Predosjećaj jeseni na brodskom asfaltu (GALERIJA)


Ne znam čini li mi se to samo, jer zbog obveza ne izlazim svakodnevno u grad kao nekad,  pa su mi te rijetke šetnje značajnije, ili se grad stvarno proljepšao i narastao, u smislu drveća i parkova, kućica sa svježe obojanim šarenim fasadama i bujnim cvjetnjacima  iza ograda, bijelih zebri na svakom koraku,  pitomih ulica i novih uličnih svjetiljaka.

Čak i ne obilazeći najljepša mjesta grada, Korzo, Tvrđavu ili šetnicu uz Savu,  dovoljno je lijepih prizora i u „mojim“ ulicama da napunim baterije željne zraka i prirode, i vratim se kući s punim mobitelom novih fotki. Baruni pjevaju „Kada Sava krene prema Brodu, tada moje misli za njom odu…“, ja ih mogu citirati – kada noga krene prema Brodu, tada moje misli nekud odu – izgube se u prizorima rane jeseni  i slutnje skore zime.  Kažu da je jesen posljednji osmijeh godine, i najljepši, dodala bih.

Ove simpatične dečke na slici zanimalo je na kojem će portalu biti objavljena njihova fotografija, rekla sam na SBperiskopu, ako se gledaju, lijepo ih pozdravljam i zahvaljujem na poziranju.

 

 

 

4 comments

Skip to comment form

  1. Gradski prizori koji neće biti uvršteni u razglednice. Grad živi izvan glavnog fokusa kamera.

  2. Dobre fotke, a u tekstu se pomalo osjeti upinjanje. Suma sumarum… dajem pozitivnu ocijenu tekstu koji se bavi prirodom, a ne društvom.

    1. Hvala, g. Marić 🙂

  3. Naslov je varijacija naslova pjesme pjesnika Jure Kaštelana (1919-1990) ”Predosjećaj jeseni na velegradskom pločniku”, koju je uglazbio Arsen Dedić:

    “Moja majko stara, smrt me podgrizava, a u mome selu jablani se njišu, jablani se njišu, a u mome selu jesen boje šara, ti ne znaš za slavu što srca izgara, znaš samo za jesen i za crnu tugu, za jesen, za jesen sumornu i dugu…”

    https://www.youtube.com/watch?v=Khot7dl1qS8

Odgovori