Josip Broz dobar skroz

‘Nema kineske delegacije koja svrati u Hrvatsku a da ne posjeti Kumrovec i ne obiđe Titovu rodnu kuću. Gospođa Yu je već tu bila dva puta, a i ovi naši su na njezin poziv išli u Kinu’, kažu nam domaćini koji sjede ‘Kod Starog’. Kumrovčani se Tita ne odriču, ali danas su naprosto drugačija vremena pa razmišljaju prvenstveno o turističko-kulturnoj investiciji…

Kumrovec, malo zagorsko mjesto u blizini hrvatsko-slovenske granice, polako se budilo tog jutra. U krčmi ‘Kod Starog’, smještenoj preko puta Titove rodne kuće, još uvijek se pričalo o nedavnoj posjeti kineske delegacije koju je predvodila Jiang Yu, predsjednica pekinške kompanije Z-Run WellTon Industry. Za nju je organiziran i obilazak nekadašnje kumrovečke Političke škole ‘Josip Broz Tito’, velebnog i modernog zdanja koje godinama propada. Radnici lokalnog komunalnog poduzeća Zelenjak tjednima su vrijedno čistili otpad kako bi gospođa Yu, koja nosi ime istovjetno međunarodnoj kratici za SFRJ, dobila što bolji utisak o napuštenom objektu o čijoj kupovini trenutno razmišlja i koji Ministarstvo imovine prodaje za 11,96 milijuna kuna. Ona je za sada jedini ozbiljan investitor zainteresiran za kupovinu Političke škole, ali i nekadašnjeg Spomen-doma boraca NOR-a i omladine Jugoslavije, danas Znanstveno-studijskog centra Kumrovec, čija je vrijednost procijenjena na 15 milijuna kuna, potom lokalnog nogometnog stadiona, kumrovečkih geotermalnih izvora i bivše Titove rezidencije.

Neće biti sigurno nikakvog Titovog Disneylanda. Kinezi smatraju da smo mi u Kumrovcu titoisti, da smo crveni, komunisti, ali to je apsolutno netočno. Prije svega, mi smo Hrvati, ali se ne sramimo našeg Josipa Broza – govori načelnik Robert Šplajt

Priča o termama je posebno interesantna jer gospođa Yu planira ulaganje u Krapinske Toplice, a Kumrovec se nalazi točno između Tuheljskih Toplica i Termi Olimia u Podčetrtku čiji su vlasnik Slovenske Željeznice. Termalni izvori su ispitivani krajem osamdesetih, kada je dokazano da je Kumrovec bogat termalnom vodom temperature 28 stupnjeva, ali i da se izvori nalaze na jako velikoj dubini. Kinezi su kao ulagači zainteresirani i ova je priča probudila velik interes hrvatske javnosti.

– Nema kineske delegacije koja svrati u Hrvatsku a da ne posjeti Kumrovec i ne obiđe Titovu rodnu kuću. Za njih je Tito i borac za slobodu i državnik i prijatelj. Gospođa Yu je već tu bila dva puta u posjetu, a i ovi naši su na njezin poziv išli u Kinu – kaže nam grupa domaćih koji sjede na terasi ‘Kod Starog’.

A ti ‘naši’ su, između ostalih, načelnik općine Robert Šplajt koji je prošle godine u pekinškom sjedištu Z-Runa potpisao memorandum o međusobnom razumijevanju, a koji danas nestrpljivo broji vrijeme do završetka tendera 7. svibnja ove godine.

– Upita je jako puno, javljali su se i investitori iz Austrije i Njemačke, ali osim gospođe Yu drugih ozbiljnijih investitora za sada nije bilo. Mislim da je Kumrovec turistička, kulturna i politička destinacija. U nekadašnjoj Političkoj školi odvijao bi se kongresni turizam, dok bi Spomen-dom postao hotel visoke kategorije i wellness centar i u njima bi se izgradili dodatni sadržaji pa bi svaki gost u Kumrovcu mogao provesti nekoliko dana – kaže nam Šplajt.

