalica” – nogometni navijači i političari koji svima nastoje soliti pamet, dok im je vlastita prilično bljutava.

    – drugo, kad u tekstovima ili naprosto u običnom razgovoru usporedite nezaposlenost u cijloj Jugoslaviji, sa onom u Hrvatskoj (a ne dao bog sa ukupnom regionalnom nezaposlenošću), preparirani domoljubi (da su bar preparirani kao jelenske glave u hodniku!) namah drknu kako to nije istina, jer se radilo o prividnoj nezaposlenosti – naime, politikom otvorenih granica (za razliku od realsocijalističkih zemalja) više od milijun “jugošvaba” argatovalo je širom zapadne Evrope.

    A sad, gle čuda – ista stvar kojom se nastoji posrati bivša država, odjednom se prikazuje kao pozitivna po Hrvatsku! Kao, nezaposlenost se smanjila, a sve je to – naravno . zaluga u prvoj točki spomenutih idiota i “rastuće” ekonomije.

    Gavrović to uvjerljivo demnatira-

    – treće; Branko Horvat je bio svjetski poznat (u finišu je izgubio Nobelovu nagradu!) i najpoznatiji jugoslavenski ekonomist. Kako nije, poput licemjera koji tijekom života bezbroj puta mijenjaju nacionalnosti, vjere, partije, stranke – bio od te sorte, nastojalo ga se dezavuirati poznatim insinuacijama glupavih domoljuba – on je “jugoslavenčina” (kao, moj pas je čistokrvne hrvatske sorte a on je “tamo neki”), “komunjara” i slično!

    Međutim, vidi vraga – on je bio, koliko je meni poznato, prvi koji je upozorio da hrvatske vlasti pljačkaju penzionere, te su ih oštetili za više od 30 mirovina! Država je to godinam negirala, slamoglavi domoljubi su se sve više strvili na njega, da bi konačno – kako to uvijek biva (ne zaboravite ustašonostalgičari!) istina ipak isplivala na svjetlo dana.

    Branko Horvat bio je u pravu!

    Država je na svoj poznati pljačkaški način bila prinuđena vraćati dug još živućim umirovljenicima, ostavljajući jadne starce u kvazidilemi: hoćete li pola duga odjednom, ili cijeli dug u ratama u trajanju od 5 ili 10 godina (ne sjećam se više)

    Država za koju su se branitelji i “branitelji” borili, koja je popljačkala svoj narod, svoje umirovljenike, a prema civilnim OSI-jima se odnosi kao da su isti spremni svoje sposobnosti pokazati na olimpoijskim igrama.

    – eto, i

    ” Tako je dr. Tihomir Domazet preračunao nekadašnji društveni proizvod u BDP i tako dobio ono što se nekad izbjegavalo po svaku cijenu. Dobio je jedinstveno mjerilo, koje mu je omogućilo usporedbu s razdobljem od prije godine 1990. Odmah se pokazalo da je sadašnji hrvatski BDP oko osam posto manji nego što je bio prije tridesetak godina, kad je Slobodan Milošević započeo svoju paklenu igru. A profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu dr. Josip Tica dokazao je nedavno da je prosječna hrvatska plaća prije četrdesetak godina kupovala više robe i usluga nego danas. Zaista je bio zadnji čas da se skine tabla s imenom maršala Tita.”

    Vidio bi Tito, da je kojim slučajem još živ, kako je bio budala što nije pobjegao u Ameriku, i pustio fašistima da se međusobno trijebe, prije toga istrijebivši poštene ljude – svaki na svom teritoriju.

  2. Boki

    Kada se već uspoređuje BDP, nezaposlenost i slični parametri danas i nekad, nije zgorega pročitati ovaj argumentirani tekst:

    https://tkojejohngalt.wordpress.com/2015/11/27/debakl-jugoslavenskog-komunizma/

  3. dron

    1. Nakon umjetno uspostavljenog precijenjenog tečaja hrvatske monete u Hrvatskoj je gotovo sve uvozno postalo jeftinije od domaćeg, pa je u tržišnoj igri u tim novim okolnostima uništen značajan dio industrije

    2. Napustivši svako planiranje razvoja kao socijalističku strategiju, Hrvatska u prijelazu na kapitalizam nije odredila ni minimum strateških kriterija u privatizaciji, pa je za samo deset godina ostala bez većinskog vlasništva i nad bankama, i nad telekomom, kao i nadmedijskim tržištem i većinom trgovačkog potencijala

    3. Za razliku od socijalizma, koji je nakon golemih ratnih šteta u Drugom svjetskom ratu, od Hrvatske, u sklopu SFRJ, stvorio jednu od najdinamičnijih ekonomija u Europi, kapitalizam je nakon 1995. od Hrvatske stvorio zemlju koja se prezadužila i rasprodala te potonula u gotovo nerješivu depresiju

    1. Domaći

      Sve je to posljedica globalnog kapitalizma i neukosti naroda kojem se prodaje fora da će u tim uvjetima – recimo u članstvu EU – svi biti ravnopravni.

