Porez ili stvarna cijena mesa?

Cows stand in their enclosure in the organic farm “Dessine moi un mouton” on September 17, 2019 near Bourg-Les-Valence . – At the Tech and Bio trade show, an international trade show for organic and alternative techniques held every two years in Bourg-les-Valence (Drome), chemical fertilizers and pesticides are not welcome. While the debate over non-treatment areas (ZNT) threatens to turn sour between urban and farmers, the show, organized by the Chambers of Agriculture, says it wants to gather all forms of agriculture to be a showcase of agroecology encouraged by the public authorities. (Photo by JEAN-PHILIPPE KSIAZEK / AFP)

Poljoprivreda, posebno uzgoj životinja za mesnu industriju, ali i način upotrebe prirodnih resursa, nalaze se među desetak najvećih zagađivača atmosfere. Najstariji, najpoznatiji i često najismijavaniji argument vegetarijanaca protiv jedenja mesa glasi da goveda ispuštaju plinove, metan konkretnije, koji izrazito zagađuje okoliš. Od kada je 2017. godine međunarodni panel Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (IPCC) izdao katastrofalni, ali sveobuhvatni izvještaj o stanju planete, ni argumenti o mesu više nisu smiješni. A ni ismijavanje empatije vegetarijanaca prema živim bićima, više nije smiješno. S razvojem neuroznanosti pokazuje se sve više koliko su nam životinje slične, usprkos različitim stupnjevima kognitivnog razvoja među vrstama. Govedarstvo se posebno smatra uzrokom namjernog spaljivanja amazonskih šuma, takozvanih pluća svijeta.

Ovo je društveni kontekst u kojem je prošlog tjedna u Briselu predstavljeno istraživanje prema kojem je stvarna tržišna cijena mesa znatno veća od ove, “realno-postojeće”. U cijenu mesa nije uključena šteta po okoliš koja nastaje zbog neodgovornog gospodarenja ovom industrijom. I zaista, nije više smiješno. Na tragu rezultata tog istraživanja Socijaldemokrati i Zeleni su u europskom parlamentu podržali istraživanje i zatražili da se u novu europsku prehrambenu politiku “Od farme do stola” (eng: F2F – “From Farm to Fork”) uključi i novi model izračuna cijene mesa koji bi u sebi sadržavao i okolišnu cijenu. To bi značilo da bi maloprodajna cijena mesa osjetno narasla, ali isto tako, ako se model dobro osmisli, ako u cijenu bude uračunat i prevoz mesa s drugog kraja svijeta, to može značiti i da bi domaća mesna industrija profitirala na F2F politici, jer bi meso stoke, npr. slavonskih seljaka moglo postati dostupnije od argentinskih ili brazilskih odrezaka. Maloprodajna cijena mesa trebala bi porasti za 0,47 eura na 100 grama govedine, zatim 0,36 eura za sto grama svinjetine i 0,17 eura na sto grama piletine. S tim povećanjem, cijena mesa sadržavala bi i trošak za ekološku sanaciju uzgoja ovih namirnica.

F2F: od farme do stola

Ako prijedlog bude usvojen, rast cijene mesa trebao bi započeti već iduće godine, dok bi se do 2030. uzgoj stoke potpuno poravnao s emisijama stakleničkih plinova koje izaziva. U cijenu bi također bila uključena i posljedica pada bioraznolikosti,a zbog krčenja šuma radi stvaranja pašnjaka. Njemačka i Nizozemska raspravljaju o uvođenju ekološke cijene mesa u maloprodajnu već neko vrijeme, čime se ostvaruje povećanje svijesti o ovome problemu na razini cijele EU. S obzirom na to i F2F poljoprivrednu politiku, smislena i sistemska promjena možda nije toliko daleko.

No, s obzirom na to da EU obično ignorira socijalne potrebe svojih stanovnika, kao i u svim drugim europskim politikama, postavlja se itekako relevantno pitanje, hoće li istovremeno ova mjera sadržavati socio-ekonomske mjere za radničku klasu? Bez toga, i ovo bi mogla biti tek još jedna tipična srednjoklasna, socijalno bezobzirna, i ekonomski kolonijalistička politika Europske unije. Jer premda je činjenica da zbog spašavanja planete moramo smanjiti potrošnju mesnih proizvoda u svakodnevnoj prehrani, isto je tako činjenica, da su ljudima potrebni životinjski proteini za normalno funkcioniranje organizma. Istina, ne svakoga dana, možda koji put mjesečno, ali i takva promjena bila bi dovoljna da se smanji ekološka šteta. Na primjer, smanjenjem potrošnje mesa možda bi se u Amazoni krčilo puno manje šuma, povratno bi atmosfera bila malo čišća. Uvođenjem ovog poreza na meso, istraživači su izračunali da bi se potrošnja mesa smanjila za 30 posto u slučaju piletine, 57 posto svinjetine, i 67 posto govedine, do 2030.

bilten

Odgovori