Mrak, filmovi i strah

Halloween_NightKoliko god se tome opirali, američki običaj slavljenja zadnje noći u listopadu svjetlećim bundevama, Halloween partijima ili makar gledanjem filmova strave i užasa, proširio se i kod nas. Ovom posljednjem, cjelonoćnom gledanju Halloween klasika, usprkos strahu i žmarcima, teško mi je odoljeti.

Po danu sam vrlo realna osoba. Nikakve gluposti, utvare, jeze i šumovi, iznenadni prodori hladnog zraka, ili vrata koja se sama otvaraju i zatvaraju me ne mogu uplašiti. Ali, kada padne noć, a ja sam sama u stanu, citirat ću stihove poznate pjesme, „ja zovem u pomoć“… I nikakve tehnike kontrole, suočavanja sa strahovima i racionalizacije tu ne pomažu. Jednostavno, bojim se mraka. Moj poznati i dragi teritorij dnevnog boravka postaje u mraku nesigurna i opasna Zona sumraka. Fotelju i trosjed tad zaposjedaju neobični entiteti, portret na zidu kao da namiguje, a iz utičnica počinju kuljati mračne sjenke, baš kao u „Egzorcizmu Emily Rose.“ I svi horor filmovi koje sam odgledala, i koji su me se dojmili, u gluho doba noći postaju stvarni i mogući.

Dva su mi najbolja, vrhunska.

„Bal vampira“ Romana Polanskog, s punim nazivom „Neustrašivi ubojice vampira ili oprostite, vaši su zubi u mom vratu“, u kojem nezaboravan dvojac, stari profesor Abronsius i njegov vjerni učenik i pomoćnik Alfred, odlaze u Transilvaniju i pokušavaju, s vijencima češnjaka i križem, spasiti lijepu krčmarevu kćer, a usput i cijeli svijet, od vampira.

I drugi, puno mračniji i opasniji, britanski „Žena u crnom“, verzija iz 1989., u kojem se mladi odvjetnik, poslan u sumorni gradić na engleskoj obali, suprotstavlja misterioznoj ženi o kojoj se nitko ne usudi govoriti i time pokreće niz fatalnih događaja. To je bio jedini film poslije kojeg se par dana nisam dobro osjećala. Zaista, Britanci su majstori morbidnih priča i nedefiniranog, jezovitog ozračja u filmovima. Preporučujem „Woman in black“ ljubiteljima istančanih horora, i to prvu verziju, jer je remake iz 2012., u odnosu na original, prosječan. Tu je još i kultni omnibus „Gluho doba noći“ iz 1945., jednako opak i zastrašujuć.

Dakako da se klin klinom ne izbija, jer se poslije gledanja takvih prvoklasnih horora moj strah u mraku i od mraka samo još više pogoršava. No, za sve ima lijeka, a meni protiv „sama u tami“ fobije ipak najviše pomaže ljutiti gard mog dragog, kad u jedan u noći iznenada drekne iz kreveta: “Još buljiš u te gluposti, da si odmah sve pogasila!“ Lijek djeluje trenutno, i od njega sam odmah iscijeljena i prizemljena. Blaženi muški smisao za realno i praktično, kao što je podsjećanje na nepotrebno trošenje električne energije i na ranojutarnje ustajanje i poslove.

Ipak, ipak, ima i pravih neobjašnjivih zbivanja i priča, a jedna takva neobična, još iz gimnazijskih dana, je i jedna moja. Ali, kako kažu mudri ljudi, neke je stvari bolje zadržati za sebe, „da te ne bi drugi čudno gledali“. Zato, možda drugom prilikom. Za idući Halloween. Iliti Noć vještica.

 

 

8 comments

Skip to comment form

  1. Zašto horore ne gledaš po danu? Zapravo uživaš u strahu.

  2. Drago mi je da je u ovu psiho-pričicu uvrđšen film Bal vampira.
    Glazbu je napisao je Krzysztof Komeda. Magično.

  3. Kad već Stribor spominje 1973., iz te je godine mračni englesko-talijanski “Ne okreći se”, redatelja Nicolasa Roega, s karizmatičnim “što stariji, to bolji” Donaldom Sutherlandom, i Julie Christie. Prava poslastica od filma.

    “Osim po šokantnoj završnoj sceni, film je postao poznat i po sceni seksa između Julie Christie i Sutherlanda, koja je bila neuobičajeno eksplicitna za ono doba. Postojale su i glasine da nije bila odglumljena, ali režiser i glumci su ih pobijali. Zapravo, glumački par se tek upoznao na izradi filma, a Roeg je još inzistirao da to bude prva scena na snimanju kako bi je se što prije riješili. Smislio ju je u posljednjem trenu, smatrajući da inače ima previše scena u kojima se bračni par svađa.”

  4. Sinoć je na HTV-u bila “Koliba u šumi”, moderni horor koji je kritika dobro ocijenila dok ga je publika popljuvala.

    Meni osobno je odličan, pravo postmodernističko osvježenje koje me je baš ono ugodno iznenadilo s obzirom da sam očekivao običan slasher…

  5. Dobro napisan tekst u povodu Noći vještica (Inače u Hrvatskoj teku Dani vještaca).

    Pridružujem se raspravi o hororima. Izdvajam kao svoje favorite: Sirotište,

  6. Ode komentar mojm nespretnoošću. Nastavljam: Vrisak, Keri, Prizivanje, Kletva, Magla, Stvor (i SF), Strava u Ulici brijestova, Siroče, Krug, Isijavanje, Noć vještica…

    1. Ah, Keri, poučan horor o dobroj djevojčici koju uništava neurotična i bigotna majka.
      Jedan od favorita mi je i “Jakobova ljestvica užasa”, kultno ishodište sličnih filmova.
      Od modernih horora dobar je “Odvuci me u pakao” iz 2009., redatelja Sama Reimija.
      Sve mogu gledati, osim odbojnih mi slashera.

  7. “Ipak, ipak, ima i pravih neobjašnjivih zbivanja i priča, a jedna takva neobična, još iz gimnazijskih dana…”

    Možda kao iduća priča?

Odgovori