Prešućeni minusi

Teško je vjerovati da HNB nije odmah znao što se dešava s prešutnim minusima, ali je ipak sudjelovao u općem prešućivanju. Zašto? To samo aktualizira pitanje ponaša li se on kao institucija građana i države ili do izvjesne mjere i kao još jedno udruženje banaka

Zdenko Adrović, Boris Vujčić i Zdravko Marić (foto Patrik Macek/PIXSELL)

Dogodilo se nešto sasvim jednostavno i lako razumljivo, iako svi sada dižu dimnu zavjesu satkanu od velikih i mudrih riječi. Tako banke govore o novom proizvodu, Vlada o eventualnoj potrebi promjene zakonske regulative, a Hrvatska narodna banka o svojim uredbama i njihovoj svrsishodnosti. Ali u biti banke su samo slijedile staru politiku striženja stada svojih klijenata, ovaj put na potpuno bezočan način. Što je taj njihov novi proizvod? Isto što i stari dozvoljeni minus, ali s novim imenom. Nazvale su ga prešutnim minusom i to su učinile prešutno. Uzalud se direktor njihovog udruženja (kartela?) Zdenko Adrović sada zaklinje da su one obavijestile svoje klijente, ali valjda malim slovima koje nitko ne čita. Nisu, jer tada bi morale reći i što je tu novo i drukčije. A novo je to da su kamate znatno veće nego kod dozvoljenog minusa. U nekim bankama čak više nego duplo. Druga novost je da su i oni s najmanjim prihodima mogli ući u veliki minus, pod uvjetom da je on prešutan. Dakle, s kamatom po ukusu bankara.

Četiri godine nije reagirao nitko, a onda se javila Hrvatska narodna banka. U međuvremenu, banke su namnožile stado prešutnih dužnika na 840.000 (pojedinaca, a vjerojatnije obitelji), pa je hodnicima HNB-a sasvim sigurno prostrujao hladni val jeze. Još nisu oprali mrlje od skandala sa švicarcima u kojem banke nisu samo šišale, već i uništavale svoje klijente. Sad im najmanje treba da ih se ponovno proziva i optužuje kako šute kad treba govoriti i miruju kad treba raditi. Tako je HNB konačno učinio ono što je trebao i morao još godine 2017. Tada je HNB uredbom propisao najvišu kamatu na dozvoljeni minus i to tzv. EKS (efektivnu kamatnu stopu), dakle ukupne troškove s naknadama i svime što bi banke još mogle izmisliti i dodati (npr. troškove obrade). Taj hvalevrijedan potez imao je samo jednu manu. HNB je sasvim sigurno kontrolirao provedbu, ali je ostao slijep i gluh na “novi proizvod”, odnosno istovremeno uvođenje prešutnog minusa. I to iako se, na temelju dotadašnjeg iskustva, tako nešto moglo očekivati. Zapravo, teško je vjerovati da HNB nije odmah znao što se dešava, ali je ipak sudjelovao u općem prešućivanju. Zašto? To samo aktualizira pitanje ponaša li se on kao institucija građana i države ili do izvjesne mjere i kao još jedno udruženje banaka.

U nadmudrivanju oko mogućih uzroka i rješenja posebno je cinična navodna briga o najsiromašnijima, na kojima bi banke gubile kad bi se držale ograničenja kamata. Njihovi su prešutni minusi mali (za banke, za njih su veliki), a u kamatu bi se morala uračunati i naknada za vođenje tekućeg računa koja iznosi 14 kuna mjesečno. Uz prešutni minus od tisuću kuna i godišnju naknadu od 144 kune banke bi, kad bi se držale propisane kamate od 7,6 posto, morale vratiti klijentu 6,8 posto. Ta računica, napravljena u HNB-u, oslanja se na samo jednu trulu dasku. To je naknada za vođenje računa, koju su banke odredile po svojoj volji, a sad je HNB prihvaća kao volju božju. Kako je sirotinja s mirovinama od oko 1.500 kuna uopće došla do tekućih računa? Tako što je Vlada (HZMS) ukinula dostavu mirovina poštom, pa su svi morali otvoriti račune u bankama. Odjednom je sama činjenica da primate penziju postala trošak. Nakon toga sve je bilo u rukama banaka, koje su nudile dozvoljeni, a onda i prešutni minus. Mnogim umirovljenicima to je bila fatamorgana u pustinji. Učinilo im se da će sada lakše preživjeti. Ali banke, kao što svi znamo, nisu socijalne ustanove.

