Prehrambeni “nacionalizam”: kad slobodno tržište zakaže

Rast cijena hrane i manjak nekih namirnica u Hrvatskoj već smo na ovome mjestu povezivali s klimatskim promjenama. Poplave, mrazovi pa suše, već su ostavile posljedice po grašak, mahune, kukuruz i krumpir. Ljetni toplinski udari znatno su smanjili jesenske prinose i povećali cijenu uroda. Posljedicu nećemo osjećati samo na cijenama i smanjenim količinama namirnica u dućanima, već i na proizvodima koji ovise o žitaricama – na primjer mlijeko.

“Usprkos tome što je Hrvatska ove godine imala rekordnu žetvu (1,1 milijun tona) pšenica je poskupjela više od 20 posto, troškovi proizvodnje su 30 posto veći nego što je cijena po kojoj [poljoprivrednici] mogu prodati svoje proizvode” piše Agroklub. Žitarice su poskupjele 40 posto što se prelilo na stočnu hranu čime je njezina vrijednost izjednačena s vrijednošću litre mlijeka. “To proizvodnju čini neodrživom pa su stočari zatražili hitne mjere za ublažavanje poremećaja na tržištu i opstanka cijelog sektora.” Cijena pšeničnog krmnog brašna u godinu dana porasla je 22 posto. Nastavljen je uvoz mesa, mlijeka, mesnih prerađevina po izuzetno niskim dampinškim cijenama, navodi medij specijaliziran za poljoprivredu i nastavlja objašnjavajući kako mljekarima nedostaje kuna i pol po litri proizvedenog mlijeka, što znači da mljekarstvo više ne pokriva niti troškove proizvodnje.

Nedjelovanje politike po ovom pitanju u posljednjih deset godina, prema izračunima mljekara rezultiralo je padom proizvodnje sa 700 milijuna litara na 400 iako priznaju da su s najnovijom HDZ-ovom ministricom uspjeli nešto i povratiti, pa je ove godine proizvodnja mlijeka iznosila 500 milijuna litara. Ipak, najnovije poteškoće prisilile su čak pedeset posto mljekarskih farmi u Hrvatskoj da ozbiljno razmotre odustajanje od bavljenja tim poslom. Tim više što nema naznaka za bolju iduću godinu gdje se već najavljuje otkupna cijena kukuruza od dvije i pol kune, što doslovno znači da bi mljekari proizvodili mlijeko s gubicima.

Tržišni potresi

No, postavlja se pitanje, ako je Hrvatska imala tako izvrsnu godinu za pšenicu zašto povezane djelatnosti imaju tako loše pokazatelje? Zbog toga što je, za razliku od nas, svijet imao još jednu jako lošu godinu sa pšenicom (najgoru u posljednjih 30 godina, a zbog suše i drugih elementarnih nepogoda smanjeni su prinosi u Brazilu, Argentini, Sjedinjenim Američkim Državama, Ukrajini i Rusiji, sve redom velikim izvoznicima hrane, piše Agroklub), a budući da se cijena ovog resursa kreira na globalnom tržištu gdje je potražnja veća od ponude, dogodio se rast cijena koji sada stvara probleme mljekarima.

I dok seljaci čekaju redovnu intervenciju Vlade koja čeka reakciju Europske komisije, u Europi nisu svi sretni intervencionističkim politikama u poljoprivredi. Dok Francuzi još jednim diskurzivnim trikom pozivaju svoje građane na “prehrambeni nacionalizam” i da jedu što više sira, Velika Britanija poziva svoje da “piju što više čaja s mlijekom” (jer imaju puno mlijeka), ali isto tako pozivaju i politiku da produbi i proširi korita rijeka jer su ovogodišnje poplave uništile usjeve krumpira koji trunu pod vodom zbog lošeg održavanja voda. Velika Britanija je inače samodostatna u proizvodnji krumpira. Belgijska vlada svoje stanovnike moli da jedu što više krumpira ove godine.

Po istoj logici, Hrvatska bi ove godine trebala prestati uvoziti kruh i proizvoditi ga od viškova pšenice, umjesto da se po skupim cijenama sve proda na međunarodnim tržištima. Također bismo umjesto krumpira kojeg imamo manjka ove godine, trebali jesti više paprika, jer je ta biljka izvrsno rodila. Međutim, nisu sve velesile Europske unije bile zadovoljne ovim “prehrambenim nacionalizmom”. Njemačka je tako upozorila da takvo protekcionističko ponašanje može dovesti do urušavanja zajedničkog (slobodnog) tržišta. No, njemački apeli su za sada čini se pokupili manje simpatija i reakcija nego što smo navikli od pozivanja na slobodno tržište. Čini se jednostavno, kad nastupi kriza, tržište se teško samoregulira, umjesto toga ono se počne urušavati. No, ovaj put, budući da je kriza toliko duboka, nijedna država ne može potrošiti nove bailoute za spasiti tržište, iako bailouta ima, oni su primarno namijenjeni spašavanju poljoprivrednika ne sa svrhom poticanja tržišta, nego s ciljem proizvodnje hrane i prehrane ljudi. Slobodno tržište u poljoprivredi čini se došlo je do kraja ekonomske opravdanosti.

Odgovori