Premijer je postao predvodnik fronte protiv reformi

 

dr.sc. Damir Novotny, ekonomski analitičar

Hrvatska će ekonomija, nakon šest godina recesije, ove godine vjerojatno sama pronaći svoju novu ravnotežu. Kažemo vjerojatno zbog toga što na tržištu postoje još uvijek brojne neravnoteže koje mogu rezultirati nastavkom usporavanja ekonomskih aktivnosti.
Na tržištu nekretnina, primjerice, cijene se moraju nastaviti prilagođavati kako bi se na strani potražnje mogao započeti novi ciklus. Cijene stambenih nekretnina su još uvijek previsoke i za najveći dio potencijalnih kupaca su nedostupne. Jednako tako se novoj realnosti kapaciteta potražnje moraju prilagoditi cijene različitih usluga, od ugostiteljskih do različitih osobnih usluga.

Najbolji su primjeri tržišta ugostiteljskih usluga u Italiji i Grčkoj, zemljama koje su neposredni konkurenti hrvatskom turističkom sektoru, koja su se uspješno prilagodila i koja su već prošle godine privukla neusporedivo više međunarodnih turista nego Hrvatska u relativnim odnosima turističkih kapaciteta na strani ponude. Ove će godine zasigurno domaći turistički kapaciteti ponovo ostati nedovoljno iskorišteni jer su jednostavno cijene previsoke u odnosu na kvalitetu usluga i u odnosu na to koliko turisti žele platiti za ovu vrstu ponude.

Cijene većine proizvoda dnevne potrošnje su isto tako previsoke u odnosnu na raspoložive dohotke kućanstava. Posebno je pitanje cijena trajnih potrošnih dobara, poput automobila i namještaja, koje si većina kućanstava u novim okolnostima povećavanja nezaposlenosti i neizvjesnosti na tržištu rada jednostavno ne mogu priuštiti.
Slaba ukupna domaća potražnja će prisiljavati ponuđače na nastavak snižavanja cijena, odnosno pronalaženja novih nabavnih lanaca izvan domaćeg tržišta koji će omogućiti cjenovno prilagođavanje. Drugim riječima, može se očekivati nastavak pada potrošačkih cijena, koje će zasigurno pronaći svoju ravnotežu s novom potražnjom. Međutim, ta će nova ravnoteža biti postignuta na novoj razini ekonomskoj aktivnosti i zaposlenosti, daleko nižoj nego prije krize, što otvara potpuno novu opasnost – opasnost od dugoročne stagnacije i zaostajanja u razvoju za susjednim europskim zemljama.

Kreatori ekonomske politike, odnosno izabrani političari, budući da su do sada vodili politike koje ne vode oporavku i novom ciklusu ekonomskog rasta, vjerojatno ne razumiju sve negativne učinke svojih odluka na ekonomska kretanja. Naime, od početka krize su vladine politike, bez obzira na to koji politički blok je kreirao ekonomsku vlast, usmjerene na očuvanje pozicija državnog sektora i nisu imale anti-recesijski smjer. Bile su dakle pogrešne i duboko neodgovorne.

Naime, empirijska istraživanja su još početkom 90-tih pokazala (Dunkelberg i Skoburg, 1991), a novija istraživanja provedena nakon Velike krize su to potvrdila, da povećavanje poreznog opterećenja direktno utječu na oporavak i ekonomski rast. Posebno su pri tome opasna povećavanja indirektnih poreza kao što su to PDV i razni posebni porezi na potrošnju. Hrvatska vlada je, ne razumijevajući sve učinke svojih poteza, uporno povećavala PDV i druge potrošačke poreze koji su možda imali kratkoročne učinke na proračunske prihode, ali su odvraćajući kućanstva od potrošnje zapravo produbljivali recesiju.

Domaći kreatori ekonomske politike su se prvi put susreli s recesijom, i to možemo uzeti kao olakotnu okolnost. Posebno jer je ova kriza bila globalna, vrlo kompleksna i u pozadini je izazvala brojne strukturne interakcije. Međutim, konačno je vrijeme da se izabrani političari suoče s novim ekonomskim okolnostima, koje se više neće vratiti u stanje prije krize, te se započnu s prilagođavanjem ”novoj fiskalnoj realnosti”. Jednostavno rečeno, ako  želi izvući ekonomiju iz recesije i opasnosti dugoročne stagnacije, Vlada mora neodložno oblikovati novi smjer ekonomske politike i pokrenuti brojne fiskalne reforme. Odlaganje će samo produbiti strukturne neravnoteže, ispravljanje kojih će u budućnosti imati neusporedivo višu cijenu. Radi se pri tome o tri glavne grupe kratkoročnih mjera koje Vlada mora poduzeti.

