Jedno iskustvo iz slavonskobrodske Porezne uprave: „Ništa bez zrelih, iskusnih žena!“

Porezna prijavaU posljednjim danima veljače, brodska Porezna uprava prometnija je od gradske tržnice subotom, a početak i kraj svih razgovora je pravo na povrat poreza, osobni odbitci i uzdržavani članovi i neka, rijetkima poznata, olakšica koja bi omogućila veći povrat poreza. Na kraju se sve svodi na jedno, što mnogi u potrazi za povratom poreza izgube iz vida- ne može se dobiti više povrata od iznosa koji si platio na ime poreza na dohodak, pa ako je plaćeno sto kuna poreza, ne možeš dobiti dvjesto. No, koliko god taj povrat bio mali, u općoj oskudici i bitci za preživljavanje, svaka dodatna kuna je slatka i bitna. Pa još kad imaš potvrdu da si stanovnik područja posebne državne skrbi i potpomognutog područja, šansa za povrat se povećava. Kao i mnogi zakoni i propisi, i taj nema puno logike, jer je siromašan Brođanin zbog svog mjesta stanovanja stavljen u nepovoljniji položaj od nekog imućnijeg i „bolje stojećeg“ stanovnika Đakova, Nove Gradiške ili Žumberka.

Kada je jedan zreli gospodin, s hrpom poreznih prijava u ruci, ušao u brodsku poreznu upravu s mnoštvom šaltera i redova, instinktivno i ne razmišljajući puno, stao je u red pred šalterom za kojim je uredovala privlačna i mlada porezna referentica. Strpljivo čekajući više od pola sata, predao je gospođici porezne prijave, kad je došlo do problema i nesporazuma. Nedostajale su neke izjave, papiri i dokumentacija, i gospodin je, sav iznerviran, počeo telefonirati i zvati nekoga tko je odgovoran za nedostajuće priloge, jer njegovo je bilo samo da preda prijave, a ne i da o njima kvalificirano raspravlja. U međuvremenu, zbog zastoja, rasla je i nervoza i gužva u redu iza njega. Srećom, u raspravu se uključila iskusna referentica sa susjednog šaltera, shvatila o čemu se radi, i uputila gospodina da ponovo stane u njezin red. Na kraju je sve dobro prošlo, prijave su zaprimljene, štambilj je poput stroja lupnuo dvadesetak puta, i gospodin je bio slobodan poći kud ga je volja.

Ne bih tu scenu ni upamtila, da nisam čula njegov komentar na izlasku – „Ništa bez zrelih, iskusnih žena!“ Seksistički ili ne, komentar je potvrdio davno rečenu mudru izreku da „iskusna žena vidi i ono što je muškarcu zauvijek skriveno“, a to je valjda vještina – kako u šalterskoj sali punoj gužve, redova i čekanja brzo procijeniti i izabrati pravi šalter i službenika koji će posao obaviti kompetentno i profesionalno, i s minimumom čekanja.

 

6 comments

Skip to comment form

  1. A ništa ni bez zrelih, iskusnih muškaraca, ako želiš da se stvari sigurno dovedu do kraja….

  2. Dobra je naša porezna uprava, ona je krupnim ribama majka, a sitnim dobra maćeha

  3. Nabijem ih na šalter. Na svakom šalteru druga priča. Ova kretenska kukuruku koalicija je još na početku mandata obećala da državne ustanove neće smjeti tražiti podatke koje o građaninu ima država. Ali idiot me traži fotokopiju svih osobnih na prijavi iako sam potpisao izjavu (pod punom krivičnom i …. odgovornošću) da su svi podaci koje sam priložio istiniti. Ovo doista više nema smisla, no odem na drugi šalter, a tamo malo drugačija priča.

    Možda nije do kretenske politike, možda je do jebenog debila koji je na čelu PU? Stvari očito nisu najbolje organizirane – rukovoditelj je totalno nesposoban. Zna li tko kako se zove taj debil i tko ga je tamo postavio? (svi dolaze preko veze pa ni on nije došao zbog svoje ljepote i pameti)

    1. Organizacija im je stalna slaba točka.
      Referenti za tvrtke raspoređeni su po početnim slovima naziva tvrtke.
      Jedina mana je što na vratima piše da tu rade Jozo i Pero, a ne za koje tvrtke!
      Kad neupućen (jer često miksaju referente) uđeš u krivu sobu, svi graknu: “Nije to ovdje”.
      Kao da je veliki problem na vratima napisati : “Za tvrke od K do N”.

  4. Kad će počet ljudima skidat gaće da provjere jel spol točno upisan?

  5. Zanimljiva crtica u kojoj se isprepliču privatno i službeno do nerazlikovanja. Ljudi smo! Najbolje prolaze emocionalno inteligentniji.

Odgovori