A o gospođi Yu nismo uspjeli previše saznati osim da kompanija koju predstavlja ima preko milijun zaposlenih i da u svom sastavu ima 20.000 poslovnih subjekata. U Zagrebu je imala bliske kontakte i sa Stjepanom Mesićem, jednim od malobrojnih hrvatskih političara koji razumije značaj i važnost kineskog kapitala. O ozbiljnosti namjera gospođe Yu govori i činjenica da u Krapinskim Toplicama razmatra ulaganja u dom za osobe starije životne dobi, međunarodni centar za permanentnu edukaciju u zdravstvenom turizmu i sportsku infrastrukturu. Njezin tim trenutno radi na projektnim studijama i od rezultata analize ovisi hoće li ulaganja biti. A ako bude…

U nekadašnju Političku školu ulazimo kroz gornji glavni ulaz: atrij nas vodi do šanka i velikog hola. S nama je i Dario Bezjak, stručni suradnik za pravne poslove, gospodarstvo i društvene djelatnosti iz Općine Kumrovec. Pričamo o povijesti zgrade, koje se sjeća iz 1990-ih, kada je bio dijete, a u njoj su bile smještene izbjeglice iz Vukovara, što je u svom romanu ‘Hotel Zagorje’ opisala Ivana Bodrožić.

Bivša Politička škola impozantna je građevina sagrađena 1981., čija je gradnja financirana putem članarina tadašnje KPJ. Zgrada ukupne površine 5.901 metar četvorni, a s okolnim građevinskim zemljištem čak 26.285, i za današnje je prilike moderna: imala je 145 jednokrevetnih soba, ambulantu, sportsku dvoranu, atomsko sklonište, dvanaest radnih i osam kabineta za nastavnike, ljetni amfiteatar, knjižnicu, restoran…

Povijest 1980-ih i povijest rastakanja jedne države upisane su i u ovaj derutni objekt. Nekadašnja bogata knjižnica danas je do kraja ispražnjena, kinodvorana zatvorena i u potpunosti uništena, bakreni dijelovi krovova pokradeni, u nekadašnjim sobama u prizemlju raste korov, a na većini vrata su naljepnice zalijepljene 1990-ih: ‘Mir kući ovoj’. S ulaza u atomsko sklonište nepoznati lopov pokušao je odnijeti 300 kilograma teška vrata koja danas stoje odvaljena na putu prema fiskulturnoj dvorani. U zgradi su ostala netaknuta jedino dva sefa koja još uvijek nisu otključana. Na hodniku na prvom katu stoje dva osušena stabla palmi, simbola sunca, odmora i bezbrižnosti.

Hodali su ovim hodnicima mnogi, poput Ivice Račana, zadnjeg direktora Političke škole, a kasnije predsjednika SDP-a i hrvatskog premijera. Prvi pokušaj prodaje ovog objekta datira iz 2003. godine, kada se škola prodavala za 26 milijuna kuna, a nakon toga su uslijedila još četiri bezuspješna natječaja.

Ne bih nikada bio učitelj da nisam dobio studentsku stipendiju, ali mi je izrazito glupo kada se ovdje za Dan mladosti pjeva ‘Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo’. Mislim, s njegovog smo puta odavno skrenuli – kaže Branko Pratengrazer

Vraćamo se u centar mjesta, gdje u ulici koja nosi Titovo ime nailazimo na umirovljenog učitelja Branka Pratengrazera koji je kao predstavnik Mjesne zajednice Kumrovec Tita upoznao za vrijeme snimanja filma ‘Titovi memoari’ u režiji Veljka Bulajića.

– Ispod fotografije je krivo napisano da smo polaznici Političke škole. Bio sam u Političkoj školi, ali smo se s Titom našli kao predstavnici mjesne zajednice, a tu su još bili predstavnici Općine Klanjec. Tito je ovdje boravio dva ili tri dana. A što se Političke škole tiče, tamo smo učili samo najgore stvari. Šalim se, naravno. Nekada sam kao sekretar komiteta govorio ljudima da ne zamjeraju onima što idu u crkvu, a danas tvrdim da se u crkvi priča puno gore nego što smo tada slušali u Političkoj školi. Ako govorimo o bratstvu i jedinstvu, ako govorimo o tome da su svi jednaki, onda možemo izučavati i Isusov nauk – kaže Pratengrazer.

Malo je poznato da je prva politička škola otvorena u današnjem Spomen-domu 1975. godine, koji je bio Dom boraca i omladine Jugoslavije, o čemu danas priča Milan Kladnički, direktor Turističke zajednice područja Kumrovec, Desinić i Zagorska Sela.