Prvo, mora preispitati doslovno sve pozicije proračuna središnje države i otkloniti sve rashode koji nisu u funkciji ekonomskog razvoja u kratkom roku.

Drugo, Sabor mora zaustaviti bilo kakvo daljnje eksperimentiranje s poreznim sustavom i posebno bilo kakvo povećavanje poreza.

I treće, najkompleksnije, Vlada mora Saboru i hrvatskoj javnosti predstaviti paket fiskalnih mjera za poticanje ekonomskog rasta koje će djelovati podjednako na poticanju domaće ukupne potražnje kao i na poticanje ulaganja privatnih poduzeća, dakle na strani ponude.

Istovremeno je nastavak izgradnje institucija, kao glavne pretpostavke ubrzanog ekonomskog razvoja u narednim godinama, kakvog vidimo u drugim zemljama srednje i istočne Europe – članicama EU. Institucionalno jačanje i potpuno političko otvaranje prema idejama tržišne demokracije kao dominatnog ekonomsko-političkog sustava u razvijenim zemljama, svakako je temeljna zadaća političke elite. Hrvatski ekonomski sustav i institucionalni okvir u kojem se odvijaju ekonomske aktivnosti je potrebno hitno modernizirati i potpuno izjednačiti sa sustavima razvijenih europskih zemalja. Jedino tako možemo osigurati uključivanje hrvatske ekonomije u trend novog ciklusa ekonomskog rasta u Europi.

Prema ovom cilju zasigurno ne vode euro-skeptične izjave premijera, koji polako postaje predvodnik fronte protiv prilagođavanja (pročitajmo: provođenja nužnih reformi) najboljoj europskoj praksi, kao i brojne izjave njegovih političkih oponenata.

Izvor: business

3 comments

  1. Konačno dugo očekivane naznake izlaska iz gospodarskog košmara. Gostujući u dnevniku, ministar financija Boris Lalovac najavljuje rezanje plaća preplaćenoj birokraciji, smanjivanje poreza kategegoriji plaća od četiri do pet tisuća, i orijentiranje poreznog nadzora na velike utajivače poreza. Čini se da su SDP-ovci konačno shvatili abecedu gospodarstva, a i socijal demokracije, najavljujući rezanje primanja neradnicima, a time i smanjivanje do apsurda dovedene formule “dvijesto najbogatijih” koja je nagrađivala nerad, a kažnjavala radnike. Najgore što bi se dugoročno moglo desiti gospodarstvu je ponovno vraćanje na vlast onih koju su pod nazivnikom formule “200 najbogatijih” zaposlili tisuće najpodobnijih u javnom sektoru, uništivši radnike i srednji sloj. Ponovna smjena vlasti i vraćanje na početak kaosa, bila bi za gospodarstvo pogubna.

  2. Cijeli tekst se moze svesti na jednu recenicu; narod nema para. A ukoliko ministar Lalovac ucini ista od navedenog, svi cemo pjevajuci u berbu grozdja jer ce vrbe roditi ko nikad..

  3. SDP-ov pristup gospodarenju i financijama jest diletantski, i liči na dijete koje uči hodati, ali eto, dijete je prohodalo i treba mu dati priliku da trči. Gostovanje i govor Lalovca u Dnevniku ohrabruju, i ja mu vjerujem. Više nego sam ikad vjerovao liscima i prijetvornicima Škegri i Šukeru, koji su i vrbe rasprodali i grožđe si u džep spremili. Velika je razlika između Crkvenca i Lalovca i spomenutog dvojca. Pa Škegri je bilo toliko normalno krasti, da je naočigled javnosti spremio pod kaput bocu skupg pića na HDZ-ovom domjenku. Sačuvaj me Bože ponovnog HDZ-ovog “vježbanja gospodarstva”, po poznatom sistemu “spaljene zemlje”. Na onaj članak pod naslovom “Stranka opasnih namjernika” slobodno se može dodati podnaslov “Stranka opasnih gospodarstvenika”. Jel to Šuker već suče brkove? E onda nam stvarno nema spasa.

    Napomena: NISAM SDP-ovac, ni simpatizer.

Odgovori