      Kako može biti ravnopravan ma i samo prosječni građanin bivše Jugoslavije, sa prosječnim građaninom mnogostruko razvijenije Švicarske ili Njemačke?

      Niti u korišćenju osobnog standarda za svoje i potrebe vlastite obitelji, niti u ulaganjima u privredi.

      Koliko je “jugovića”, recimo Hrvata – u vlasništvu njemačkih, talijanskih ili švicarskih banaka, samo primjerice, da ne duljim previše.

      Naravno, “poduzetnicima” – eufemističkim izrazom za notornog kapitalistu – a posebno pljačkom obogaćenim u regiji, ovo paše i plivaju k’o ajkule u moru.

      A “sitne ribe” gutaju njihove pričice (dok “ajkule” gutaju njih) o ravnopravnosti i boljem životu, dok im zaglupljenima, zamračenih očiju od slikovitih bajki, na leđima ispred nosa odnose njihovo lično ili društveno vlasništvo.

      S Bokijevog linka (jer strani ekonomisti sve bolje znaju od domaćih! 🙂 ) najbolje je pročitati komentar čitatelja. Pa da se ne zamarate grafikonima, evo ga:

      “Nikola Ivanic 29/11/2015 u 07:53

      Sve je to mambo-dzambo… kada se podvuce crta, sledi otreznjenje za vrlog autora:

      Zaduzenje u SFRJ, po stanovniku 90 godine je bilo cca 700$
      Zaduzenje je sada u Hrvatskoj cca13000$
      Dakle, ceo dug prema inostranstvu u SFRJ, 90 godine bilo je moguce vratiti sa cca 2 (dve) prosecne plate po stanovniku.
      U Hrvatskoj, sada, potrebno je minimum 18 prosecnih plata, znaci 9x vise za vracanje duga…
      Pri tome, vlasnistvo vecine preduzeca je bilo drustveno, tj SVIM stanovnicima je pripadao deo industrije… sada im ne pripada nista.
      Da ne spominjemo socijalnu sigurnost i besplatne usluge koje su u SFRJ omogucavale da ljudi zive bez frustracija znajuci da im NIKO ne radi o glavi.. Sada vecina brine o troskovima zdravstva, skole i pokusava zaboraviti presiju ovrha koja svima stoji nad glavaom za svako kasnjenje ili financijsku neurednost. I to u otudjenim drzavama gde je aparat sve ucinio da obican covek MORA biti finansijski neuredan jer neoliberalna ekonomija koju vode vlade ostavlja ljude bez posla a damping cene roba iz uvoza unistavaju domaceg poduzetnika.”

      1. Boki

        Pišeš gluposti, Domaći, i moram se osvrnuti na to. Zbog drugih čitatelja.

        Ravnopravnost nije ‘uravnilovka’ i ravnopravnost ne znači da su svi isti i imaju jednako, već da imaju jednake šanse i preduvijete. Pa ne može nikakva EU, ili bilo koji drugi sustav, omogučiti da neki ‘jugović’ u 25 godina sustigne zemlje koje su stolječima prakticirale zrave ekonomsko-gospodarske principe. Pod pretpostavkom, naravno, da je ‘jugović’ prije 25 godina krenuo prakticirati zdrave ekonomsko-gospodarske principe (mada znamo da nije, kao sto se vidi iz mog zadnjeg linka).

        1. Domaći

          Ti si iste sorte kao i tvoj kriegskolega Zambata. Razgovarate sami sa sobom ne dajući za svoje bedastoće nimalo dokaza. Kao, širok je svijet (internet) kao što kaže spomenuta budala, pa nek’ si ih sami nađemo!

          Eto, gdje u tekstu na koji se referiaš (jer si svoj komentar dao ispod njega!):

          http://www.sbperiskop.net/biznis/u-maglama-statistike#comment-58943

          i jednom rječju tvrdim tvoje bedastoće, koje ti žustro pobijaš:

          “Ravnopravnost nije ‘uravnilovka’ i ravnopravnost ne znači da su svi isti i imaju jednako,…”, Boki

          (tj. da bude jasno svima na tvom nivou inteligencije: da ravnopravnost znači uravnilovku i da svi imaju jednako)

          Eto dete, mislim da si i ti

          MENE TEKEL FARES! 🙂 🙂 🙂

          1. Jagma

            Ne! Boki je odgojeno čeljade. On nije psovač za razliku od Zambate. Boki je samo zadojen neoliberalizmom i brani ga do posljednjeg radnika.