– Nekada sam radio u Spomen-domu, a potom u nekadašnjoj Političkoj školi, tada već Hotelu Zagorje. Spomen-dom je imao različite vrste događanja i nije bio zatvoren za posjetitelje poput Političke škole gdje nije mogao doći kako je tko htio. Polaznici Političke škole imali su osiguran smještaj, hranu, popratne sadržaje. Izlazili su u grad i cijelo mjesto bi živnulo. Spomen-dom je danas pod okriljem Ministarstva znanosti i objekt je u nešto boljem stanju. Vjerujem da su svi koji su ovdje dolazili bili izuzetno dobro prihvaćeni. Puno je naših ljudi radilo u tim objektima, bili su zadovoljni i nisu odlazili iz Kumrovca. Barem jedan član obitelji je radio u nekom od hotela ili u Valjaonici betonskog čelika, gdje je nekada radilo oko 600 ljudi, dok danas ima dvadesetak zaposlenika. A ljudi su kod nas uvijek skromno živjeli i nisu se previše bunili – koliko je poplun bio dug, toliko su se pokrili – objašnjava Kladnički.

U zgradama preko puta Političke škole pričamo s ljudima koji su nekada u njoj bili zaposleni. Odbijaju govoriti javno. Jedni se smiju da u Zagorju bune nije bilo još od Matije Gupca, a drugi da imamo priliku vidjeti pravi ‘ne bi se šteli mešati’ mentalitet. No za razgovor je uvijek spreman doktor znanosti Ivica Hrastović, povjesničar i filozof, inače i umirovljeni pukovnik Oružanih snaga RH, kojeg zatičemo ispred lokalnog hostela u brzopoteznoj partiji šaha.

– Problematika Kumrovca može se gledati iz dva aspekta. Prvi je da taj objekt stoji ovdje napušten dvadeset godina i da za njega država nije iskazala interes, dakle jedan nedomaćinski odnos države prema svojim objektima. I drugo, mi smo se ovdje udružili prije sedam godina u Inicijativu za razvoj općine Kumrovec i već smo nakon godinu dana imali prezentaciju kako bi se kroz međunarodne projekte dvije velike zgrade stavile u funkciju, što bi bilo od interesa za lokalnu, županijsku i državnu razinu. Ako se može iskoristiti Titov značaj koji je imao, što je bilo vidljivo i na njegovoj sahrani na kojoj je bilo 209 delegacija iz 127 država, onda bi to bilo jako dobro i za nas – objašnjava Hrastović.

I da ne ulazimo u odnose između Kine i Europe, što će tek biti zanimljivo kada budemo vidjeli i službeno reagiranje Brisela na ulazak Kine u Europu kroz ‘balkanska vrata’, zanimljivo je u jednoj mikrosredini poput Kumrovca – najpoznatijeg sela na svijetu, kako mu tepaju Zagorci – gledati na koji način se isprepliću globalni geostrateški interesi, državna i lokalna politika, ali i povijest. Titova sudbina u Hrvatskoj je izgleda ta da će moći preživjeti jedino kao naljepnica na boci vina ili kao ime inače izuzetno dobre porcije štrukli. Od politike i komunizma danas bježe i u Kumrovcu.

– Moram naglasiti, ovdje nema političkog interesa, već je riječ o turističko-kulturnoj investiciji. Neće biti sigurno nikakvog Titovog Disneylanda. S druge strane, naravno da Kinezi poštuju Tita, njegovu političku veličinu i politiku nesvrstanosti. Uostalom, upravo su Kinezi kasnije preuzeli njegov koncept nesvrstanosti. Smatraju da smo mi u Kumrovcu titoisti, da smo crveni, komunisti, ali to je apsolutno netočno. Sve što radimo, radimo uglavnom sami i ne želimo da se smatra kako ovdje gradimo nekakav potencijalni komunizam. Želimo se razvijati kao ostatak Hrvatske i ne želimo biti građani drugog reda. Prije svega, mi smo Hrvati, ali se ne sramimo našeg Josipa Broza. Riječ je o jednom velikom brendu priznatom u svijetu, koji s njim nema nikakvih problema, pogotovo ne Daleki istok. Problem postoji jedino ovdje među nama – objašnjava načelnik Šplajt.

– Najavljene investicije gledamo prije svega kroz gospodarstvo i kao potencijal za jačanje same općine i zapošljavanje mladih ljudi. Time bi mnogi ostali u Kumrovcu i ne bi odlazili na rad u Zagreb ili inozemstvo. Glavna ideja nam je da se konačno pokrene taj mrtvi kapital koji imamo u Kumrovcu. Preko 25 godina čekamo da on oživi i da postane vodilja ne samo za naš kraj već i za cjelokupni sjeverozapad Hrvatskog zagorja. Kada bi se svi objekti o kojima govorimo stavili u funkciju, zaposlilo bi se minimalno stotinu ljudi. Mislim da bi i naša Vlada tako trebala razmišljati, a ne samo da se sve postavlja centralistički. Moguće kineske investicije u Hrvatsku su nas ujedinile i drago mi je što ih je Vlada prepoznala – dodaje Šplajt.