Zanimljivo je da nema pravog podatka koliko banke ukupno potražuju po osnovi prešutnog minusa. U javnosti se spominje do čak sedam milijardi kuna. Gospodin Zdenko Adrović je na to pitanje odgovorio da trenutačno nema taj podatak pri sebi. Novinari ga nisu pitali kako je moguće da ne zna napamet osnovni podatak koji pokazuje dimenzije problema o kojem govori. Novinari su i inače vrlo pristojni s gospodinom Adrovićem, a i on je izuzetno odmjeren, staložen i komunikativan. Sve suprotno od svog prethodnika na istom radnom mjestu, gospodina Zorana Bohačeka, kojeg je nepopularnost nakon slučaja švicarac uklonila iz javnosti. Ali ne treba zaboraviti da obojica zastupaju iste interese i, nažalost, brane iste metode kojima se ti interesi ostvaruju. Podatak o ukupnom iznosu prešutnog minusa pokazao bi koliko su duboko banke zavukle ruku u džepove građana, a trebalo bi znati i koliko je onih najsiromašnijih. Vjerojatno, ipak, relativno malo, iako upravo njihov primjer banke koriste da opravdaju zelenaške kamate. No lako je pretpostaviti da je ukupan posao za banke vrlo lukrativan, pa bi gubitak u jednom malom segmentu (ako postoji) mogle vrlo lako podnijeti.

Ukupna klima je, međutim, takva da one ne odstupaju ni za centimetar. I Vlada i HNB upeli su se, naime, da nađu rješenje uz koje će vuk biti sit, a ovce na broju, što je, naravno, nemoguća misija. Pogotovo jer su i Vladi, koja minuse također pokriva kreditima, u interesu dobri odnosi s bankama. Zato se rješenja traže u omogućavanju otplate prešutnog minusa na rate i zakonskim promjenama za ubuduće. Ali sve se zakonima ne može predvidjeti, dok je još iz rimskog prava poznato da ono što je zakonito ne mora biti i moralno. A banke nisu socijalne ustanove – i tu se čini da je krug zatvoren.

Ali presuda suca Radovana Dobronića u slučaju kredita s klauzulom u švicarskim francima (koja ga je kvalificirala za kandidata za predsjednika Vrhovnog suda) otvara za bankare jednu vrlo nezgodnu perspektivu. Ako je, naime, dokazano i pravomoćno presuđeno da su banke radila protuzakonito, je li tu kraj? Tko je kršio zakon? Zgrade, mramorni podovi, mistična atmosfera potencirana nerazumljivim bankarskim jezikom ili ipak konkretni ljudi? Tko će njih pozvati na red? Inozemni vlasnici banaka koje će morati vratiti novac oštećenim klijentima? Teško, jer je čitava prljava igra smišljena i vođena u inozemstvu. Oštećeni građani? Za njih će točka biti stavljena kad dobiju svoj novac i nestane Damoklov mač iznad njihovih glava. HNB ili Vlada? Kako stvari sada stoje, o tome je iluzorno i razmišljati. A bez osobne odgovornosti svi novi zakoni koje Vlada najavljuje bit će samo privid brige za običnog čovjeka sputanog kracima bankarske hobotnice. Teško se oteti dojmu da to dobro znaju i oni koji najavljuju zakonske promjene.

U međuvremenu i bankari rade i žive pod pritiskom da moraju stalno povećavati profit. Odavno je prošlo vrijeme kad se to radilo prikupljanjem štednje i ulaganjem u industrijske i poslovne investicije. U cijelom svijetu se banke (odnosno njihovi vlasnici) bogate naknadama i provizijama, pa su se pojavili čak i prijedlozi da ih se isključi iz platnog prometa i emisije novca (o čemu smo već pisali). U takvoj atmosferi vrlo je opasna situacija u kojoj je sve dozvoljeno i u kojoj im drže ljestve čak i kontrolori, kakav je HNB. Tada je lako izmisliti prešutni minus da bi se omogućile lihvarske kamate i držati se principa veži konja gdje ti pohlepni gazda kaže. Nema osobne odgovornosti? Si, šefe.

portalnovosti

1 comment

  1. Vujčić ima preko 40 tiuća kuna plaću. Malo!

Odgovori