            1. Domaći

              Valjda, dat ću ti za pravo. Samo, mislim da su njegove teze (posebno u očima “zadnjeg radnika” koji se nije usudio pobuniti još dok je imao društvo “predzadnjega”):

              “Još jedan korak u budalizaciji Hrvatske.”

              http://www.sbperiskop.net/drustvo/croatia/odlucni-koraci-u-budalizaciji-hrvatske

            2. Boki

              Jagma, kažeš ‘zadojen neoliberalizmom’, naravno prikazujući to kao loše. Vidi, ja samo smatram da naše društvo može i mora bolje. Zemlje iz užeg i šireg susjedstva nam trebaju biti uzor, čije pozititivne prakse trebamo analizirati i primjenjivati. Za ekonomiju je izrazito bitno malo i srednje poduzetništvo, zbog svoje fleksibilnosti i brze prilagodljivosti novim situacijama, a ono treba što više slobode, manje birokracije, ograničenja i regulacija. Zar je to loša namjera?

          2. Boki

            Dani su ti argumenti i dokazi u članku gore, naslovljen ‘Debakl jugoslovenskog komunizma’, u kojemu je obrađen povijesni kontekst i kretanja, jer to kazuje kako su i kada nevolje krenule. S druge strane, dao sam dolje i članak sa ‘najvažnijim grafikonima’, u kojem možeš vidjeti gdje su oni koji su prije 25 godina krenuli naprijed, a gdje smo mi ‘jugovići’, jer to nam pokazuje kako se tko snalazi u ravnopravnosti.

            Ali za tebe to ništa ne znaći, a primjetio sam i prije da ignoriraš one argumente koji ne idu u prilog tvojim tezama. Stoga će biti da znaš da sam u pravu, ali ti se to nikako ne sviđa, pa moraš nekako popljuvati.

            1. Domaći

              Znaš, unatoč toga što sam bio sklon složiti se s Jagmom, ti si ipak naprosto LAŽOV i MANIPULATOR!

              Ignorancije što se tiče, dovoljno je pogledati 2-3 klika iznad, gdje mi INPUTIRAŠ nešto što nisam rekao, a “PREVIĐAŠ” moj poziv da to dokažeš!

              DOKAZI su zambatoidnim tipovima totalna nepoznanica. Najmanje što mogu umjesto da pljunem na tebe, je ponoviti:

              MENE TEKEL FARES! : ) 🙂 🙂

    2. Boki

      Dron:

      1. Uvozno je jeftinije od domaceg, bilo i jos je, zbog razlike u efikasnosti i konkurentnosti. Neki drugi jednostavno rade bolje, više i jeftinije.

      2. Planska proizvodnja se pokazala kao totalni promasaj, i između ostalog je dovela do onog u točci 1. Uostalom, zašto bi država bila vlasnik telekoma ili cega vec, kada su se drzave pokazale kao losi vlasnici u odnosu na privatne? Veci je problem sto je jos uvijek mnogo firmi u drzavnom vlasnistvu.

      3. ‘Dinamicna’ ekonomija se temeljila na stalnoj izgradnji, tvornica, pogona, zgrada, stanova. To nije neka mudrost. Problem je bio sto se u novoizgrađenim pogonima, naročito s protekom vremena, sedamdesetih i osamdedetih, proizvodilo nedovoljno toga što bi imalo prođu na nekomunističkim tržištima. Uz to, sva iole naprednija tehnologija je bila licencna, a za to je postojao dobar razlog.

      1. dron

        Druge države su se jedva iščupale iz ralja kolonizatora, a domaći izdajnici rasprodaju resurse stranim kolonizatorima koji crpe resurse i izvlače dobit iz zemlje uz eksploataciju radnika minimalcima i ucjenama otkazima. Generacije koje se rađaju nemaju nikakvu perspektivu, ili uspjeti biti parazit na haračima ili raditi za minimalce. Cijelo gospodarstvo države pretvorilo se u strani robni lanac s domaćim robljem i uslugama pranja i čišćenja fekalija stranih turista. Garantirana propast za domaću raju koja je u socijalizmu bila svoja na svome, a danas rinta za minimalce za strance uz pljačku stranih banaka i ovrhe i deložacije odvjetničke mafije. Boli stranca kita za hrvatski standard, kao i domaće pljačkaše i mafiju koji su uništili sve i ništa im ne funkcionira, od zdravstva do školstva koji su u socijalizmu imali nivo o kojem mafija može samo sanjati, o kulturi da ne govorimo, neusporedivo sa današnjim srednjovjekovnim mrakom koji guta Hrvatsku.