Naravno, ne odriču se Zagorci Tita, ali smatraju da su danas naprosto drugačija vremena.

– Osobno imam sentiment prema onom vremenu. Ne bih nikada bio učitelj da nisam dobio studentsku stipendiju, ali mi je izrazito glupo kada se ovdje za Dan mladosti pjeva ‘Druže Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo’. Mislim, što to ljudi pjevaju kada smo s njegovog puta odavno skrenuli. Kumrovec je najmanje komunistički. Imamo lijeve vlasti, ali to nema veze s komunizmom. Ne možete vi ili bilo tko drugi mene učiti što smo učili u Političkoj školi. Učili smo marksizam, koji je materijalistička ideologija. U Kumrovcu imamo materijalne vrijednosti koje su zapostavljene zbog ideologije. Svaki put počnem drhtati kada netko spomene Političku školu. Na internetu čitam komentare u kojima se govori kako je u Kumrovcu trebalo sve razoriti. Ne moraš biti ljubitelj Tita, ali ako su ovdje zgrade Političke škole i Spomen-doma, ako je ovdje rezidencija, onda se to ne smije uništavati. A moja djeca neće živjeti ovdje jer nema radnih mjesta – objašnjava Branko Pratengrazer.

Možda je upravo to poanta ove priče. U malom mjestu, odakle odlaze mladi, duh Josipa Broza Tita mogla bi biti zadnja slamka spasa. Za razliku od perioda Jugoslavije, kada je svakih dva sata autobus iz Kumrovca vozio direktno za Zagreb, danas postoji samo jedna autobusna veza koja jedanput dnevno prometuje do Zaprešića. Dok je 1990. godine u tamošnjoj školi bilo 356 učenika, danas ih je tek 130. Odgovornost je i na državi, za koju je Kumrovec često bio nepoželjno mjesto. U desetljećima samostalnosti, dok krckamo sve ono izgrađeno u socijalizmu i prisustvujemo potpunoj deindustrijalizaciji i rasprodaji imovine, došli smo i do simboličke vrijednosti prošlosti, pa tako Titov lik kao naljepnica na boci vina ili slika u hotelu postaje mamac za potencijalne investitore. Jedino je takav brendirani Tito moguć u današnjem hrvatskom društvu i kao takav vjerojatno bi bio poželjan čak i u Uredu predsjednice.

portalnovosti

6 comments

Skip to comment form

  1. U vezi Tita kao branda… države koje su nastale nakon demoliranja Juge su kreteni.

  2. DA VJEČNO ŽIVI DRUG TITO !!

    1. Živio!

      1. Živ bio zauvijek!

  3. Vele stari Brođani da je Tito obnovio Brod od potresa 64. za samo godinu dana

    https://www.youtube.com/watch?v=rc7wTcx5UDU

    Sagradio je sva Brodska naselja koja danas propadaju, Lutvinku, Sertić (Hebrang), obje Slavonije, Kralja Tomislava, Lenjinovo naselje (Vatrenka), Plavo polje, Jelas, kocke u Svačićevoj, jel i blokB , ne znam, što je on sagradio i bilo puno i veselo pod ovima je propalo i iseljeno i prazno, to će biti ghosts naselja bez ljudi i ruševine, ghost town. ĐĐ, Slavonija DI, Veterinarska, gradska naselja, sve je devastirano, skroz uništeno ili prepolovljeno i propada.

  4. Tito poručuje Staljinu:

    https://images-cdn.9gag.com/photo/aR3EDmj_700b.jpg

    Cijeli svijet mu je rado došao na sprovod. A Franji nitko. Zašto? Ajd u redu da mu (Franji) ne dođu Srbi i Židovi, rekao je da je sretan da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka, ali ni jedan svjetski pridsjednik i delegat nije htio doći, a pozvani su, a za Titu skoro da nije bilo mjesta na sprovodu. Sad opet Kinezi idu Titi, i pametni Kumrovčani ga brendiraju, a u Velikom Trgovišću su ljubomorni. To su dva najveća lika po kojima smo poznati u svijetu, po Tesli i Titi. Ovakvi mali, ipak imamo dva jaka brenda.

Odgovori