Sponzoruše i oskoruše

Slavonski Brod uz Savu

Dugo se nismo vidjele, pa smo, poslije dvije puse u zrak pored uha, sjele za prvi slobodan stol u Harliju, i naručile kavu. Oko nas su trčkarala djeca, a u svibanjskoj travi igrala su se dva bijela pudla. Rijeka se nije vidjela s te pozicije, ali njena blizina širila je spokoj.

– Jesi li čula za Vericu – upitala me.

– Ne, što je bilo?

– Ide u penziju, i seli u Zagreb. Čim proda stan, ne žuri joj se. A i penzija joj je mašala, dobit će najmanje šest tisuća kuna.

Sjetila sam se Verice, diplomirane humanistkinje. Davno se razvela, napustila posao u državnoj službi i zaposlila se u privatnoj firmi. Uvijek dotjerana i brbljava, fascinirala me svojim poznavanjem intimnih života Brođana, znala je sve detalje o brakovima, razvodima, problemima, imovinskim statusima, djeci, diplomama, vjenčanjima, rođenjima i sprovodima. Žena je bila hodajuća gradska kronika. Ali nikada, ama baš nikada, nije pričala o sebi. Ali, pričali su o njoj drugi. Da je godinama gazdina desna, i lijeva ruka, da je u gazdinoj firmi zaštićena kao sveta krava, da gazdina žena ne smije zucnuti, da joj je gazda omogućio kupnju stana u Zagrebu, da je u deset godina zahvaljujući gazdi promijenila tri nova automobila, da ju gazda svake godine šalje dva puta na more, i jednom na skijanje, da ju gazda… osobito cijeni.
Inače, Verica i ja više nismo dobre kao što smo bile. Nakon zadnjeg susreta postala je prema meni jako suzdržana. Vraćala se s mise u Maloj crkvi kad smo se srele u Horvatovoj. Gledajući me „von oben“, sažaljivo me, po ne znam koji puta, upitala:

– Pa kako ti, jadna, preživljavaš?

Prekipjelo mi je.

– Čuj, stara, mogla bih i bolje, da sam bila humanija, i širila noge, ko ti, ispalila sam, nisam izdržala.

Od Save je zapuhao hladan vjetrić.

– Zaslužila je penziju, Verica, rekoh, ustajući od stola – nek’ joj je sa srećom.

Uz oproštajni cmok-cmok uputih se lagano, ispod prvim sutonom omamljenih kestenovih krošanja, prema svojoj kući.

 

 

12 comments

Skip to comment form

  1. Nema kod žena cile-mile. To se odmah udara u brk. No, nije li ovo Vericino samo malo modificirana verzija braka? Možda tu ima i ljubavi?

  2. Nije ljubav u pitanju, nego zamjetna dobra koja je Verica u njeno ime primila, a nisu ni gazdina ni njena.

  3. Čega je simbol oskoruša?

    1. Možda trpke i kisele žene koja od sveg uživanja zna uživati samo u prirodi? 😀

  4. U toj istinitoj priči vidim ono nevidljivo – radnike koji crnče za minimalac dok si ekipa na vrhu dijeli easy money.

  5. Nagradno pitanje: ko je Verica? Ja znam jako puno kandidatkinja. 😉
    Sve je ok dok se ženica vraća s mise.Može živjeti kako hoće nemoralno ili na granici morala ali dok se vraća s mise sve je dobro,sve je oprošteno i sve se tolerira.

    1. Eto zašto volim DrFinku 😀

    2. Who the fuck is Verica? Da nije hopa cupa cijelu noć je bilo? Ne znam što doktorici nije jasno? Ispovijed i okajanje grijeha ima smisla samo dok ima grijeha. Bez Verica bi drugovi mantijaši bili besposleni ko Đurini radnici. Ostali bi im za ispovijed samo članovi uprava, upravnih i nadzornih odbora, a to je samo malobrojna elita koja nema taj narodni štih kao kojekakve Zorice.

      Kako ono kaže pjesma: jednom se živi, jednom se mre, a vi svi ostali koji se pozivate na malograđanski moral ste u stvari prikriveni radikalni vjernici.

      1. Bravo, Bludiša. Svaki grijeh ima svoju cijenu. Ima li gdje cjenik za odrješenje od grijeha, da znam koji si grijeh mogu priuštiti?

        1. Samo glasaj za njihove i sve će ti biti oprošteno. Imaju lijepo ustrojen financijski tijek od zajedničke vreće ka Dvorima od Onyxa.

        2. Evo krune krenio s tačkama u crkvu da uplati za prekomjerno prejedanje. 🙂
          http://www.thebuzzmedia.com/wp-content/uploads/2007/11/fat_redneck.jpg

Odgovori