  4. Domaći

    Ima ih dosta i među komentatorima koji ne shvaćaju osnovnu potku ekonomije, iskrivljeno interpretiranu u korist izrabljivača.

    Prvenstveno ona mora biti u korist svih ljudi – primarno, a ne sekundarno kao posljedica razvoja koji ponajprije bogati ulagače (kapitaliste). Ovo je sasvim dovoljno za bistre ljude, koji uopće ne moraju razumieti ekonomske pojmove.

    Drugima – mentalno impregniranima smećem od tumačenja koja imaju abolirati postojeće stanje – možda bi (mada nisam uvjeren), pomoglo slijedeće:

    Poslati ih u Saharu s 2$ u džepu, na nekoliko desetaka kilometara od oaze u vlasništvu lokalnog kapitaliste (ako može otok, zašto ne bi mogla biti oaza – makar samo u koncesiji). Kad krepavajući od žeđi zatraži vodu, stići će mu odgovor: “može, ali ona se plaća. 5 dolara čaša!”.

    “Ali ja imam samo dva”, jedva prozbori umirući koki-loki-njoki.

    “Ah” – odvratit će pomalo humanistički nastrojeni vlasnik oaze – “možemo se dogovoriti. Ostatak ćeš odraditi kod mene, a ako ti se svidi, možeš ostati radi za satnicu od 6$”

    Tako će koki-loki-njoki moćo zaraditi za čašu vode (najveće bogatstvo u oazi), plus za jednu bananu od 1$”. Koju će, priznajte – sasvim zaslužiti! 🙂 🙂 🙂

    1. dron

      Ne treba nikog slati u Saharu, Sahara je tu, za milijun umirovljenika s današnjom hrvatskom penzijom 1800 kuna i radničkom plaćom 2600 kuna, pa još ako penzioner mora hraniti babu, ili radnik na minimalcu dite, a račun za struju ko pola penzije, kud ćeš veće Sahare i pomorbe od ove koju su lopine i vragovi napravili.

      “Parobrod spreman. More se koleba.
      Posljednji plamen na zapadu trne;
      Suton se rađa i s jesenjeg neba
      Polako pada na hridine crne.

      Paluba puna. Ruke uzdignute
      Pozdrave šalju i rupcima mašu.
      U mnoštvu ovom vidim čeljad našu,
      Naslonili se na pervaz pa ćute…

      Zemljaci moji, dokle ćete, dokle?
      “Tamo daleko! Jer nas usud prokle
      I na nas pade tvrda tuča s neba…”

      A zar vam nije zavičaja žao?
      “Žao je brate… Bog mu sreću dao…
      No hljeba nema… Zbogom! Hljeba…hljeba…”

      To je realna slika u maglama njihove statistike.

      1. Domaći

        Naravno da se posve slažem s tobom, ali moja pomalo ekstremna parabola odnosi se na eksploatatore koji i prave u zemlji pustinju za spomenute ljude.

        S nadom (uzaludnom, doduše) da bi iz takve “pustolovine” nešto i mogli shvatiti! 🙂 🙂 🙂

        1. dron

          Pa to sam i mislio, ne treba bandu slati u Saharu, samo im treba dati da žive od prosječne hrvatske penzije po ZOMO i od radničke plaće, i mrtvi su, kao i raja koju su uništili.

  5. Jeger

    Kriminalni HDZ i SDP bi zbog ovog morali odgovarati, a oni se i dalje uhljebljuju i gutaju novce opljačkane od građana i lažiraju stanje. Podrpali su u 27 godina djelovanja sve što se moglo, i to je jedini posao za koji su sposobni – drpačina.

    Švicarski list o zastrašujućim razmjerima iseljavanja iz Slavonije: “To je potpuni egzodus”

    http://www.index.hr/vijesti/clanak/svicarski-list-o-zastrasujucim-razmjerima-iseljavanja-iz-slavonije-to-je-potpuni-egzodus/994509.aspx

    1. idemija

      Hrvatska statistika je ono što je o lažima rekao Mark Twain – postoje tri vrste laži – laž, prokleta laž, i statistika.

      Po statistici njihovih Zavoda za zapošljavanje nikad nije bilo manje nezaposlenih, još malo pa će biti više uhljebljenih zavodskih činovnika nego nezaposlenih.

      A što više raste iseljavanje i siromaštvo, raste i BDP. Nešto gadno ne štima.

  6. Boki

    Još malo statistike, grafikona i objašnjenja zašto smo tu gdje jesmo:

    https://eclectica.hr/2017/09/14/najvazniji-grafikoni-za-hrvate-ikada/

Odgovori