Klupe i rupe

Klupa KlasijeJedna klupa čeka,
jedna rupa zijeva.
Jedan cvrčak cvrči,
jedna ptica pjeva.

Evo nam i lipnja. Vrijeme boravka na otvorenom u punom je jeku. Iako nas je ovo kišno proljeće držalo zatvorene u kući duže nego inače, još su puna četiri mjeseca uživanja u prirodi pred nama. Stoga čudi nepripremljenost najstarijeg i najljepšeg brodskog parka na sezonsku navalu šetača-prolaznika, a da stalne posjetitelje i zaljubljenike u parkovske zelene oaze i ne spominjemo.

Dok bježeći od turobnosti svakodnevnih briga, utočište tražimo u miru i kultiviranom zelenilu Klasija, uzaludno ćemo se po njegovim stazama osvrtati za slobodnom klupom. One malobrojne cijele i sačuvane, skoro da su uvijek zauzete, a one oštećene, pored najbolje volje i pokušaja sjedenja na rubu okvira, nisu upotrebljive. Stoga se pitamo zašto Komunalčeva radna jedinica “Zelenilo i čistači” već treću ili četvrtu godinu za redom ne popravi neupotrebljive klupe, jer je onaj mali broj cijelih zaista nedovoljan. A nositi sa sobom dekicu i leći u travu u centru grada, kao što to čine studenti i šetači na zagrebačkom Zrinjevcu ili londonskom Green parku, bilo bi za brodske pojmove ipak too weird.

Kad već imamo moderne “koševe za zbrinjavanje psećeg otpada”, apeliramo na nadležne, prvenstveno Peru Jelinića, da nam poprave te, za predahnuti u hladu i napuniti baterije neophodne, i od psećeg izmeta ipak važnije, klupe.

 

1 comment

  1. Pero, ne moraš se samo Duspari javljati, jaaaaaavi se i građanima!

    Stavio sam pjesmicu u google da saznam tko ju je napisao. Ne nađoh ništa, pa sam zaključio da je autoričina. Kao iz spomenara.

Odgovori