Đuro Đaković bježi od kupnje Ingre davanjem uvjetne ponude

Đ. Đ. je ponudu trebao objaviti sredinom kolovoza, a sada pritišće Ingrine vjerovnike banke da se odreknu dijela potraživanja.

Kad su prije mjesec i pol (16. srpnja) iz Đure Đakovića objavili da namjeravaju dati dobrovoljnu ponudu za preuzimanje Ingre, čelnik Holdinga Vladimir Kovačević tada je rekao kako su odlučili preuzeti taj rizik jer “imaju viziju i snage pomoći Ingri”.

Vladimir Kovačević, direktor Đ. Đ. holdinga/PXL

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vladimir Kovačević, direktor Đ. Đ. holdinga/PXL

 

U financijskoj zajednici prevladavale su ocjene kako u toj državnoj kompaniji prije svega “imaju političku direktivu pomoći Ingri”, a da ona zapravo nema ‘mišića’ za planirani pothvat. To su sugerirali i nedugo poslije zaredali susreti s bankarima s jedne strane o tome kako rasteretiti Ingru prevelika tereta dugova, a s druge o ishođenju bankarske garancije za objavu ponude. Navodno ni s garancijom, koja se s obzirom na približno šest kuna tromjesečnog prosjeka cijene dionice Ingre procjenjuje na oko 80 milijuna kuna, nije išlo glatko. A prema zakonskim rokovima, još sredinom mjeseca Holding je morao Hanfi dostaviti na odobrenje dokumentaciju za ponudu preuzimanja. Je li to učinio, pitanje je na koje ni u Holdingu ni u Hanfi ne daju odgovor.Uz “zahvalu na upitu”, Sanja Milinović iz Đ. Đakovića poručila je da su “do daljnjega bez komentara”, a Danijela Šarić Lukačić iz Hanfe da “Agencija ne izvješćuje javnost o nadzornim aktivnostima, kao ni o strankama i tijeku upravnih postupaka, već po dovršetku pojedinog postupka izvješćuje javnost”. Među sudionicima tržišta kapitala već se spekulira kako bi Đuro Đaković iz priče u koju je ‘uvučen’ bez pravog uvida u razmjere dubioza Ingre mogao potražiti izlaz u uvjetovanju uspješnosti javne ponude (nerealno) visokim odazivom dioničara. Primjerice, da prag uspješnosti postavi na 75 posto, što se smatra zonom teorije. Tako bi, kao državna tvrtka za koju bi bilo nezgodno da prekrši zakon, formalno ispunio zakonsku obvezu, a na kraju bi ga to stajalo samo troška ishođenja garancije. Zakon o preuzimanjima kaže da dobrovoljne ponude (Đ. Đ. u trenutku najave nije imao nijednu dionicu Ingre) s objavom namjere preuzimanja postaju obvezne i postupak je u osnovi isti kao i za njih, s tim da se kod dobrovoljnih ipak predviđa da ponuditelj “može uvjetovati dosezanjem određenog praga uspješnosti”. Ako postotak pohranjenih dionica s pravom glasa na kraju bude manji, ponuditelj ne preuzima ni njih. Hoće li Đ. Đaković u tome potražiti odstupnicu, zacijelo će ovisiti o tijeku razgovora s Ingrinim vjerovnicima, kao što je to bio slučaj s dosadašnjim planovima i programa financijskog restrukturiranja. Uprava Đ. Đakovića računa da bi oni trebali dati doprinos konsolidaciji Ingre i kroz diskontiranje odnosno odricanje dijela ukupnih potraživanja.

No, ti razgovori prilično su težak posao i zato što nisu svi kreditori (od Raiffeisen, Privredne i SGSplitske do Erste i Hypo AlpeAdria banke) u istoj situaciji ni u pogledu instrumenata osiguranja. Primjerice, pregovaračke pozicije nekoga tko ima Ingrine obveznice i nekoga tko ima zalog na zagrebačkoj Areni (u kreditu Ingrinu ovisnom društvu Lanište d.o.o.) nisu iste. S tim u vezi u poslovnim se krugovima čuje kako austrijski BKS, s oko 36 milijuna eura glavni kreditor Arene, pokazuje sve više nestrpljenja i nevoljkosti za daljnja reprogramiranja. Slijedom ugovora Laništa i Zagrebačkog holdinga o dugoročnom zakupu Arene (od 2008., na rok od 28 godina) ugovorena je najamnina 7,2 milijuna eura godišnje, a dobar dio toga preusmjerava se (i nakon svojedobnog rastezanja otplatnog plana) za servisiranje obveza BKSu. Dok su procjene koliko vrijedi Arena i njezin novčani tijek u vrednovanju Ingre dosta šarolike, njezino stanje zaduženosti je egzaktnije. Neto dug grupe Ingra sredinom godine je iznosio 958 milijuna kuna i u odnosu na kraj 2011. manji je za 17 milijuna kuna. Za servisiranje dugova u prvih pola godine otišlo je 36 milijuna kuna (lani 31,3), no teret financijskih rashoda povećan je naročito s obzirom na pad polugodišnjih prihoda. Iznosili su 69 milijuna kuna ili čak 42 posto manje nego u prvom dijelu 2011. Polugodišnji gubitak produbljen je sa 25 na 41,8 milijuna kuna (u 2011. bio je oko 90 milijuna). Razina zaduženosti Đ. Đakovića i udjel financijskih rashoda u ukupnima neusporedivo su manji. Grupa je u prvih pola godine ostvarila čak 40ak posto veće prihode nego lani, ali toliko je uvećala i rashode i u konačnici je ostvarila veoma skromnih 1,2 milijuna kuna dobiti. Plan preuzimanja Ingre s Đurom Đakovićem u glavnoj ulozi mnogi financijaši zbog svega od početka smatraju opasnim obrascem interveniranja vlasti u spašavanju privatne tvrtke. Prema tezama o sinergijama i tzv. klasterizaciji u građevinskom sektoru pod pokroviteljstvom Vlade većina ih je sumnjičava.

 

Izvor: www.poslovni.hr

Odgovori